Nostalgija

Ivan Džidić

1946. Mostar; sa šest mjeseci bezizgledna upala pluća; 1984. napukla kralježnica, otišao u Španjolsku na deset dana; 1987. probudio se za volanom uz rub lijeve strane ceste, za minut iz suprotnog smijera naišao šleper; 1992. u zadnji tren napustio Mostar; 1995. pokupila me policija za slanje na front, izvuklo me; 1997. akutna upala klapne začepila dušnik, u pola sata...; 2003. teška depresija; 2012. infarkt, stigli na vrijeme, ugradili rezervne dijelove, bilo za moje godište; trenutno – dužan k’o Grčka, molim Boga za dvije godine, samo da vratim dugove a onda briga me...

Bristvovanje 2017.

Počeo sam ih upoznavati prije četrdeset tri godine i četiri mjeseca. Nakon odgledane predstave "Kosarina snoviđenja". A onda, sad je ravno tih četrdeset tri, gledajući probu "Straže pod Kozarom", u dvorištu "Doma omladine".

Tek uvod

Čudna hefta. Ova iza mene. U dva dana javilo mi se dvoje "djece", već podobro starohana. Jedan iz Češke, drugi iz Australije. Na proputovanju prema Mostaru. S prvim, mimo pravila, skrkah tri votke, s drugim se zaustavih prije treće.

Plaho zanovetli

Barem meni. Pa i kad uračunam tu svoju fiksericu, kako za razliku od većine normalnog svijeta, ja imam neki iščašen čip u glavnom energetskom dijelu, koji dogovorno nazivamo centralnim nervnim sistemom, a u dnevnom govoru mozgom.

Jes danebi

Baš je bio neki težak dan. Vazdan sam po kući hukć'o, psov'o, pa sam sebe zajebav'o, pa poteci sjedi, poteci lezi, poteci malo prohodaj, protegni se...

Valja bježati

Samo rastu rate svih dugova, naplate svega što je bilo i uglavnom prošlo. Od kombinacije Neretvinih trinaest i zraka četrdeset digriseva, pa do svega ostalog, čemu nisam mogao odoliti.

Vremenske prilike

Šta radiš Ivane DŽidiću, buljiš u prazan ekran i razmišljaš. Čuj razmišljaš. Samo buljim i nemam pojma šta ću.

Terorizam bez renesanse

Moje prvo neposredno iskustvo s terorizmom bilo je nekog februara, više veljače, 1992. godine. Vani hladno, vjetar, kiša, ja za stolom, okrenut prema balkonskim vratima, kroz koje se vidi ogoljela, već u pristojnim godinama ulična lipa.

Šta znam ja…

Neka su doba. Mir, tišina, (valjda je to) raj Božji. Možda se zato kaže gluho doba noći. Ne vidim ni jedan drugi razlog.

Smjehoterapija

Obično pogledam sat, prije nego što ću zaspati. Isto vrijeme kao i bilo koji drugi dan. Trica i pet minuta.

Šuplja majska

Maj mi nije počeo nimalo svibanjski. Takav valjda mjesec, a i vrijeme dušu dalo za luđake. Što sam sa sobom, što u društvu i sa društvom, nikako ovarisat da valja.

E da je samo sujeta…

Krenuh kao nešto o ovima koji se bave onima, sad evo drugokrugaškim Francuzima. Onda mi pažnju odvukoše isti, baveći se i ovdašnjim premijerskim kadroviranjem.

Kurvarluk i prostitucija

Zapravo bi mi više odgovaralo nasloviti sa "Više od kurvarluka, manje od prostitucije", može komotno i obrnuto, ali nema prostora na mjestu za naslov.

Vilenjenje

Ima vrlo prostorno i prostrano značenje. Ja ga evo koristim kao nespavanje, kao "opet sam noćas vilenio".

Re(tro)vizija

Dovoljno je vidjeti neke od naslova u nadasve neovisnim, slobodnim, objektivnim, etičkim kodeksom vođenih medija, pa da se čovjek izriga. U najmanju ruku. Izdržat ću da navedem tri.

Haj’mo sad

Nedostaje "još malo sati, još koja minuta", pa da bude ravno godinu dana, za ovo što "dogodilo se na današnji dan".
Prva Poslednja