Nostalgija

Ivan Džidić

1946. Mostar; sa šest mjeseci bezizgledna upala pluća; 1984. napukla kralježnica, otišao u Španjolsku na deset dana; 1987. probudio se za volanom uz rub lijeve strane ceste, za minut iz suprotnog smijera naišao šleper; 1992. u zadnji tren napustio Mostar; 1995. pokupila me policija za slanje na front, izvuklo me; 1997. akutna upala klapne začepila dušnik, u pola sata...; 2003. teška depresija; 2012. infarkt, stigli na vrijeme, ugradili rezervne dijelove, bilo za moje godište; trenutno – dužan k’o Grčka, molim Boga za dvije godine, samo da vratim dugove a onda briga me...

Ružno vrijeme

Baš ružno vrijeme. Što iz moje, i ne samo moje situacije i stanja znači stalno nešto mijenja. Mijenja se temperatura, mijenja se vlagovina, a tlaka posebice.

Dan k’o dan

Nakon duge i crne noći, navodno je svanulo i bio je dan. Dan prvi. Deveti maj/svibanj. Koji će neki namjernik, ili namjernici, kasnije nazvati Danom pobjede nad fasizmom, što je možda moglo značiti i nad nacizmom.

Berlinale

Jeste festival, nije filmski, ima veze sa jednom od scenskih umjetnosti.

Blokovi

Kad god i kako god čujem - blokovi, prva mi je asocijacija na betonske, ili one glinene, koji su zapravo kao cigleni, a ima i raznih drugih. Onda naiđe asocijacija na stambene blokove.

Eine kleine Pause

Ne znam šta i kako ostali svijet, ali meni je iz nepoznatih razloga pun kufer ove konfužije (nije greška) na javnoj sceni. Možda griješim dušu, pa neka, trenutačno je na toj sceni opća pogubljenost.

Poravni teren

Za studentskih dana, iz Zagreba u Mostar putovao sam uglavnom autobusom. Ne bilo kojim.

Barba

Prije nekoliko dana, počeo sam planirati put u Zagreb, početkom trećeg mjeseca. Starije mi dijete obilježava jedan jubilej, od kojeg mi kad se preračunam stane u grlu nešto veličine knedle sa šljivama.

Petra

Manja nas je napustila prije nekoliko mjeseci, biće nekih pola godine. Na neki način se, što kažu, spasila. Zadnjih mjesec dana na moje oči trpila je nekako rak koji ju je izjedao i kopnila.

I šta ćemo sad…

Raspisati izbore ili ne, nije pitanje. Kao što bojkotovati izbore ili ne, jednako tako nije pitanje. Ostaje, tako mi se barem čini, "Biti ili ne biti, to je pitanje".

100 %

Koja pegula. Evo već više od dva sata blejim u ovaj stopostotno bijeli, da bjelji ne može biti ekran i džaba.

Ha sokole…

Neki dan bi neki baš nesvakidašnji dan. Hladnjikavo, vlagovina koja se uvlači u sve u šta hoće i može, a kako joj prahne.
PrvaPoslednja