Koncertom beogradskog sajhobili sastava Psi startovao je ovogodišnji Zidić, kultna tačka okupljanja mladih bendova i publike na Platou Milana Mladenovića, ispred Doma omladine Beograda.

Koncerti na Zidiću su zamišljeni kao program na popularnoj mini letnjoj sceni, koja je tokom prethodne tri godine postala nezaobilazno mesto susreta muzičara, Beograđana i gostiju glavnog grada, Zidić ispred DOB-a svakog petka i subote uveče pretvora se u scenu na kojoj se publici predstavlja neka od najnovijih muzičkih pojava kod nas. Može se konstatovati da su Psi mudro izabrani da otvore novu sezonu i prisutnima predstave svoj album. Reč je istina o novom bendu, ali nikako neiskusnom jer su njegovi članovi Jovandeka, Dane i Terza već svirali u brojnim sajhobili, hardkor, rokabili i pank bendovima i svojim nastupom su zadovoljili publiku koja se i pored tropske vrućine okupila da ih čuje na Zidiću prošlog petka. Ideju Doma omladine da organizuje koncerte na Zidiću zdušno treba pozdraviti. Pod brojem jedan, to je prilika da se novi i mladi bendovi afirmišu u javnosti. Pod brojem dva, publika koja dođe da posmatra izvođače na Zidiću imaće priliku da se, kako to kaže omadina, zabavi za dž, družeći se u samom centru grada. I jedna i druga stvar su od ogromnog značaja.

U Srbiji na žalost ne postoji gotovo nijedna emisija na tv i radio stanicama koja se bavi promocijom novih bendova rokenrol usmerenja, samim tim potez DOB-a još više dobija na značaju. Naročito je za pohvalu to što su koncerti besplatni. U eri kada se u muzičkom biznisu svi trude da basnoslovno zarade, kada u strogom centru grada u nekim lokalima nedaleko od DOB-a vlasnici naplaćuju kikiriki i čips (u inostranstvu se uglavnom dobija besplatno uz piće), organizovati besplatnu svirku i uz limenku piva ili soka kupljenog na kiosku omogućiti mladima pristupačnu zabavu je za svako poštovanje. U Beogradu su stvari vezane za rokenrol odavno postavljene na pogrešne osnove. Da bi se pokret razvio nije dovoljno samo dovoditi strane izvođače i otvarati klubove. Potrebno je istovremeno promovisati nove bendove i na taj način stvarati novu publiku i držati scenu u životu. LJudi koji rukovode Domom omladine su očito shvatili suštinu a bilo bi dobro da njihovim putem krenu i oni odgovorni za rad drugih velikih omladinskih kulturnih, muzičkih i zabavnih institucija. Svi oni od uticaja a koje se zaklinju u rokenrol i tuguju što taj muzički pravac ima sve manje pobornika i sami moraju, ako u to iskreno veruju, da daju doprinos za stvar. Jer upravo je aktivizam ono što rokera razlikuje od biznismena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari