Nostalgija

Ivan Džidić

1946. Mostar; sa šest mjeseci bezizgledna upala pluća; 1984. napukla kralježnica, otišao u Španjolsku na deset dana; 1987. probudio se za volanom uz rub lijeve strane ceste, za minut iz suprotnog smijera naišao šleper; 1992. u zadnji tren napustio Mostar; 1995. pokupila me policija za slanje na front, izvuklo me; 1997. akutna upala klapne začepila dušnik, u pola sata...; 2003. teška depresija; 2012. infarkt, stigli na vrijeme, ugradili rezervne dijelove, bilo za moje godište; trenutno – dužan k’o Grčka, molim Boga za dvije godine, samo da vratim dugove a onda briga me...

Valja bježati

Samo rastu rate svih dugova, naplate svega što je bilo i uglavnom prošlo. Od kombinacije Neretvinih trinaest i zraka četrdeset digriseva, pa do svega ostalog, čemu nisam mogao odoliti.

Vremenske prilike

Šta radiš Ivane DŽidiću, buljiš u prazan ekran i razmišljaš. Čuj razmišljaš. Samo buljim i nemam pojma šta ću.

Terorizam bez renesanse

Moje prvo neposredno iskustvo s terorizmom bilo je nekog februara, više veljače, 1992. godine. Vani hladno, vjetar, kiša, ja za stolom, okrenut prema balkonskim vratima, kroz koje se vidi ogoljela, već u pristojnim godinama ulična lipa.

Šta znam ja…

Neka su doba. Mir, tišina, (valjda je to) raj Božji. Možda se zato kaže gluho doba noći. Ne vidim ni jedan drugi razlog.

Smjehoterapija

Obično pogledam sat, prije nego što ću zaspati. Isto vrijeme kao i bilo koji drugi dan. Trica i pet minuta.

Šuplja majska

Maj mi nije počeo nimalo svibanjski. Takav valjda mjesec, a i vrijeme dušu dalo za luđake. Što sam sa sobom, što u društvu i sa društvom, nikako ovarisat da valja.

E da je samo sujeta…

Krenuh kao nešto o ovima koji se bave onima, sad evo drugokrugaškim Francuzima. Onda mi pažnju odvukoše isti, baveći se i ovdašnjim premijerskim kadroviranjem.

Kurvarluk i prostitucija

Zapravo bi mi više odgovaralo nasloviti sa "Više od kurvarluka, manje od prostitucije", može komotno i obrnuto, ali nema prostora na mjestu za naslov.

Vilenjenje

Ima vrlo prostorno i prostrano značenje. Ja ga evo koristim kao nespavanje, kao "opet sam noćas vilenio".

Re(tro)vizija

Dovoljno je vidjeti neke od naslova u nadasve neovisnim, slobodnim, objektivnim, etičkim kodeksom vođenih medija, pa da se čovjek izriga. U najmanju ruku. Izdržat ću da navedem tri.

Haj’mo sad

Nedostaje "još malo sati, još koja minuta", pa da bude ravno godinu dana, za ovo što "dogodilo se na današnji dan".

Sve po spisku…

Sad bi ovdje trebalo ići ono što često ide, pa i sam sam koristio, u kojekakvim obraćanjima, kojekakvim kolektivitetima – Onome na koga se odnosi. U ovom slučaju neka bude – Svima na koje se odnosi i na koje se može odnositi..

Melankolija

Otpriliko u ovo vrijeme, a prošle godine, neko je pustio na FBu ovaj zapis Sergeja Jesenjina, ja preuzeo i podijelio. Bio bih ga i zaboravio, ali FB ima običaj podsjetiti na nešto što se dogodilo prije jednu, nekad i koju godinu više.

Stiže ova kao Nova

Ko je čekao, dočekao je to što se čeka nasigurno, ziheraški, jer dolazi kako se god okrene. Sad su, vjerovati je, svi i naspavani, više - manje trijezni, ne baš otriježnjeni, otrježnjenju potrebno je vrijeme, zajeban je to proces.

Jebeš naslov, čuvaj zdravlje, možda ne bi bio loš naslov. Opet, možda bi najviše odgovarao "Što se bore misli moje...", ali bi mi Dubravka Nešović mogla prebrati familiju.
Prva Poslednja