Eto bi i prođe taj Dan. Zapravo tri dana, uz malo zajebancija koje znaju napraviti vremenske zone. I sedmi i osmi i deveti. Sedmog su bili nešto potpisali jedni, osmog drugi, a devetog, koji je zapravo bio osmi, jer je bio u Berlinu u nekim večernjim satima, a ipak deveti, jer je u Moskvi već bio krenuo sljedeći dan.
Vremenom se to nekako usklađivalo, uglavnom se obilježavalo devetog, neko i osmog. Koliko god da je još trajao rat na istoku, sve do prve i jedine upotrebe atomskih bombi na ubijanju ljudi, gađanjem Hirošime i Nagasakija.
Elem, dok se potpisivalo osmog, jugoslavenski partizani su, kako li je politički sad korektno, završili oslobađanje ili okupaciju Zagreba. Nastavljajući do Austrije i Italije.
Ne mogu se sjetiti kako su to riješili Austrijanci, ali uzmimo na primjer Italijani svoj dan obilježavaju mislim 25. travnatog, dok su Tršćani zadržali pravo na 12. s mirisom lipe, kad su jugoslavenski partizani napustili Trst.
Suma sumarum, Jugovići su se do nekog vremena, kako god da je bilo i koliko god je to kasnije trajalo, držali konvencionalnog devetog maja. Niko od toga nije pravio problem, jer sve te i slične konvencije svakako debelo tangiraju manipulacije. Kako zgoda zgodu vuče, onaj jedan genije mirovnjak, šta li je, zaslužan je za proglašenje devetog maja u “Dan Europe”.
Ima li još ko osim Rusa, ne bih htio griješiti dušu, jer i na ovom zemljopisu neki čudni ljudi nose vijence na groblja i spomenike, uz uredno preskakanje rahmetli komandanta vojske, koja je sve jugovićke narode i narodnosti svrstala među pobjednike u “Drugom ratu”, koji, mislim Rusi, kao selektivni nasljednici SSSR deveti još uvijek, vojnom paradom obilježavaju kao “Dan pobjede”.
Za razliku od onog nesretno veselog Zelenskog, koji sam, hodajući prema kameri, uz pripremljen scenarij i u režiji nekog od slobodnih nezavisnih, nadasve objektivnih medija, sam paradira sredinom nekog širokog kijevskog bulevara.
Evo ga sad. Zavrzlama. Ko je koga i šta pobijedio. I ko se s kim pomirio. Da se vidi, jer se bolje vidi dok traje ovo ratuj globalno, ubijaj i ruši lokalno. Dok ne promijenim okulare, vidim kako je vaktile jedna koalicija pobijedila drugu. Nacizam i fašizam prošli su lišo, u najmanju ruku glede sjemena. Koje je vješto iskoristio i koristi prostor, na kojem se ne pravi razlika u razumijevanju nacionalnog i državnog.
Ponekad, dok odmaram nosač okulara, nekako kroz maglu vidim isti izvor finansija, vaktile Hitleru i Musoliniju, ovovremenski proizvodnji i umnožavanju tzv. nacionalnih, etnički čistih ili što čišćih država. Uz odgovarajuće podboltavanje prema potrebama i prilikama.
Evo baš sad, Finska i Švedska nagovaraju Rusiju da prema njima okrene lansirne raketne rampe, kako bi bile zaštićenije. Dok EU, pogubljena, lagano tone u crnu rupu.
Ili će kataklizma, ili je neki kvalitetno skriveni dogovor o novoj “geopolitičkoj arhitekturi”. Kako god, Svevišnji ima neki rezervni plan.
Ovih je dana, nakon neodređeno dugog skrivanja maskiranjem “kumovom slamom”, malo slamu razgrnuo, pokazujući usred galaksije nam spas bez patnje. “Crnu rupu”, masivniju od Sunca četiri miliona puta, a od Kugle udaljenu oko 27.000 svjetlosnih godina. Hoće reći prvu nam komšinicu. Osim ako se i On opet ne zajebava, mijenja “narative”, pa Rupa nije rupa, možda je “Kapija”, u najmanju ruku kapidžik. I eto ga opet Jovo na novo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
