Nostalgija

Ivan Džidić

1946. Mostar; sa šest mjeseci bezizgledna upala pluća; 1984. napukla kralježnica, otišao u Španjolsku na deset dana; 1987. probudio se za volanom uz rub lijeve strane ceste, za minut iz suprotnog smijera naišao šleper; 1992. u zadnji tren napustio Mostar; 1995. pokupila me policija za slanje na front, izvuklo me; 1997. akutna upala klapne začepila dušnik, u pola sata...; 2003. teška depresija; 2012. infarkt, stigli na vrijeme, ugradili rezervne dijelove, bilo za moje godište; trenutno – dužan k’o Grčka, molim Boga za dvije godine, samo da vratim dugove a onda briga me...

Sjećanje

Skoro da ne prođe dan, a da se ne sjetim nekog, ili u paketu nekolicine kolega i prijatelja iz mojih &td - ovskih dana u Zagrebu.

Užas

Jebalo me ovo sve u zadnji trenutak. Kao čekam hoće li biti baš nešto interesantno, značajno za sudbinu širokih narodnih masa i lokalno i globalno. Iliti ko ga kome i kako.

Đe ćeš pošo

Nakon, Boga mi skoro godinu dana odlaganja, prisililo me da krenem na razne kontrole kod hećima. Već sam bio postao "gledač izloga".

Prišuškivanje

Malo mi ovo prišuškivanje baca na prišuškavanje, ušuškavanje, ili kako li se još kaže, a opet mi baca na prisluškivanje, slušanje (tajno), snimanje razgovora, isto kači i mailove, društvene mreže i ostale drangulije.

Kidanje „omče“

Krenuh, evo u četvrtak, po kanalima, kao po stranicama. Ko biva vidjeti šta se sve u tuzemstvu i inozemstvu događa. Prva stranica, treći, možda četvrti dan o Haradinaj u Hag, Haradinaj iz Haga.

Biće bolje

Napokon je došao, bio i prošao dugo očekivani Makron. Ali neka samo na kratko sačeka. Prije njegovog dolaska, nekako sam naišao na jednog sindikalistu i jednog poslodavca, u gostima na N1...

Čekajući Dan borca

Bio malo nešto u Trebinju. Pet - šest dana. Zahvaljujući najmlađima, isključen iz bilo kojeg kontakta sa vanjskim svijetom, mlađarija gleda i sluša svoje.

Poplava

U ovaj netom prošao utorak, lagano sam se spakirao, i ko biva usput ću u odgovarajuću mi osiguravajuću neku agenciju, srediti zdravstveno i zeleni karton, pa laganini, lijep neki dan, dobro, sparan, ali ću valjda autoputem prema odvajanju za Šabac na vrijeme se riješiti i tog faktora koji me maltretira, što fizički, što živčano na nervnoj bazi.

Ružno vrijeme

Baš ružno vrijeme. Što iz moje, i ne samo moje situacije i stanja znači stalno nešto mijenja. Mijenja se temperatura, mijenja se vlagovina, a tlaka posebice.

Dan k’o dan

Nakon duge i crne noći, navodno je svanulo i bio je dan. Dan prvi. Deveti maj/svibanj. Koji će neki namjernik, ili namjernici, kasnije nazvati Danom pobjede nad fasizmom, što je možda moglo značiti i nad nacizmom.

Berlinale

Jeste festival, nije filmski, ima veze sa jednom od scenskih umjetnosti.

Blokovi

Kad god i kako god čujem - blokovi, prva mi je asocijacija na betonske, ili one glinene, koji su zapravo kao cigleni, a ima i raznih drugih. Onda naiđe asocijacija na stambene blokove.

Eine kleine Pause

Ne znam šta i kako ostali svijet, ali meni je iz nepoznatih razloga pun kufer ove konfužije (nije greška) na javnoj sceni. Možda griješim dušu, pa neka, trenutačno je na toj sceni opća pogubljenost.

Poravni teren

Za studentskih dana, iz Zagreba u Mostar putovao sam uglavnom autobusom. Ne bilo kojim.
PrvaPoslednja