Vojvođansko pitanje

Ostavite komentar


  1. Autonomija Vojvodine jesre nerešeno pitanje iz SFRJ. Ali ono što pristalice autonomije ne shvataju već se ponašaju kao nojevi koji guraju glavu u Ustav iz 1974.-e je da nakon raspada SFRJ autonomija više nema smisla i treba da bude ukinuta. Autonomija je bila zamišljena za državu od 20 miliona ljudi i 6 republika. A ne za Srbiju bez Kosova.. Ono što prisalice autonomije ne smeju da kažu je da je Car go i da autonomiju treba načisto ukinuti a Srbiju drugačije organizovati. Podeliti je na nove regione.

  2. Ni manjeg clanka ni vise neistina. Nemam volju da idem taksativno po pasusima i demantujem argumentovano. Sto se babi snilo to je babi milo pocevsi od neumesnih reci ovog novinara a la prdez i sl. Cudi me da objavljujete tu kolumnu! Po svaku cenu pronaci neke razlicitosti tamo gde ih i nema da bi se bilo svoje! A to nije "pitanje Vojvodine" nego je bolesni egoizam jedne pokrajine u jednoj ionako neuspeloj republici koja nakrivo stoji jer nema odgovarajucu politicku podelu na pokrajine ili zupanije ili regione ili kako god hocete a to kosta – mislim Vojvodina! Nemci u pasosu nemaju odrednicu frzavljanstvo nego samo nacionalnost pa bi po toj logici doticni Kisjuhas tamo bio Nemac odnosno u Srbiji Srbin! Sta bi tek tada pisao, bas me zanima? A znamo da je Nemacka malo uspesnija zemlja od Srbije uprkos svim Nacionalnim savetima, je li?

  3. Autor je (po meni) donekle u pravu, ali mu tu i tamo provejavaju i razni "vojvođanski" stereotipi, koji su posledice ili neupućenosti ili možda prevelikog uticaja tog sveopšteg pasivno-jadalačkog razmišljanja na koji se upravo žali.
    Jedna od velikih grešaka je stav da je Vojvodina najbesperspektivnija i najsiromašnija oblast u Srbiji. Kad čovek tako nešto izjavi, onda se moraš zapitati da li da uopšte nastaviš sa čitanjem.

    Tačno je da je Vojvodina trenutno trenutno najsiromašnija i u najbesperspektivnijoj poziciji u svojoj istoriji i da joj se ne nazire ništa dobro u budućnosti (niti sa ovom vlašću, niti sa bilo kojom drugom beogradskom), ali nije i najgora u Srbiji. Autor bi morao malo da sedne u auto i obiđe celu Srbiju, uzduž i popreko, pa da vidi koliko ima gorih. Nije to neka uteha, ali tako je.
    Kao što Beograđani često ostanu misaono zaglavljeni u krugu dvojke (nažalost vrlo često – a možda i najčešće – oni inteligentiji) tako i Vojvođani često ne vide južnije od Save.

    Vojvodina se još nekako i koprca u poređenju sa ostalima, ali zato ubrzano tone i izjednačava se sa nekada gorima od sebe.
    Ja na Vojvodinu danas gledam kao na nekad divan ćup sa zlatom i gomilu lopova koji stoje pored njega i grebu poslednje zlatnike sa dna. Uzimaju jedan sebi, pa jedan svojima. Tako je njima puno bolje, njihovima malo bolje, a ćupu sve gore. Na kraju ćupu ostaje samo ponos što je nekad bio vredan pun zlata.
    Ima tu još jedan problem – kad lopovi isprazne jedan takav ćup, on im više ništa ne vredi i može biti lako razbijen, iz čiste obesti.

  4. Ali, ovdašnji sendvičari su autohtoni, nisu kao nekada davno dovoženi autobusuma sa Kosova i iz Krajne. Šta hoćemo? Kakvu vrstu autonomije želimo? Pa prostu i jednostavnu da se modernizujemo i smanjimo ““jednostranu zavisnost““ od zvaničnog Beograda. Ako može, ako ne, onda nam kondicionalno preostaje da se podamo najjačoj ekonomiji Evrope uz uslov da nekako ostanemo nezavisni i samostalni sa sve buđelarima u sopstvenom džepu. I, ako je ikako moguće, da braća sa istoka budu daleko, gde jesu, al i da svrate kao turisti, ne bi bili protivni turističkoj najezdi Rusa – nikako. Volimo mi braću koja za promenu hoće nešto da daju a ne samo da otimaju.

