Nostalgija

Ivan Džidić

1946. Mostar; sa šest mjeseci bezizgledna upala pluća; 1984. napukla kralježnica, otišao u Španjolsku na deset dana; 1987. probudio se za volanom uz rub lijeve strane ceste, za minut iz suprotnog smijera naišao šleper; 1992. u zadnji tren napustio Mostar; 1995. pokupila me policija za slanje na front, izvuklo me; 1997. akutna upala klapne začepila dušnik, u pola sata...; 2003. teška depresija; 2012. infarkt, stigli na vrijeme, ugradili rezervne dijelove, bilo za moje godište; trenutno – dužan k’o Grčka, molim Boga za dvije godine, samo da vratim dugove a onda briga me...

Iz čista mira

Uzmimo samo na primjer, da nisam besmrtan. Da mi nije bliska teorija, ili neka bude za nevjerne Tome, skoro teorija onog veselog matematičara, o velikim rotacijama, o vremenu kojeg nema, prema kojoj sam i jesam i bio i bit ću.

Razgraničavanje…

Ne znam za druge pripadnike vrste, kojoj nažalost, nekim čudom pripadam, kad bolje razmislim već mi se evo u trunku pa sedamdeset dvije godine ne prestaju događati kojekakva razgraničavanja.

Vse bu dobro…

Opet mi je, onako nekako, iz čista mira, ničim izazvano pao na pamet Kofi Annan, i njegovo kako će faktor vrijeme učiniti svoje.

Ah, dekade…

Ne bih u neku daleku prošlost, u što kažu otkako je svijeta i vijeka i u sve za šta se i protiv čega ljudi bore. Ne bih ni o svim mogućim načinima te borbe.

Mučnina

Nekako mi se čini da se neću ogriješiti ni o jednu od vodećih konfesija u ovom dijelu svijeta pa i šire, uz sve ostale koje se razlikuju samo u "smislu i žestini", ako kažem da sve tvrde da je Bog jedan i da je stvorio čovjeka "na svoju sliku i priliku".

Politička podešavanja

Ko je kurate sreće, kurate je sreće. A i kako te bešika zaljulja, tako te motika zakopa. Čista je patologija taj moj odnos sa televizorom.

Niko s nikim

Za šta se god krenem uhvatiti, ne ide. Ili me nervira pa bih sve sveo na jednu u proširenom smislu prostu rečenicu, ili je ujadilo i Bogu i narodu, ili mi treba mnogo više prostora na ovom mjestu, da ima prostora ima i izgovor, ko bi se bakćao svim tim pizdarijama...

Zlokoblje

Najprije se "sinergično" upregnu sve raspoložive snage kako bi utilitaristički svrhovito narod ubijedile u potrebe mu, želje i pozdrave, a onda kreće navala i na tržištu svega i svačega ko halva ide ono što narod traži.

Nemoć

Televizor od rana uključen. Onako. Tek da neko nešto priča. Možda naleti kakva zanimljivost, ko ćoravoj koki zrno. Ne znam ni koja je stanica. Sve su nekako iste.

Tuga od sramote

Plus tuga od zločestoće, summa summarum, tuga od gluposti. Koja je u temelju svega i svačega.

Crnilo

Petak je, 16. marta, koji ne ožujava. Siv, tužan, težak depresivan dan, okrenuo ga kako okrenem, promućkao, prosuo - džaba.

Matematika

Nisam baš neki matematičar, ali nije ni da nisam u pristojnim odnosima sa tom naukom. Imao sam dobre profesore i u srednjoj školi i na fakultetu.

Uskličnik

Ima neke patologije u tome da baš svaki put moram baciti oko na emisije tipa Pressing, Upitnik, Crvena linija, Da Možda Ne, Pravi ugao, ima ih još, ne da mi se prisjećati. Nekad se odlučim pogledati i odgledati, naravno i odslušati, nekad viknem e baš vam je tema, nekad jebo vas gost, ili gosti, pa […]

Ubijanje duše

Ne mogu se sjetiti kako je došlo do priče o klopi, vjerovatno onim "tema temu vuče". A ziher sam ja kriv za dalji tok, kad sam pomenuo dvije situacije u kojima sam se bio vaktile nasao, što me je kasnije koštalo laganog podjebavanja.
Prva Poslednja