Čekajući vakcinu 1

Pa neka je s hajrom, Inshallah. Petra i ja smo uredno i pažljivo saslušali kolektivnu zakletvu narodnih slugu za sve i svašta, možda neko nije izgovarao ali su svi potpisali tekst.

Koliko god da su mi poznati tekstovi raznih zakletvi, krenuo sam evo na još jedno utvrđivanje znanja.

Nadam se, nada je onaj jedan od najvećih prevaranata, da su svi radni ljudi i građani pažljivo čuli ili pročitali svaku napisanu i izgovorenu riječ, pa neka, ipak.

Da krenem redom. Od one koju je vaktile dao predsjednik Republike.

„Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije, uključujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo, kao i ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, poštovanju i odbrani Ustava i zakona, očuvanju mira i blagostanja svih građana Republike Srbije i da ću savesno i odgovorno ispunjavati sve svoje dužnosti.“

Onda su, sa malom zadrškom nakon svegrađanskih demokratskih izbora, to učinili i narodni skupštinski poslanici.

„Zaklinjem se da ću dužnost narodnog poslanika obavljati predano, pošteno, savesno i verno Ustavu, braniti ljudska i manjinska prava i građanske slobode i po najboljem znanju i umeću služiti građanima Srbije, istini i pravdi!“

I napokon eto i narodnih slugu, na čelu sa prvom sluškinjom.

„Zaklinjem se na odanost Republici Srbiji i svojom čašću obavezujem da ću poštovati Ustav i zakon, da ću dužnost člana Vlade vršiti savesno, odgovorno i predano i biti posvećen  očuvanju Kosova i Metohije unutar Republike Srbije.“

Nakon evo po ko zna koji put opetovanog čitanja, možda mi je ipak promaklo, ne saznah u šta su se zakleli predsjednik i poslanici.

Ali se zakletve nisu odnosile samo na građane Srbe, već na sve bez izuzetka.

I na cijelu teritoriju Srbije, „uključujući i Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo“.

Što bi, ako mi polazi za rukom razumjeti, trebalo značiti i „očuvanju mira i blagostanja svih građana“ i na Kosovu, neka bude i Metohiji, bez obzira ko su, šta su i kako su, htjeli to oni ili ne htjeli, zakletva je zakletva, pa kud puklo da puklo.

Za razliku od predsjednika i poslanika, možda su kod njih obaveze ustavne, sluge u vladi i svojom su se čašću obavezale na to na šta su se obavezale.

Zajedničko svim zakletvama je da ni u jednoj nema nečeg što bi valjalo da ima, da stoji – zaklinjem se, pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću itd.

A ako je važno i podboltavajuće, može i ta čast da nađe u svemu mjesto.

Iako, glede časti, jebiga tako je kako je, mislim da je jedan od mojih omiljenih konsultanata ili u pravu, ili se meni tako čini pa mi je prihvatljivo, kad kaže kako „Kao sve društvene pojave, i čast je društveno uslovljena predrasuda! Pojam časti kod kanibala, na primjer, raste u vrijednosti sa brojem skalpiranih lubanja.“