  5. Ako je, kako autor primećuje, gužva na mestu za pečat ili na jarbolima rešiće se ukidanjem Čankovih simbola. Niko za njima neće zaplakati.

  6. Autonomija ovde jeste stvar lepog kućnog vaspitanja – ovaj sociolog i kolumnista ne poznaje ama baš nikog pristojnog i suvislog sugrađanina ko nije "autonomaš". – Treba da se stidite ove Vaše rečenice gospodine Kišjuhas!

  7. Kišjuhasu videli smo da si jako zadovoljan svojim tekstom i to si potvrdio komentarom pod nikom Andrej, ali pošteno bi bilo da si naveo od koga si to prepisao.

  8. Vrednosno peglanje koje nikome, dakle, ni jednoj strani nije donelo, ne donosi, niti će doneti korist, i dalje traje. Nije problem u dođošima. Bilo ih je svih fela, odvajkada, vrlo brzo su se uklapali i još brže postajali viđeniji ljudi u ravničarskoj matrici u kojoj su živeli i žive.
    A u državi Srbiji u kojoj je strah ukorenjen iz osmanlijskih vremena, i ne samo njih nema hrabrosti za kvalitativniji iskorak jer koga je zmija ujela i guštera se plaši. Pa i komunisti su to znali i bez obzira što su dosta uzeli, više su joj dali i išlo se napred – u celini.
    Pančevo je, na primer do 1989. imalo veći BDP od Crne Gore, kad je već spominješ. A danas ?
    Kulturološka (vrednosna) matrica je najprepoznatljivija u Vojvodini i iz nje prostiču sve druge, ali joj jedna desetostruko vraća, a to je ekonomska. Tako je, barem, bilo. A ona je danas porazna jer je uslovljena političkom. Kada bi Srbija znala šta hoće, znala bi i Vojvodina. A kako Srbija kao usplahireni reptil pred ledeno doba već četvrt veka šiba repinom i ruši sve oko sebe dobro je što Vojvodina kao takva, uopšte, postoji, naravno, s njenim Banaćanima, Bačvanima i Sremcima.

  9. Zaista bez rekreiranja okolnosti koje su dovele do političkog položaja Vojvodine u periodu od 1974-1988 ne može biti ni Vojvodine kao takve. Latentni ekonomski kardeljijana aparthejd koji je tada delio SFRJ na sa jedne strane bogate Sloveniju, Hrvatsku i SAP Vojvodinu od siromašnijih republika Srbije, BiH, Makedonije, Crne Gore i SAP KiM više ne postoji. Tako da se položaj Vojvodine može poboljšati samo u okviru preuređenja Srbije. Federalizovati Srbiju u cilju ujednačenog razvoja (bilo kakvog razvoja) verovatno neće proći upravo zbog politički isplative paranoje onih kojima 64% etnički srpska Vojvodina (najviše u svojoj istoriji) nije dovoljno srpska. Na stranu što se niko od tih rodoljubaca nikada nije u praksi založio za ukidanje pokrajinske administracije jer fotelji se u zube ne gleda. Organizovati Srbiju u četiri regiona koji imaju sopstvenu administraciju nije skup projekat. Savezni parlament u kojem bi Beograd, Vojvodina, Šumadija i Moravska imale svaka po 20 poslanika biranih po većinskom sistemu bi bio više nego duplo manji, vlast bi se fokusirala na probleme regionalnog razvoja i bolje bi reprezentovala strukturu zemlje. Istina postojala bi mogućnost da se usled manjeg broja poslanika u saveznom parlamentu i gubitka šireg uticaja Beograd otcepi uprkos ustavu koji to onemogućava ali takav je savremeni svet, preživeli bi nekako, kao i Evropa Bregzit, moguće i lakše. Za takav projekat kao Vojvođanin spreman sam da se odreknem i granica Vojvodstva Serbije pa i Dunavske banovine, malo li je?

  10. Broj komentatora u Danasu je obrnuto proporcionalan njihovom kvalitetu! Sem jadnog srbovanja, vecina apsolutno nista NECE da razume! Sto dokazuje zalosnu cinjenicu da smo se vratili citav vek u nazad. Dakle cak i oni koji ne podrzavaju sadasnju vlast, VOLE centralizam, cvrstu ruku i jednoumlje. I MNOGO ih nervira sto ima nekih koji bi malo decentralizacije i sarenila razlicitosti. Ali ne zaborave da pomenu, neces ti, Nemacku! Pri cemu ili ne znaju ili nece da pisu o REGIJAMA, njihovoj samostalnosti i specificnostima. Strasno je koliko smo posle svega postali uzasno USKOGRUDI!

