Pred šalterom za pritužbe i žalbe grada Jagodine odavno nema nikog, slična situacija zabeležena je još samo u Diznilendu, ali otkad je gradonačelnik D. M. Palma u pred-predizbornoj ofanzivi, začudo, sve je više nezadovoljnih. Najviše je onih koji su greškom opštinske administracije hteli da se ožene, a dobili junicu, odmah slede oni koji su omaškom jagodinske birokratije hteli junicu, a dobili ženu.


„Znate, ja sam u programu za ženidbu, a jutros mi je na vrata isporučena junica“ – kaže prvi iz dugačkog reda: „I ne samo to – uz junicu sam dobio i vaučer za 11 noćenja u Paraliji. U propratnom pismu piše da bi junica i ja za tih 11 noći trebalo bolje da se upoznamo“.

„Ej, bre, čoveče“ – nervozna je brkata službenica – „sve dobijaš džaba i još se žališ. Šta fali junici?!“

„Pa, ne fali joj ništa… Mislim, lepa je, istina, samo što ja imam junicu, ali nemam ženu“ – onaj već počinje da viče, nekontrolisano.

„A je l’ si bio na moru?! Nisi! Je l’ bila junica? Nije. Onda ćuti, gegulo, i pakuj se sa tom junicom u Paraliju, dok se Dragan nije predomislio“ – kaže šalteruša i komanduje: „Dalje!“.

Sledeći se savija do otvora šaltera: „Dobar dan. Ja sam, vidite, dobio ženu, Ruža se zove, iz jednog sela kog Zagužanja. A hteo sam junicu. Problem je, znate, ja već imam ženu, a Ruža neće da živi u štali, kaže, imala je to već tamo odakle dolazi. Ona hoće komfor dostojan evropske Jagodine.“

Treći u redu je specifičan slučaj – dobio je na jagodinskoj lutriji tri junice. Plus vaučer. „Meni treba bik!“ – jasan je sa uzvičnikom na kraju.

„Bik!!!“ – još je jasnija ona brkata službenica. Onda joj nešto sine u glavi. Pokaže mu prstom da priljubi uho na šalterski otvor, i šapatom mu kaže: „Je li – jes ti peder, crni Radisave? Nemo’ da te Dragan čuje, bre, koji more bik, pa nije ti Paralija Pamplona da po njoj šetaš s bikovima, uzimaj te tri junice i vaučer i begaj mi s očiju“. Ovaj pokunjeno ode.

Kažu da je Felini ideju za onu čuvenu scenu iz „Amarkorda“ dobio kada je prolazio kroz jagodinska sela i na svakom drugom drvetu zaticao po jednog muškarca srednje dobi kako se dere „Hoću ženu“. I neće da siđe dok mu se uslovi ne ispune. Otud onaj ludi ujak Teo koji se sa oraha dere: „Voglio una donna!“ Onda dođe časna sestra, skine ga s drveta i vrati u ludnicu. U Jagodini se ispod drveta ne pojavljuju časne sestre, već se pojavi D. M. Palma zvani Časna Reč i obeća da će problem biti rešen. I biva rešen.

Palma, koji je u početku karijere ličio na nekog ko je upravo pobegao sa kastinga za Felinijeve filmove, odavno više nije taj egzotični tip iz Končareva, rodnog mesta uglednog Radmila Bogdanovića. On je najpoželjnija koaliciona udavača, od SPS, DS, SNS do URS pomno prate situaciju u ex-Svetozarevu. Dinkić bi, recimo, odmah ostavio suprugu i servis od devet šoljica kafe, i s Palmom proveo dve nedelje u Paraliji, ol inkluziv, Toma bi se s Palmom držao za ruku i posmatrao zalazak paralijskog sunca, Boris bi mu uz logorsku vatru na plaži pevao „Krivo je more“, a Dačić bi mu mazao leđa faktorom 35 pod paralijskim suncobranom. Palmu, međutim, za sada ne zanimaju te bračne ponude. Ima logično objašnjenje: „Nisam ja peder. U Jagodini taki nema. A uz to, Jagodina ima more!“

Ovih dana, naime, Palma je posle zoo-vrta, muzeja voštanih figura, akva-parka, bingo-junica, zemljoradničkog vikenda u Beču, flert-letovanja u Paraliji, te zgodnih i manje zgodnih udavača, uspeo Jagodini da obezbedi i izlazak na more. To u povijesti Srbije nije uspelo nijednom političaru, caru, predsedniku ili kralju, a pogotovo ne predsedniku male kontinentalne opštine. Grčki grad Hrisopuli poklonio je Jagodini pet hektara zemlje uz obalu, u Keramotiju, gde ćemo mi izgraditi hotel sa 120 soba za Jagodince, odmah je o tome D. M. obavestio medije, kao čovek od advertajzinga.

Za Palmu se i ovako smatralo da je jedno obično drvo koje raste pored mora. Ali je oduvek vladala misterija otkud da se u gradu koji od većih vodenih površina ima Lozovički potok pojavi neko s nadimkom Palma. Eto sad i objašnjenja – kao što je panonski mornar Đoka Balašević ceo život tražio svoje more, tako je i Palma tražio svoje, al’ ga je za razliku od Đoke našao. Međutim, ako se nastave medijske spekulacije o Palminoj ulozi u aferi „Kolubara“, očekujte da će Jagodina uskoro izaći i na okean. Kao što se zna, nije kriv Palma, krivo je more.

Palma, naime, zna da bajke najbolje skreću pažnju. Zato je rešio da ih piše. Čuj čit’o. Hodo, bolan, što bi rekao onaj što su ga pitali da li je čito „Na Drini ćupriju“.

– Čuj bio u Diznilendu. Hodo – reći će prosečan stanar Jedinstvene Jagodine iz reda za žalbe, pritužbe, ženidbu i juneći bingo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari