Takav valjda dan 1

Još od prvog protjerivanja.

Do kojeg sam, priznajem još i bio.

Kao što sam bio navijač, pa više nisam, kako bezbroj puta rekoh, osim u atletici i o rezultatu kad je riječ, bez obzira čijem i pod kojom zastavom.

Često s rezervom prema zastavama.

Bio je taj jedan zavičajni pokušaj povratka ’91 na ’92, ali očito neuspješan, bolje reći porazan.

I drugo protjerivanje.

Tad sam definitivno shvatio da je zavičaj neko s razlogom izmislio i podmetnuo sirotinji raji, pa je onda na to dodao korjene, otadžbine, domovine i druge drangulije.

Neko ko je razumljivi put globalnosti uspio prešaltati u globalizam.

Neko iz ekipe koja svaku ljudski dobru ideju pretvori u njenu negaciju, u zlo, koje onda služi novom i novom grabljenju moći i vlasti.

Vladavini interesa i grube sile, nasilja i gaženja po leševima.

Ali, dobro.

Mislim dobro je na kraju ispalo, jer sam shvatio da mi je zavičaj svojta, rodbina, familija, mnoštvo poznanstava i nešto prijatelja.

Diljem Svijeta.

Skočit ću malo sam sebi u usta, ali uvjetno, još niko nije krenuo dalje, zavičaj mi je nekao ova Kugla, ali samo dok su na njoj nabrojani.

Tako je sa mnom, drugima ne branim njihovo pravo ako moje ne remeti.

I evo, slučajno ili ne, kao da je bitno, naiđoh na Sidrana, na Kletva na gospodare Sarajeva, mora da je i njemu te 2009. u Goraždu bio takav neki dan.

On je doduše svim svojim bićem vezan za zemljopis, za Sarajevo, ali da mu mogu ukrasti pjesmu, prepravio bih je prema svom čitanju je.

KLETVA NA GOSPODARE SARAJEVA: Oni su/Iz moga srca / Iščupali Sarajevo // Da Bog da im ruke / Izramena otpale // U Sarajevu / Ja više nisam kod kuće // Kuće im da Bog da / Vatra spržila / Voda progutala // Ni cipele više ne / skidam / Kad u svoj dom / U Sarajevu / Dođem // Ne došli da Bog da / Nikad u svoj dom // Ne sjedam / Ne liježem // Ne imali na što ni su čim / Ni sjesti ni leći // Da zanoćim / Ne bih osvanuo // Ne svanuli da Bog da / Već pomrli đe su zanoćili // Pazim / Da ne zažmirim / Mogo bi me na nogama / Prevariti san // Smrt ih lijepa / Da Bog dadne / Na snu prevarila // Kao da je uklet / Od svoga doma bježim // Ukleti bili / U sedam koljena / Od ove kletve ne mogli pobjeći // U Sarajevu / U svome domu / Ja nisam / Ni u domu / Ni u Sarajevu // Oni su / Gospodari grada // Ne bilo ih da Bog da / Ni u gradu / Ni na bijelu svijetu // Iz moga srca / Iščupali Sarajevo.

A naslov bi bio nezgrapan – Kletva na gospodare života i na globalu i na lokalu.