  11. Isto tako autor bi trebalo da se zapita šta predstavljaju ovi moderni simboli Vojvodine, koji su nakaradni skoro kao i "tradicionalni". Moglo bi se reći da je epitet "tradicionalni" opravdan jer nakaradni simboli polako postaju naša tradicija (grb i zastava REPUBLIKE Srbije, grb i zastava Vojvodine). Ipak, autor je dobro primetio da je autonomaštvo u nas sve više priča uljuljkanih vonabi kul Novosađana koji to vide kao zaostavštinu Marije Tereziju i žive u prošlosti i ko zna kom veku ko zna koji put napisane i pomalo prepravljane i prekrajane istorije.

    Drugo, pod pretpostavkom da smo svesni nezavisnosti nekadašnje južne pokrajine, šta bismo dobili Autonomijom? Ograđenu Vojvodinu, Grad Beograd, i ostatak. A šta bi se u tom slučaju desilo sa ostatkom, pitajte one ljude koji ne znaju možda za garnirani sendvič, ali znaju od koga mogu da kupe ilegalne bugarske dokumente.

    Zato što pre treba jasno definisati unutrašnje ustrojstvo države, bilo nam to milo ili ne, i ma kako se to kosilo sa našom ljubavlju ka sendvičima koji su pojačani zbog uspeha ili garnirani iz inata, bez obzora da li visi slika nekadašnjeg lidera SPS-a ili se kod Teodora Grbića spori oko odlaska u Tursku (u Beograd, naravno, Novosađani će razumeti).

    Do nekih lepših vremena, u srpskoj verzoji države blagostanja, po uzoru na Skandinaviju. Kad nam i ako nam dođe. A hoće, samo dok se zainatimo. Valjda prvo neko treba da nam zabrani da živimo.

  12. Kolumništa ima mnogoooo više razloga za stid od samo jedne rečenice u ovom tekstu. Nenade morate imati u vidu da za stid potrebno posedovati još nekoliko karakternih (moralnih) osobina.

  13. S jedne strane u svojim tekstovima od ranije autor pokazuje sirokogrudost kada treba primiti migrante iz Sirije, i gnusa se onih koji su otvoreno pokazivali da te ljude u Srbiji ili u Evropi ne zele, a s druge strane uskogrudost u ovom tekstu, lokalni patriotizam i strah da Bosanci i dinarski tipovi ne uzmu zene? Pritom strah od Sirijaca ne postoji? O kakvim je duplim standardima ovde rec? Odakle toliki elitisticki stav i gledanje na Srbiju juzno od Save i Dunava kao na neku poludivlju zemlju spram pitome Panonije? Zasto stvarate i pojacavate granicu tamo gde je nema? Zasto smeta zastava knezevine Srbije? Vojvodina je Srbija tj.u Srbiji, ne? Pritom granice u Evropi ne zelite, narocito ne prema tamnoputima. Cudno i nedosledno.

  14. Koji su to srp(b)ski simboli tradicuonalni? Okrenuta zastava Rusije? Dvoglavi orao podeljenog Rimskog carstva? Jadna prodaja belog barjaka i crvenog krsta takovskog . Samo krst i ocila su nesto stariji…
    Kakva tradicija…

  15. Toliko divnih tekstova o tome kako Evropa treba da prihvati Sirijce i Afganistance, tolika sirokogrudost i sada ovakav jedan tekst pun uskogrudosti, tekst u kome se naglasava razlika izmedju Bosanca, Dinarca i Vojvodjanina. Jako netipicno za autora. Vojvodina je srpska oblast isto kao sto je to Sumadija ili Pomoravlje, i zastava Knezevine Srbije iz doba revolucije 1848.g.ne bi smela da bude problem u jednoj srpskoj oblasti kao sto je Vojvodina. Neko je vec lepo primiteo-da je autor u Nemackoj bio bi jednostavno Deutsch.

  16. Očekivala sam, videvši smešnu fotku atora, neki duhovit tekst, kad ono ordinarna glupost. Žali Bože utrošenog vremena.

  17. Средишње питање је шта ће нам у опште САП Војводина, а не у какве ћемо крпе умотавати ову штеточинску творевину из 1945. одине.

