Sada su stvari malo jasnije. Izgleda da se usred letnjeg mrtvila otkrila tajna misterioznog imena stranke eksperata G17+. Toj malenoj ali uticajnoj stranci pristupio je, saznajemo iz štampe, ni manje ni više nego „Gvozdeni puk“, bok te mazo! Čekaj malo, pomislih u magnovenju, ipak je leto i vesti nema; možda i ova kuršumlijska spada u pitoreskni žurnalizam drekavaca. Neće biti da je Korneliu Zelea Kodreanu ustao iz groba i uključio se u srpski politički život.

Onda se setih da je Kodreanu bio vođ i ideolog rumunske „Gvozdene garde“, a da se ovde pominje „Gvozdeni puk“. Vest se pokazala tačnom. „Gvozdeni puk“ se kolektivno – svih valjda sedam odbornika – učlanio u G17+. Na internetu saznadoh da je pomenuti puk politička organizacija rezervista iz ratova vođenih u poslednjoj deceniji XX veka. Ne bih da grešim dušu, verovatno se tu radi o čestitim ljudima koji s pravom traže ratni ajluk. U njihovom je najboljem interesu da se „ukrupne“ i da se tim ukrupnjavanjem približe državnoj kasi. Ništa im ne prebacujem. Nije mi, međutim, najjasnij motiv G17+. Da li to Mlađan Dinkić namerava da oformi militantno krilo svoje stranke? Ne znam šta mu to treba. Do sada je uspešno obarao vlade miroljubivim, mada ne baš i najčasnijim sredstvima. Može biti da je u pitanju ideološka srodnost, ali o tome ne mogu suditi pošto su ideologije, kako G17+ tako i „Gvozdenog puka“ poprilična nepoznanica i za njihove članove.

A da se tu ne radi o ćepenačkoj politici? O neutaživoj potrebi da se dođe na vlast u zabitim krajevima, da se šapa stavi na što više mesta. Nije isključeno. I ne radi se tu samo o G17+ koji se ni po padežima ne može promeniti: hajde reci: „ge sedamnaest plusa“ ili „s ge sedamnaest plusom“. Ne ide, brate. I druge stranke, rekoh, sve više se srozavaju na ćepenački nivo. A sa strankama na vlasti, na taj nivo sve više spušta se i država. Evo, slušam danas na Radiju, prezident sa ombudsmanom potegao u „Jabuku razdora“, u ono banatsko selo gde umalo nije došlo do pogroma nad Romima. U Jabuci je prezident održao dirljivo slovo (opet je pominjao identitete) i pozvao žitelje da žive u miru i slozi. Pa dobro, zar je to posao predsednika republike? Jok, more. To je posao za šefa mesne kancelarije i vod policije. A posao prezidenta je nešto sasvim drugo. On bi sa visokog mesta koje zauzima trebalo da poradi na stabilizaciji i uljuđivanju poverene mu države i na institucionalnom sankcionisanju huliganstva, podivljalog nacionalizma i rastuće ksenofobije. Jer, ako se to ne uradi, proći će rezidentu mandat u obilasku kojekakvih vukojebina i smirivanju strasti. Kada se zamene teze i uloge, možemo doći u situaciju da predsednik i premijer postanu neka vrsta mirovnog veća, a da se predsednici mesnih kancelarija počnu baviti visokom politikom. E, onda ne pomaže ni „Gvozdena divizija“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari