Srpski svet 1Foto: Ana Blažić Pavlović

Tokom NATO intervencije 1999. predsednik Slobodan Milošević izneo je nameru da SR Jugoslaviju pridruži tzv. Saveznoj Državi Rusije i Belorusije, u statusu države posmatrača.

Pitanje je ponovo otvorio, nakon osamostaljenja Crne Gore, zamenik predsednika Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić. Zamisao Savezne Države nikad nije ostvarena. Miloševićeva okrnjena Jugoslavija prestala je da postoji.

Rusija, Belorusija i Srbija danas su tri najnesrećnije i najneuspešnije evropske države, na evropskom dnu kao društva u starenju i nepomirljivom sukobu samih sa sobom: diktatorski režimi, podivljali partijski mediji i sluđeno javno mnenje, prevaziđene ekonomije, a pre svega odsustvo perspektive, da se, takve kako jesu, ubrzano reformišu i otvaraju.

Slično su propadali svi projekti Beograda, od početka raspada Jugoslavije. Odbačen je plan teritorijalne autonomije za Srbe u Hrvatskoj 1995. NATO intervenisao dva puta. BiH nesrećno podeljena i lišena jasne izlazne strategije. Crna Gora pobegla. Kosovo ostvarilo nezavisnost kao bivša autonomna pokrajina. Severna Makedonija bez Srbije, i bez obzira na pritiske iz Srbije uspostavila funkcionalne etničke i susedske odnose.

Dve su velike teme u javnosti, pregovori o novim odnosima Srbije i Kosova u Vašingtonu, i afera Telekom. U prevodu, nismo okončali proces raspada Jugoslavije, za nasilje u tom procesu Srbija je nažalost najodgovornija, i nismo završili proces tranzicije.

I prvo i drugo pitanje suština su stvarnosti u kojoj tavorimo zapali ne samo zbog nemogućnosti da realizujemo sve propale i sumanute projekte, nego i zbog njihove suštine. U osnovi tih namera su koncept diktatorsko-feudalnog državnog uređenja i društvenih odnosa, i koncept ostvarenja društvene harmonije i kulturne jednoobraznosti političkom uniformnošću i etničkim čišćenjem.

Odbacivanjem Ahtisarijevog plana 2007. Srbija je zadugo sebe lišila šanse da odnose s Kosovom postavi na osnove obostrano relaksiranih suvereniteta i koncepta prekograničnih institucija i saradnje lokalnih samouprava. (Briselski sporazum iz 2013. smazao je Dačić sve s masnom hartijom.) Druga propuštena šansa bila je privatizacija Telekoma.

Na odbacivanje Ahtisarijevog plana i u otporu prodaji Telekoma učestvovale su iste interesne grupe u službi ruske države, potekle iz zloglasnog kabineta dr Koštunice, udružene sa svim talozima Miloševićevog režima.

Sve smo dalje, vremenski, od velikih, propalih planova, ali su istovetni sistemi gluposti nikad življi u javnosti, medijima, debatama i usijanim glavama. Ne pominjem predstojeće izbore u Crnoj Gori koji će, ma kako da se završe, potvrditi besmisao svih naših domišljanja i stranputica.

Evropska unija je 11. avgusta usvojila Deklaraciju o predsedničkim izborima u Belorusiji u kojoj se navodi da su građani Belorusije tokom izborne kampanje „pokazali želju za demokratskim promenama“, ali da „izbori nisu bili ni slobodni ni fer“. Države u statusu EU kandidata, Srbija, Severna Makedonija, Crna Gora i Albanija, potencijalni kandidat BiH, plus Island, Lihtenštajn, Norveška i Ukrajina podržale su deklaraciju. Ima tlapnji o „srpskom svetu“. Svi nabrojani biće srpski svet. I Belorusija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari