Jedan od najvećih velikana kvantne teorije, fizičar i nobelovac Ričard Fajnman, rekao je „Ako mislite da razumete kvantnu teoriju, ne razumete kvantnu teoriju“. Evo i kako. Jedan od brojnih paradoksa kvantne teorije jeste odgovor na pitanje o prirodi „stvarčica“ od kojih su sačinjeni atomi. Da li su subatomske stvari čestice ili su talasi? Prema Nilsu Boru – one su i jedno i drugo, istovremeno! Odnosno, stvarnost je ono što u datom trenutku merimo. Ako je smatramo za česticu, ponaša se kao čestica, a ako je tretiramo talasno, ispoljava talasna svojstva. Sasvim zgodno, dobijamo ono što tražimo.

Ono što se naziva kvantnim skokom zapravo je pretvaranje talasa u česticu, koje se dešava tek onda kada se prihvatimo nekakvog merenja. Drugim rečima, kad niko ne gleda, te se subatomske stvari ponašaju prilično suludo.

Sve to je motivisalo austrijskog fizičara Ervina Šredingera na čuveni misaoni eksperiment. Zamislimo sanduk u kojem se nalazi mačka, ali i detektor prostorno definisanih čestica. Ako čestica uleti u određenu cev, aktivira se mehanizam koji razbija staklenu flašu sa cijanidom i koji, nažalost, ubija mačku. Ako nijedna čestica tamo ne uleti, sirota mačka će da preživi. Šta je sporno? Prema pravilima kvantne teorije, odnosno zbog neobičnog ponašanja subatomskih stvarčica – malo talas, malo čestica – dok ne otvorimo sanduk i ne izvršimo merenje, naša mačka je i živa i mrtva. Istovremeno!

Eksperiment u narodu poznat kao „i Kosovo i Evropa“ ima osobine Šredingerove mačke. Ili je barem imao, dok nemačka kancelarka Angela Merkel nije pokucala na vrata, otvorila sanduče i upitala za mačkino zdravlje. Biti istovremeno i živ i mrtav je zgodna teorijska fikcija dok se ne pretvori u državnu politiku. Hladno tuširanje nakon celovečernjeg eksperimentisanja jednom je moralo doći.

Fizičar kvantnog senzibiliteta, Verner Hajzenberg, celu tu stvar je nazvao „principom neodređenosti“. Teško da postoji bolji naziv za aktuelnu politiku države Srbije. Ili bi činjenicu da je za česticu nemoguće istovremeno odrediti i poziciju i energiju trebalo nazvati „principom i Kosova i Evrope“, svejedno.

Zaista, kakva je pozicija čestice zvane Srbija? Koji je njen ugaoni momenat? Da li je njen „spin“ Brisel ili Moskva? Možda „Bog ne baca kockice“, što je bila Ajnštajnova reakcija na celu tu zbrku oko neodređenosti, ali kao da je taj Bog ostavio ovu malu poljanu na Balkanu da bi eksperimentisao sa nemogućim projektima i njihovim plasiranjem. Neodređenost srbijanske politike ide do granica u kojima se može očekivati pojava političkog mesije koji je i srpski nacionalista i demokratski monarho-komunista, osobe koja je i za slobodu i za privatnike, ali i za socijalizam da bi svima bilo dobro. Zagovornik američko-ruske unije i vođa nesvrstanih, NVO huligan koji živi za Zvezdu i za ljudska prava, kada se ne provodi na Egzitu i Guči. Koji će kvantnu teoriju iz školskog programa za fiziku prebaciti u ustav i prava građana. Sa elementima građanske veronauke. Neodređenost je slatka za misaone eksperimente, ali ne i za novčanike i uređenost realnog društvenog života. Kvantna teorija je zaista otvorila mnoga pitanja o svetu i njegovoj prirodi. Šta je stvarnost? Kakva je ona dok je mi ne vidimo? I da li je moramo videti mi? Kako to obično biva, za sve ove spekulacije se sa posebnom strašću hvataju dežurni prodavci magle i misticizma. „Kvantno“ postaje simbol za svaku budalaštinu koja nekome padne na pamet – vidovitost, lečenje snagom uma, putovanje kroz vreme, beskonačni život i ostalo „brane“ se prizivajući kvantnu teoriju, bez razumevanja kvantne teorije. Mada se pravila kvantne mehanike zaista često opiru zdravom razumu, ona jednostavno „rade“. I računari, superprovodnici, laseri, nuklearna energija itd. svoje postojanje duguju kvantnoj mehanici.

Ali, Srbija nije superprovodnik. Ono što je sporno je zloupotreba ove sasvim ozbiljne fizike u sasvim neozbiljne svrhe (uključujući tu i ovu kolumnu, naravno). Naime, kvantna mehanika „radi“ u jednom sasvim drugom svetu, mikrosvetu subatomskih čestica, sa svojim bizarnim pravilima. Međutim, trenerkaškim rečnikom rečeno: „naš kraj, naša pravila“. U makrosvetu u kojem mi živimo i umiremo, stara dobra Njutnova fizika „radi“ sasvim dobro, hvala na pitanju. Jer, taj svet je, na sreću ili nesreću, sasvim stabilan. Jedino što je u njemu „kvantno“ jeste ponašanje čestica na vlasti. I zato, ako mislite da razumete srbijansku politiku, ne razumete srbijansku politiku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari