
„Pa nije“, sav srećan što voditelj nije znao rešenje, slavodobitno odgovora Vulin.
Oliver Jakšić, tako se zove poslovično sluđeni voditelj TV B2, sleđeno gleda čas u Vulina, čas u kameru 1, prstom pogladi venu na levoj slepoočnici i, pre nego što se blago nakašlje, montira svoj čuveni „zbunjeni“ osmeh, nagne se ka Vulinu i gotovo prošapuće:
„A može li neko biti srećan ako skoro ceo dan provede sa u Hagu osuđenim generalom Lazarevićem i, uzgred, od Ministarstva odbrane pravi sigurnu kuću za haške osuđenike?!“
Vulinov pogled prestaje da optrčava studio, patriotsko crvenilo udari mu u facu i dok mu SMB znoj sa čela prekriva oči i dobar deo lica, on ležernim, uvežbanim pokretom iz džepa našivenog na desnoj strani nogavice izvlači minizolju, plod rada naših stručnjaka iz Namenske u Lučanima, ispaljuje je u poslovično sluđenog Jakšića i, dok se delovi voditeljevog tela lepe za zidove studija, a oni manjeg kalibra još plešu u vazduhu, prilazi kameri 1 i hladnokrvno izgovara:
„Idemo na reklame!“
Nije se desilo, naravno.
Sve posle Vulinovog „Pa nije“ odgovora na autopitanje „Je li neko srećan što mora čitav dan svoju ženu da gleda?“, plod je bolesne mašte ovde potpisanog autora.
Dočim su pitanje „Je li neko srećan što mora čitav dan svoju ženu da gleda?“ i odgovor „Pa nije“ plod misaonog sklopa ministra odbrane Vlade Srbije izrečen u direktnom prenosu.
Kad takva jedna budala, u istom danu kad je gostovao na TV B2, izjavi da „ni posle 25 godina od sprovođenja hrvatske akcije „Bljesak“ u Zapadnoj Slavoniji nije donesena niti jedna presuda za zločine nad Srbima“, te da je na nama „da pamtimo i da budemo spremni da se Jasenovački genocid nad Srbima, ‘Bljesak’ i zločinačka ‘Oluja’ nikada više ne ponove“, ko će njega uzeti za ozbiljno.
Ko će uzeti za ozbiljno osobu koja je proaktivno delala u vlasti koja je i te kako doprinela onome što je prethodilo „Bljesku“ i „Oluji“ i koja se nimalo nije proslavila „reakcijama“ na „Bljesak“ i „Oluju“?!
Pre 25 godina, u vreme vojnopolicijske akcije „Bljesak“, kad je Hrvatska etnički čistila prostor zapadne Slavonije, Vulin je ranom zorom u zanosnoj bašti Tolstojeve 33, zadnja pošta Dedinje, pustio gromoglasan krik.
Milošević je upitno podigao glavu s mape skraćene Jugoslavije.
„Sigurno se ubo na ružu“, nezainteresovano će Mira. „Kako pametni Dačić nosi rukavice!“
Pre 25 godina Aleksandar Vučić u zgradi zemunskog Magistrata veća s Vojislavom Šešeljem i Tomislavom Nikolićem koliko im je vremena potrebno da po Beogradu detektuju i sa Željkom Ražnatovićem na ratišta Zapadne Slavonije vrate tek pristigle vojno sposobne Srbe.
Pre 25 godina episkop niški g. Irinej, visoki činovnik jednog od „četiri stuba srpstva“, institucije koja je u predvečerje rata organizovala spektakularne turneje zemnih ostataka Lazara Hrebeljanovića po „srpskim zemljama“ bivše SFRJ, ima nalog da spreči odlazak crkvenih velikodostojnika iz Zapadne Slavonije. Zalud: zajedno s pastvom, nekad je i predvodeći, sveštenici su pohrlili u Srbiju.
Pre 25 godina Milorad Vučelić, negdašnji ministar za informisanje SAO Hercegovine Božidara Vučurovića i večiti lični megafon Slobodana Miloševića, uzbuđeno se vrti u fotelji generalnog direktora RTS-a u Takovskoj.
Preko puta njega sedi Jovica Stanišić i deli s njim očekivanu, ali ekskluzivnu službenu tajnu tek pristiglu s terena. U pozadini se čuje krik Vesne Zmijanac:
„Iiiiiidem preko zemlje Srbije…!“
Te večeri vest o padu Zapadne Slavonije ide tek pred kraj udarnog Dnevnika RTS.
Umesto solidarnosti sa proteranim ili izbeglim sunarodnicima, politički establišment, ali i građani Srbije, makar najveći broj njih, tada, pa i kasnije, okrenuli su se simbologiji „tri mudra majmuna“, jednostavnoj i čistoj filozofiji koja kaže da ako ne vidite i ne čujete zlo, valjda nećete ni govoriti zlo.
Samo se jedan majmun otima kontroli: postaće zagovornik svađe, megafon osvete, tribun zla i dežurna budala zadužena za širenje mržnje u regionu.
Ne podnoseći usput ni rođenu ženu!
(Nastaviće se)
Meni je u svemu napisanom najčudniji naslov.
Ovo je tek prvi deo… A već je spektakularno!
Pre bih rekla da Srbija ima selektivno pamcenje, kako joj kad odgovara i kako kome u Srbiji odgovara. Ja, npr. sve ovo o cemu pisete, pamtim veoma dobro, ali malo je ljudi pred kojima to mogu da spominjem. Vama svaka cast na hrabrosti.
Bravo Slavisa, sjajna analiza. Super je i slicnost 3 lica Vilina i 3 poze majmuna. Jedina razlika je sto majmuni mogu da budu simpaticni.
Ako neće on da je gleda ima ko hoće i više od gledanja. Dobro je da se požalio, da mu je teško. Zaključak, Vulinu se mora pomoći apropo gledanja.
Ne zaboraviti da je Milivoje Pavlovic, nosac stolica Mice Megatrenda, pitao Srbe po njihovom dolasku u Srbiju nakon Oluje: Kojim dobrom dolazite. Danas je vrli Milivoje glavna programska faca u RTS. Nadam se da cete ovo objaviti, jer je istina.
Ova maloumna poltroncina u vidu najgore karikature od coveka izjavi pred milionima, za razliku od njega normalnih ljudi da ne moze svakodnevno da gleda svoju zenu. Verujem da ona „mnogo pati“zbog toga, ali da li je njemu jasno da njega niko normalan ne moze da gleda.j
Odlicno napisano. Forma me malo podseca na stil B. Dezulovica (mozda mi se zato i svidja).
S klasom napisano. Naročito o tri majmuna. Imamo mi sada i tri majmunice. Dve zaove koje pune svoje džepove milionima eura i jednu što iiiide preko zemlje Srbije i viče…šefe, šefe!!
Bravo za ovakve primitivce zajedno sa administratorima!
Slobini i Mirini segrti drze Srbiju.
Ti si, dečko, ipak Crna Gora, pa ne znaš šta pamti Srbija
Au, kako si mu odbrusio logikom i argumentima. Bice da si ti jedan od onih, koji bi da zaborave svoju ruznu proslost, ali i da je drugi zaborave, da vas ne podsecaju na to ko ste.
Ipak je pravo pitanje kako su se iste strukture iz 90-tih vratile na vlast. Dakle ne samo podsećanje na zlo koje su činili. Šta je to i koja je ta Žalosna Vrba ili Sova dozvala veliko zlo na scenu, jer naoružani iskustvom i podmuklim bezdušnim zlom u sebi neće tako lako otići. Čak su i film „Vladalac“ protumačili kao odu sebi jer čega se pametan stidi time se budala ponosi. Kako i zašto tako osiono vlada AV, okružen kadrovima od krajnje desnice do krajnje levice, i od članova skoro svih stranaka. JEDAN ČOVEK je ipak najviše kriv za sve. Svako ko pogodi ko je taj od mene ima 100 evra.
Vojislav Koštunica, imam € 100 (RSD oko 11800)?
Zaboravili ste da napomenete da je Sloba u(h)apsio Vlasija, ovaj Miškovića, eto, tako se cementira vlast kad je narod neprosvećen, da ne kažem glup, , izvinite na izrazu, ali tako jeste, tako je bilo i tako će biti…
Lekić kao i ubek kada mu ne odgovara realnost zamenjuje je svojim fantazijama….I usput imitora Dražu Petrovića…
Pa on u svoju ženu, po vas bogovetni dan, sigurno gleda kao u božanstvo, i to s punim pravom, dok ona njega, takođe s punim pravom, vjerovatno ne može ni da vidi. I sama sebi prebacuje – đe uvalih tetku (iz Kanade) da da tolike silne pare ovoj b**ali…
O budalastom ministru koji obstaje na politicking sceni jer su njegovi protivnici, u to se ubraja i author teksta, potpuno impotentni.
Optuzivati vlast devedesetih u Srbiji , za etnicko ciscenje Srba iz NDH2 je cista patologija. Etnicko ciscenje je bio plan hrvata pre pocetka rata i rasisticki plan bio bio sproveden sa ratom ili bez njega. Autor teksta bi mogao ici jos jedan korak unasad a ne samo jedan korak. istorija hrvatskog genocida je dobro znana i to nije objekat revizije.