Evo, cenjeni publikume, imam ideju i besplatno je dajem našem političkim establišmentu. Ideju su mi dali H.E. Konuzin i zvanična Moskva koja je podržala (možda i instruirala) svog bašelčiju.

Oduvek sam ja govorio, nema većeg Srbina od Rusa i sada – kada se to pokazalo na delu – mogli bismo da pređemo u drugu fazu revolucije. Naša Gerusija bi pod hitno trebalo da se okupi, da formira delegaciju i da je uputi u Moskvu. Jego Visokoblagorodiju Vladimiru Vladimiroviču na noge. Evo, takođe besplatno, i teksta deklaracije:

„Visokopočitajemi Vladimir Vladimirovič, baćuška! Vi znajete da smo mi mala pravoslavna zemlja, okružena vekovnim dušmanima, vazda pod pritiskom Vatikana, Brisela i Kominterne. (Poslednje hitno precrtati.) Srčani smo mi i rešeni da zavek gubimo bojeve na Kosovu. Ali, znate kako je rekao vladika Rade (koga nam razbraća bezočno otimaju iz nacionalnog korpusa) – malo rukah, malena i snaga. Nadahnuti govor vašeg ambasadora v Belgrade osokolio nas je i ulio nam novi optimizam. H.E. Konuzin je (pred svedocima) izjavio da Rusija više brine o Kosovu od nas, Srba, što je donekle tačno jer se mi, Srbi, kao vojno, tehnički i finansijski neuporedivo slabiji od Matuške, nikada ne možemo porediti sa vama, velesilom. U tom smislu, baćuška Vladimir Vladimirovič, molimo vas da umesto nas preuzmete poslove povraćaja Kosova pod suverenitet Srbije. Vi imate moćnu armadu, Černomorskij flot, a ako zatreba – tu su i atomske bombe. Pa da onda mi vidimo te Ujedinjene nacije koje će u svoje okrilje primiti lažnu državu.“

E, kako bi tu delegaciju, da počem potegne u Moskvu, baćuška Putin najurio iz Kremlja. I tu bi imao moju bezrezervnu podršku. Ne bih se čak ni kladio da ovaj ili onaj naš rodoljubivi politikant, koji se nekako provukao kroz obezbeđenje, nije i u stvarnosti Kremlju predlagao nešto slično. Kao što se ne bih kladio da protivnici rodopolitikanata – evropolitikanti – nisu davali slične predloge Briselu i Vašingtonu.

E, to je, dame i gospodo, razlog zbog koga se ambasadori svih moćnijih zemalja u Beogradu osećaju kao kod svoje kuće, pa samo čekam dan da na konferencije o bezbednosti počnu da dolaze u kućnim mantilima. Jer, znate šta: država koja nema svoju politiku, koja umesto politike operiše sa (lošom) metafizikom, fantazijama i impulsima kolektivnog nesvesnog, na neki je način osuđena da joj politiku kreiraju vazir muhtari zainteresovanih država. Država koja, nadalje, svoju, ionako jadnu politiku neprestano modifikuje u skladu sa nepriznavanjima teritorije koju ne kontroliše, ubrzo – tvrd vam stojim – neće moći ništa da kontroliše.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari