U Srbiji stvarno nije pametno biti normalan. Dvoličan, prevrtljiv, priglup, neobrazovan, nepouzdan i diletant, to je u redu. Takva nam je, uostalom, vlast. Ali vlasnici zdravog razuma su ozbiljno ugrožena kategorija.

Ne znam koliko ih je preostalo. Ako je suditi po meračima popularnosti vladajuće stranke, manje od polovine. Toliko bi, kažu, sad glasalo za njih. Gledaju u pogrešne merače. Dok Pink svakoga dana gleda bar dve trećine nacije, tas je na njihovoj strani.
Šta bi uopšte moglo da se podvede pod normalnim ovih dana? Na primer, da te i pored eksplozije maloumnih izjava, zaprepasti sledeća, nova. Recimo kad se, na Pinku, guvernerka Tabaković zapita da li je baš toliki problem „jedna javna nabavka u vrednosti od 215.000 dinara za 50 plastičnih držača za noge za najbolje radnike Narodne banke, koji vredno rade sedeći za računarima“, dok većina nema ni za hleb? Volela bih da sam u tom času u glavama njihovih glasača – samo na pet minuta. Baš me zanima šta misle dok okačeni za raspale držače u raspalom gradskom prevozu, i sluđeni novom formulom za ukucavanje busplusa koju teško shvata i prosečan matematičar, misle o svojoj vlasti nakon tog jutarnjeg iskustva. Ako su za podršku držačima, evo konstruktivnijeg predloga: neka svoje ljude koje ni po partijskoj liniji nisu još smestili nigde, momentalno angažuju na mesto držača za noge. I neka se podmetnu svojima u Vladi. Naprednjački glasači zadovoljni, afera efikasno rešena, a nezbrinuti partijski drugovi zaradiće i koji dinar.
Volela bih da svratim u glave naprednih glasača i dok guvernerka umesto  odgovora na pitanje kako misli da reši problem kredita u švajcarcima, zbog kojih su toliki građani na ivici životnog sloma, na opšte iznenađenje milionskog auditorijuma napomene voditeljki da će za trenutak privatizovati svoje gostovanje. A onda plačnim glasom počinje ispovest o svekrvi, majci pokojnog muža, koja bolesna leži u jednoj novosadskoj bolnici. Tamo je svakodnevno obilaze unuci, i tu ne bi bilo nekog čuda, kaže Jorgovanka narodu, da svekrva na pitanje lekara je li joj guvernerka snajka, nije rekla: Ne. „Začuđeni, unuci pitali su što je to rekla jer znaju da obožava Cicu – to jeste mene, kako me zovu privatno. A svekrva odgovori: zna kakav bih pritisak zbog toga mogla da trpim“, objasni Jorgovanka.
Tako smo saznali da je ekvivalent pritiska u francima onima što se kod kuće vešaju o luster ili bacaju kroz prozor jednak trpljenju na guvernerskoj funkciji. Sve od bola, Cica se nakon gostovanja zaogrnula Hermes ešarpom od 40.000 dinara, taman koliko iznosi prosečna srpska plata, i pošla u skupštinu. Kad tamo, premijer. Sigurna sam da joj je čestitao na ovom nastupu. Jer u jutarnjem Pinka, nekoliko dana ranije, i sam je izrekao sentencu koja će se pamtiti. Rezultati ekonomskih mera koje je Vlada preduzela pokazuju toliko dobre rezultate da mu je prosto neprijatno da ih pročita, rekao je Vučić. I, uprkos smanjenju plata i penzija, prosečna zarada je porasla, dodao je premijer.
Eto. Pa sad usudi da budeš normalan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari