Nostalgija

Ivan Džidić

1946. Mostar; sa šest mjeseci bezizgledna upala pluća; 1984. napukla kralježnica, otišao u Španjolsku na deset dana; 1987. probudio se za volanom uz rub lijeve strane ceste, za minut iz suprotnog smijera naišao šleper; 1992. u zadnji tren napustio Mostar; 1995. pokupila me policija za slanje na front, izvuklo me; 1997. akutna upala klapne začepila dušnik, u pola sata...; 2003. teška depresija; 2012. infarkt, stigli na vrijeme, ugradili rezervne dijelove, bilo za moje godište; trenutno – dužan k’o Grčka, molim Boga za dvije godine, samo da vratim dugove a onda briga me...

Dara Janeković

Bio u Zagrebu. Lijepim i za radovanje povodom. Najstarija, od mojih četvero, upisala se u punoljetne.

Virus

Neki mi virus napao i oči i uši, pa obnevidio i oglušio, iz čista mira počeh skidati sa Youtubea snimak jedne stare TV drame. Kako teče da teče i koliko sam uspijevao hvatati.

Pedesetogodišnjica

Evo je pedeset godina kako je u časopisu Encyclopaedia moderna, broj 5/6, u Zagrebu, objavljena pjesma Gorana Babića, Averzija prema alkoholu (skratih, nema mjesta) - oh smirit ću se ja smirit / ... / ljubit ću ručicu generalnom direktoru / blagosiljat ću glupost partijskom sekretaru /

BEPO

Nisam neki ribar. Ni kao lovac, ni kao ljubitelj pripremljene kako god da je pripremljena. Omakne mi se koji put, ali jedina riba koju potpuno prepušten uživanju klopam, jegulja je. I ne samo zato što nema drače.

Potpala

Za zapaliti bilo koju i bilo kakvu vatru, važna je potpala. Koliko god se razlikuju razlozi različitih paljevina, toliko se razlikuju i paljevine. Poznato je i profesionalcima i amaterima, kako se paliti može i neko i nešto.

Bristvovanje 2017.

Počeo sam ih upoznavati prije četrdeset tri godine i četiri mjeseca. Nakon odgledane predstave "Kosarina snoviđenja". A onda, sad je ravno tih četrdeset tri, gledajući probu "Straže pod Kozarom", u dvorištu "Doma omladine".

Tek uvod

Čudna hefta. Ova iza mene. U dva dana javilo mi se dvoje "djece", već podobro starohana. Jedan iz Češke, drugi iz Australije. Na proputovanju prema Mostaru. S prvim, mimo pravila, skrkah tri votke, s drugim se zaustavih prije treće.

Plaho zanovetli

Barem meni. Pa i kad uračunam tu svoju fiksericu, kako za razliku od većine normalnog svijeta, ja imam neki iščašen čip u glavnom energetskom dijelu, koji dogovorno nazivamo centralnim nervnim sistemom, a u dnevnom govoru mozgom.

Jes danebi

Baš je bio neki težak dan. Vazdan sam po kući hukć'o, psov'o, pa sam sebe zajebav'o, pa poteci sjedi, poteci lezi, poteci malo prohodaj, protegni se...

Valja bježati

Samo rastu rate svih dugova, naplate svega što je bilo i uglavnom prošlo. Od kombinacije Neretvinih trinaest i zraka četrdeset digriseva, pa do svega ostalog, čemu nisam mogao odoliti.

Vremenske prilike

Šta radiš Ivane DŽidiću, buljiš u prazan ekran i razmišljaš. Čuj razmišljaš. Samo buljim i nemam pojma šta ću.

Terorizam bez renesanse

Moje prvo neposredno iskustvo s terorizmom bilo je nekog februara, više veljače, 1992. godine. Vani hladno, vjetar, kiša, ja za stolom, okrenut prema balkonskim vratima, kroz koje se vidi ogoljela, već u pristojnim godinama ulična lipa.

Šta znam ja…

Neka su doba. Mir, tišina, (valjda je to) raj Božji. Možda se zato kaže gluho doba noći. Ne vidim ni jedan drugi razlog.

Smjehoterapija

Obično pogledam sat, prije nego što ću zaspati. Isto vrijeme kao i bilo koji drugi dan. Trica i pet minuta.

Šuplja majska

Maj mi nije počeo nimalo svibanjski. Takav valjda mjesec, a i vrijeme dušu dalo za luđake. Što sam sa sobom, što u društvu i sa društvom, nikako ovarisat da valja.
PrvaPoslednja