Ah, dekade…
Ne bih u neku daleku prošlost, u što kažu otkako je svijeta i vijeka i u sve za šta se i protiv čega ljudi bore. Ne bih ni o svim mogućim načinima te borbe.
Ivan Džidić
1946. Mostar; sa šest mjeseci bezizgledna upala pluća; 1984. napukla kralježnica, otišao u Španjolsku na deset dana; 1987. probudio se za volanom uz rub lijeve strane ceste, za minut iz suprotnog smijera naišao šleper; 1992. u zadnji tren napustio Mostar; 1995. pokupila me policija za slanje na front, izvuklo me; 1997. akutna upala klapne začepila dušnik, u pola sata...; 2003. teška depresija; 2012. infarkt, stigli na vrijeme, ugradili rezervne dijelove, bilo za moje godište; trenutno – dužan k’o Grčka, molim Boga za dvije godine, samo da vratim dugove a onda briga me...
jul
Mučnina
Nekako mi se čini da se neću ogriješiti ni o jednu od vodećih konfesija u ovom dijelu svijeta pa i šire, uz sve ostale koje se razlikuju samo u "smislu i žestini", ako kažem da sve tvrde da je Bog jedan i da je stvorio čovjeka "na svoju sliku i priliku".
jun
Politička podešavanja
Ko je kurate sreće, kurate je sreće. A i kako te bešika zaljulja, tako te motika zakopa. Čista je patologija taj moj odnos sa televizorom.
maj
Niko s nikim
Za šta se god krenem uhvatiti, ne ide. Ili me nervira pa bih sve sveo na jednu u proširenom smislu prostu rečenicu, ili je ujadilo i Bogu i narodu, ili mi treba mnogo više prostora na ovom mjestu, da ima prostora ima i izgovor, ko bi se bakćao svim tim pizdarijama...
Zlokoblje
Najprije se "sinergično" upregnu sve raspoložive snage kako bi utilitaristički svrhovito narod ubijedile u potrebe mu, želje i pozdrave, a onda kreće navala i na tržištu svega i svačega ko halva ide ono što narod traži.
Nemoć
Televizor od rana uključen. Onako. Tek da neko nešto priča. Možda naleti kakva zanimljivost, ko ćoravoj koki zrno. Ne znam ni koja je stanica. Sve su nekako iste.
april
Tuga od sramote
Plus tuga od zločestoće, summa summarum, tuga od gluposti. Koja je u temelju svega i svačega.
mart
Crnilo
Petak je, 16. marta, koji ne ožujava. Siv, tužan, težak depresivan dan, okrenuo ga kako okrenem, promućkao, prosuo - džaba.
Matematika
Nisam baš neki matematičar, ali nije ni da nisam u pristojnim odnosima sa tom naukom. Imao sam dobre profesore i u srednjoj školi i na fakultetu.
februar
Langsam aber sicher
A sve teče od onog "misli globalno, djeluj lokalno". Pa sad kako ko to pročita.
Uskličnik
Ima neke patologije u tome da baš svaki put moram baciti oko na emisije tipa Pressing, Upitnik, Crvena linija, Da Možda Ne, Pravi ugao, ima ih još, ne da mi se prisjećati. Nekad se odlučim pogledati i odgledati, naravno i odslušati, nekad viknem e baš vam je tema, nekad jebo vas gost, ili gosti, pa […]
januar
Ubijanje duše
Ne mogu se sjetiti kako je došlo do priče o klopi, vjerovatno onim "tema temu vuče". A ziher sam ja kriv za dalji tok, kad sam pomenuo dvije situacije u kojima sam se bio vaktile nasao, što me je kasnije koštalo laganog podjebavanja.
Daytonarije
Crtn'o sam negdje, kako će ova 2018. godina, biti bas dobro zajebana. Rekao bi jedan moj rodjak opet ti o "seksu".
decembar
Dan opuštanja
Opet mi je, ovih dana, pao na pamet jedan od posljednjih razgovora sa bivšim mi prijateljem, a i evo rahmetli ne prijateljem, na temu vlasti. "DŽ, ti si uvijek bio naivan, vlast je cilj, sve ostalo su sredstva".
Zar opet
Šta zar opet. Što bi reko Sidran, jebaji ga, ko da ja stalno ponavljam to što me navodi da ja stalno ponavljam.