  18. Kad neko na silu političke moći i većine nameće svoje znake,grbove i zastave, tamo gde one ne pripadaju,zvuči nacionalsocojalistički,kao 1933 g. u Nirbergu.Srbijanski grb i zastava pripadaju srbijanskom narodu i tu nema dileme.Ali taj isti grb i zastava nametnuta drugoj sredini gde ne pripada liči na okupaciju ne samo heraldike,nego i same političke naredbodavne napasti.Grb Vojvodine nema četiri "ocila",a zastava nije srpska,nego vojvodjanska:Plavo-žuto i -zeleno.To znaju i mala deca,ali vladajućoj partiji to ne ide u glavu da nametanje svoje zastave i grba Pokrajini Vojvodini,koja je nastala kudikamo pre države Srbije,i koja je primila zanatsvo,kulturu,modu i sve evropsko,kao i nastavno osoblje za tek otvorene osnovne škole,koje je otvarao nepismeni Miloš Obrenović,ne znači ništa drugo,nego simboličko, nasilničko okupiranje Vojvodine,koja ih hrani,ali teže da je unište !?

  19. Sa velikim zadovoljstvom procitam svaki Vas tekst.Jedan detalj me je zainteresovao:zasto je pomenuti kantautor kontroverzan.

  20. Адолф Смучић ускоро Војвођанинанер, спрема одступницу и нови идентитет -по мами 🙂 Радио Слободна Европа има вест да ће поред симбола Војводине бити дозвољени и …. & да је све изгласано у Новом Саду 🙂

  21. Naci(j)onalisti i tzv. patri(j)oti su upropastili Vojvodinu. No, Vojvođani, pre svega Srbi, ali i ostali koji u njoj žive, znali su da se nose i sa Marijom Terezijom i sa mađarskim grofovima pa će znati i sa svojim Srbendama koji im zavlače ruku u kesu s novcima. Nesu Lale baš tolike budale ko što misle budale nacionale.

  22. Istina je da Vojvodina više ne postoji u svom pravom obliku. Vojvodina je ostavljena kao ratni plen, na panj, Srbijanskim gubitnicima iz svih dosadašnjih ratova. Biće da se Velikosrbijanski osvajači baš i nesnalaze u poklonjenoj, nezasluženoj ulozi, već se ko seoske uspijuše, kao stide, svoje nevinosti u uspešnom ponižavanju i uništavanju Vojvodine. Ipak, jednog dana će doći na red i Odluke Londonske konferencije koje su donete na međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, koja je održana u Londonu od 26. do 28. avgusta 1992. godine, a na kojoj su učestvovali generalni sekretar UN, predstavnici pet stalnih članova Saveta bezbednosti, 12 država Evropske zajednice, SR Jugoslavije i četiri bivše jugoslovenske republike, susednih zemalja, kao i Kanade, Japana, Turske, Saudijske arabije, OEBS-a, Konferencije islamskih zemalja, Međunarodnog Crvenog krsta i drugi, usvojen je tekst . Svi koji su se obavezali na ovoj konferenciji, jednog dana će ispuniti svoje preuzete obaveze. Do tada ćemo se malko i strpeti uz pesmicu: sloboda će opet biti naša…

