Selfičarke i sendvičari 1Foto: Radenko Topalović

Ne znam ko je to ovih dana „provalio“ na nekoj TV, po čijim se ekranima i ja muvam. Nek se javi!
Jedna prijateljica mi reče da se oduševila novom reči koji je taj ozbiljan, kaže, čovek lansrao – SELFIČARKA.

Moj je ushit, namah, bio pod bojazni da li je reč rodno i politički korektna. Jer ima uzore u onim tipa uličarka, kamenjarka…

Iako je glasnica o ovoj jezičkoj novini široko obrazovana, pravnički korektna, konsultovao sam i (ličnu) savetnicu za lingvističkofeminističkorodnoravnopravnosne cake. I, reč je prošla!

Ovo drugo i nisam morao da činim, ne samo zato što deo mogućih problema otklanja mogućnost da postoje i SELFIČARI, nego i stoga što ona u sociopolitičkom smislu egzaktno definiše jednu već odveć raširenu pojavu.

Bez obzira na (zasluženu) pežorativnost ona se već solidno odomaćila u izrazima SENDVIČARI i SENDVIČARKE. Pa će sad „zajedničkim snagama“ ti novojezički adekvati postati istorijsko svedočanstvo o posustalosti i eroziji svih oblika normalnosti ove zajednice.

Od etičkih do političkih.

Naglašavam, političku egzaktost ove reči-definicije potvrđuju i brojne društvenomrežne činjenice.

Ko bolje pamti, setiće se, fotografija istaknutih funkcionera vlasti po „fejsbucima“ i drugim društevim mrežama okruženih buljucima, mahom devojaka koje ćemo kasnije sretati na selfijiima sa plitkim, češće beslovesnim porukama ovenčanim i očitim nepoznavanjem jezika (čiju, k tome, ĆIRILICU brane!) Ili, novopečene poslanice, fajterke režima u sličnim pozama i „promišljanjima“ okićenim pohvalama njihovom demijurgu.

Okićene ( plus manji broj javno viđenih okićenih) sertifikatima i diplomama (kako beše ono, jednoj je zanimanje bilo master/ka(čarka) partijskih, diplomatskih „akademija“ ,te eto većine njih iz dana u dan među partijskim i režimskim BOTOVLJEM na sve kontroverznijem i plićem fejk-njuz DRUŠTVENOMREŽLJU.

(Šteta je što će politikološki značaj gornjeg muško-ženskog „četvororečja“ ostati nezapažen u međunarodnim odnosima i inostranoj politikologiji kao teško prevodiv ili neprevodiv. A mogao bi značajno da pojasni jad naše društvene situacije. Slično kao devedesetih kad su se, npr, čak i kolege iz Slovačke čiji smo standard dotad kurčevito potcenjivali iščuđavali našem neviđenom izumu zvanom „dvojnik“ (na telefonskom broju).

Može se, dakle ništa novo, zaključiti – razmahanost ove pojave je više nego srazmerna opadanju nivoa usluga koje pruža obrazovni – (ne)sistem.

A upravno srazmeran pomahnitalim akcijama režima da gradi „sistem“ od odsustva svakog uobičajenog civilizacijski normalnog sistema.

(Prisetićemo se nekih nakaradnosti i sledeće subote)

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari