Nostalgija

Ivan Džidić

1946. Mostar; sa šest mjeseci bezizgledna upala pluća; 1984. napukla kralježnica, otišao u Španjolsku na deset dana; 1987. probudio se za volanom uz rub lijeve strane ceste, za minut iz suprotnog smijera naišao šleper; 1992. u zadnji tren napustio Mostar; 1995. pokupila me policija za slanje na front, izvuklo me; 1997. akutna upala klapne začepila dušnik, u pola sata...; 2003. teška depresija; 2012. infarkt, stigli na vrijeme, ugradili rezervne dijelove, bilo za moje godište; trenutno – dužan k’o Grčka, molim Boga za dvije godine, samo da vratim dugove a onda briga me...

Obraćanje

Kako sam se i zašto odlučio obratiti, kome ću se obratiti nisam baš siguran.

Isti i istiji

Bila epidemija, pa prošla, pa bili izbori, pa prošli, pa se onda naprasno vratila epidemija.

Spontana tarapana

U ponedeljak nisam izlazio iz kuće. Nisam se mogao natjerati na kombinaciju u pitanju pada li mi teže kičmenjačka ili koja li razvala, ili nehuroza zbog te razvale.

Jeres od kosmara

Kad je ono počelo konačno rasturanje i, po šavovima, koji su spajali u kakvu takvu cjelinu federalne jedinice, komadanje, zapravo čerečenje Jugovine, još su mi njeni dijelovi nekako bili bliži od drugih zemljopisa.

Čudan osjećaj

Ne znam je li dobra ili nije emocija gubitka emocija. Kako god da jeste čini mi se da sam u tom smislu umalo pa potpuno ispražnjen.

Pismo

Dugo sam gledao u neotvorenu kovertu, ne usuđujući se otvoriti je. Pošiljalac - zaokruženo 1, do toga Aleksandar vučić, Za našu decu.

Izričita molba

Nedavno sam naišao, nisam siguran bi li napisano ili izgovoreno, kako na jednom prodajnom mjestu nekom čovjeku nisu htjeli prodati Danas.

Virus

Zanimljiva jedna pojava taj virus. Bilo koji. Sitna baja, sitnija i od kojekakvih bakterija, koja uživa nastaniti se na neko živo tkivo, bez pitanja na koji će mu dio.

E pa sad…

Sasvim je dovoljna naslovom pošteda čistunaca, tog pristojnog dijela pučanstva, kojem se čistunstvo tu i zadržava. Zato u naslovu nedostaje - ga jebi.
PrvaPoslednja