  23. Da je neko tog leta 1914 godine sproveo referendum među srpskim stanovništvom na području današnje Vojvodine sa pitanjem ,, Da li ste za to da se teritorije Monarhije sa većinskim srpskim življem pripoje kraljevini Srbiji a da to glavom plati MILION I PAR STOTINA HILJADA tzv. Servijanaca?““““ koji bi odgovor bio zadovoljavajuće patriotičeski? Niko ne može da ospori činjenicu da je u Austrougarskoj monarhiji srpska nacija uspela da se na teritoriji na kojoj je pre osvajanja Osmanlija (slično kao Albanci na Kosovu) bila apsolutna manjina izbori za svoju Patrijaršiju, prve škole, biblioteke, pozorišta, bolnice (za bolnice se nije trebalo boriti, one su bile ,,nametnute““““ carskim ukazom, prva vakcinacija npr. je sprovedena početkom 19. veka u Sremskim Karlovcima pod okriljem SPC koja je tada bila mnogo bliža potrebama naroda), političkih stranaka (nije sve bilo idealno) pa je čak i srpski nacionalizam kao moderna evropska ideologija ponikao severno od Save i Dunava. U periodu od 1690 do 1918 broj pravoslavnih Srba koji je promenio svoju veroispovest je neuporedivo manji u Habsburškoj monarhiji nego onih u Osmanlijskoj imperiji a reč je o najkatoličkijoj imperiji u istoriji posle inkvizitivne Španije. Iako sve pobrojano utiče da se kod pojedinih mislećih ljudi ponekad pojavi resentiman u tragovima, pojačan kulturološkim trijumfom istanbulskog nad bečkim ako su u pitanju zaista misleći ljudi onda stvar nije preterano ozbiljna. To stanje iz 1914 je davna i barem što se državnih tvorevina tiče neponovljiva prošlost a i malo je mislećih. O dinarcima kada je reč, zapravo su baš dinarski Srbi Like, Banije i Korduna kao većinom vojna lica bili lojalniji monarhiji nego popovsko-trgovački panonci, kao da su anticipirali da će carski Beč zameniti od Servijanaca državnovaspostavljeni Zagreb, kao da su anticipirali sklanjanje raketnih sistema sa Petrove gore ““95 po nalogu požarevačkog Napoleon paše i tako… No i to je već istorija. Vojvodina danas je kao i ostatak Srbije ustalom, privredna ruina s tim da je Vojvodina izgubila mnogo više jer je više i imala. Uz taj gubitak za razliku od drugih delova Srbije u Vojvodinu je došlo nekoliko stotina hiljada novih stanovnika (dosta njih je i otišlo, što jer su ih radikalizovani talibani proglasili ustašama a dosta njih su prosto pobegli iz ludnice iako nisu bili ,,ustaške““““ vjeroispovjedi). Niko normalan ne može kriviti te ljude što su došli ovde da nađu kakav takav mir i nisu svi raspojasana, polupismena, šumska hajdučija koja samo gleda da iz svega izvuče neki evro, da se obeznani rakijom i ojkači o slavnim danima genocida uz hitove kao ,, Ja sam rođen đe džamije nema, Muslimane mrzim od malena!““““ Daleko od toga ali nesporno ima i takvih, malo i uglavnom u malobrojnoj bizmis eliti kojoj takve pesme izazivaju pomenti resentiman na zlatne dane kada su okrenuli prvo šleperče itd. Kod sirotinje je to samo eho. Vojvodina kao pojam postoji gotovo dva veka. U istorijskom vremenu nije to puno, tek malo duže od državnosti Srbije, i treba da postoji dokle god se taj pojam vezuje za vrednosti međunacionalne raznolikosti i tolerancije, uvažavanja značaja različitih kultura ali i kulture generalno (eto i ja sam da se poslužim ličnim primerom naučio da živim sa Limancima), spremnosti da se uvek kreće u korak sa potvrđenim civilizacijskim tekovinama (bolje je imati mrežu kanala nego močvaru npr. a od močvare je bolje napraviti nacionalni park za skandinavske birdwatchere nego za italijanske manđatore dropljinih jezika u sosu od kokaina) a ako je nekome problem u tome što bi kao 7%+ finansijski samostalna Vojvodina isuviše odskočila od drugih (mada je i to upitno jer je poenta u tome na kakav način se raspolaže sa tih 7%) onda nam nema spasa a kamoli napretka i to se stalno potvrđuje.

  24. Jedino gore od srpskog nacionalizma sto bi nas moglo snaći je ovaj vojvodjanski nacionalizam. Ne moze se jedan nacionalizam pobediti drugim. Postoje drugi nacini. Primenite ih jer ovo postaje groteskno.

  25. Jedino gore od nacionalizma su kvazi intelektualci koji o naciolazmi pišu i prodaju svoju kratku pamet po nazovi "atorskim" kolumnama.

  26. Da nema Kišjuhasa Danas bi ga morao izmisliti, jer posle pročitanog njegovog teksta svi ostali tekstovi u Danasu su vanserijski.

  27. Los potez beogradskih vlasti. Pogresno odredjeni prioriteti. Zastave i njihovo nametanje nisu dobar put. Prioritet je (poljo)privredni uspon Vojvodine.
    Vojvodini zelim buducnost Istre. Od toga bi i Beograd imao koristi ali su vlasti kratkovide, i sve je po sistemu Déjà – vu.

Ostavite komentar


Dijalog

Nerođendanska čestitka Aleksandru Šapiću 7

Nerođendanska čestitka Aleksandru Šapiću

"Beogradski dani porodice" su posvećeni najvažnijoj ćeliji društva i promovišu jedinstvo porodice, kulturu, tradiciju i umetnost. Sve ove reči asociraju na idejnog tvorca ove manifestacije, iako je nekada teško odrediti da li se te asocijacije javljaju po sličnosti ili suprotnosti.

Naslovna strana

Naslovna strana za 29. april 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Danica Vučenić, novinarka

Danas volim jer je nepoverljiv prema političarima i preispituje i sumnja u svaku informaciju.