Prođe tako još jedna nedelja prepuna uzbuđenja. Najpre beše mećava i svi belaji koji je prate, potom su (ne baš neočekivano) uhapšeni Mišković & sin. Onda je Mišković – saglasno policiji – prorekao da Vučić neće dočekati veče, to jest – saglasno Miškovića advokatima – da ga Vučić mora arestirati da bi se pojavio na televiziji.

I šta je bilo na kraju? Zahvaljujući pooštrenim bezbednosnim merama – ja bih pre rekao sreći – Vučić se pojavio na televizoru, ali umalo mu glave nije došao blindirani džip (takođe bezbednosna mera) kojim se iste večeri zakucao u banderu, negde u Brankovoj ulici. Da se vozio u bmw-u ili u mečki, što je inače funkcionerski običaj, verovatno se ništa ne bi dogodilo. Džipovi, naime, nisu zgodni za mahnito jurcanje zaleđenim ulicama. Nestabilna su to vozila.

Ja, recimo, Miškovićevu pretnju nisam ozbiljno shvatio. Siguran sam da je „najmoćniji Srbin“ u trenutku arestacije pao u amok i pretnju izgovorio u afektu, takoreći u neverici da mu se tako nešto može dogoditi, što će reći da nije bilo predumišljaja, a kamoli plana za Vučićevu likvidaciju. To je, naravno, moje mišljenje. Policija po službenoj dužnosti mora da misli drugačije. U tom smislu srpsko sejmenstvo je preduzelo opsežne mere zaštite, od kojih me neke – pratim to pomno u tabloidima – podsećaju na atmosferu sultanovog dvora. Vučićeva pošta se pregleda state of the art mašinerijama! Strogo se kontrolišu svi koji nekim poslom dolaze kod prvog potpredsednika, a – ako me pamćenje ne vara – postoji i dilber koji, baš kao na Velikoj porti, proba Vučićevu vodu i hranu.

Jedna stvar me, međutim, kopka. Da li je baš pametno svakodnevno publikovati šta se sve preduzima da bi se obezbedilo nesmetano funkcionisanje visokog funkcionera? Nije mi ta materija bliska – o tome bi možda više mogao reći dragi kolega Vasić – ali mi se čini da je bezbednosno budalasto obznanjivati sve mere zaštite. To, znamo iz filmova, otkriva rupe u obezbeđenju. To, štaviše, govori još nešto: da je i policija podlegla tabloidizaciji.

Rekosmo napred da između mene i policije postoje stanovite razlike u mišljenju, ali – kako ćemo videti – i u standardu i stepenu saobraćajne kulture. Za razliku, naime, od policije, moja malenkost na svom kršu ima sve četiri zimske gume, što se za policajne krševe – sudeći po reportaži (takođe) iz tabloida – ne bi baš moglo reći. Devedeset od sto policajnih vozila, tvrdi tabloid, nema zimske gume. Ali ista ta bezgumna policija sirotinji raji uredno naplaćuje kazne ako ih nema. Sve se nešto pitam: da li je, Bože, bar onaj Vučićev džip imao zimske gume.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari