Pišu kolege novinari kako je neki prosjak u Nišu našao torbu sa 3.500 evra i uz pomoć svog druga siromaha vratio je vlasniku.



I onda je vlasnik stavljen na stub srama jer je siromasima dao samo po 10 evra.

To je već viđena matrica naših tabloida. Ljudi koji vraćaju tuđe bivaju predstavljani kao čudo neviđeno, što je razumljivo. U društvu u kojem novac sve brže postaje jedina vrednost, logična je pretpostavka da će svako ko na ulici pronađe određenu sumu, istu zadržati za sebe. Zato su oni koji novac vraćaju – a to što do medija dospe poneki slučaj nipošto ne znači da su većina građana lopovi, niti da je svaka vraćena stvar medijski pribeležena – predstavljeni kao šestokrili serafimi i mnogooki heruvimi. A to je već, priznaćete, krajnost.

Vlasnik, pak – u poslednjem slučaju istaknuto je da je reč o bugarskom državljaninu, što kod čitalaca već može da probudi određene stereotipe – kada se sretne s tim nebeskim silama bestelesnim dužan je da se anđelima bogato oduži. Kakav apsurd.

Na osnovu novinskog izveštaja, zaključujemo da su niški siromasi imali s indignacijom da tradicionalno sumnjivom Bugarinu vrate njegovih 20 evra. I da se žderu što su mu pronađenih 3.500 evra vratili. Bez obzira što ljudi kažu da su samo vratili tuđe, oteto-prokleto i slično.

Koliko je Bugarin trebalo da siromasima da – valjda bar po sto evra. Jer malograđanska logika medijem podsticana dalje vodi ideji da Bugarin u slamarici ima bar još 35.000 evra. A onda fantazijama nema kraja sve uz pitanja poput „odakle mu“ i konstatacije „dao mu tata“.

Britanski mediji razotkrivaju na svoj način jednog „pravog“ čovekoljupca – tako se, naime, Toni Bler, otkako je otišao iz politike, u javnosti predstavlja zbog svojih „filantropskih“ aktivnosti. Telegraf piše kako je Bler za svoje dobrotvorne organizacije kao što su „Toni Bler Inicijativa za upravljanje u Africi“ i „Toni Bler fondacija Vera“, od „superbogatih“ privukao milione funti. A posledica je – „širenje uticaja gospodina Blera nad stotinama miliona ljudi“.

Blerova zvanična misija je „popravljanje sveta“, ali ostrvski mediji ozbiljno podozrevaju da silan novac koje njegove fondacije prikupljaju uglavnom bivaju iskorišćene u neke druge svrhe. Tabloid Dejli mejl ističe kako bivši premijer zgrće milione savetujući „najgore svetske despote“ uz glavni začin izvučen iz nedavnog Blerovog intervjua Veniti feru, u kojem ovaj nije isključio mogućnost da savetuje Putina. Najvažnije je namaći novac, a stvar s Putinom za britanske medije ima posebnu draž pošto ruskog predsednika u njima izjednačavaju s nečastvim.

Dobro je što se Vučić zahvalio Bleru na ponudi da štiti interese Srbije u EU. Valjda je, osim što je Bler preskup, Vučić shvatio i da bi mu u Srbiji obožavani Englez doneo samo nevolje.

Bler nije jedini bivši političar koji se otisnuo u vode takozvane filantropije, ali ima i drugih profesionalnih dobrotvora. Džordž Soros je jedan od poznatijih. Sorosova uloga u postkomunističkim državama dobro je poznata – iza filantropije se uvek krije interes. Zato mi je uvek komično kada se on, glavom i bradom, predstavlja kao filantrop.

A onaj Bugarin, jel on mizantrop? Nemam pojma. Udeli čovek 20 evra transparentno. I pogibe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari