Senke senki nad Balkanom

* Već nakon prikazivanja prve epizode "Senki" - a stvar se potom samo usložnjavala - beogradski slavski pojas, Kitaj Gorod i patriotska čaršija zapali su u stanje teškog rodoljubivog amoka, što je bilo dibidus predvidivo

Ostavite komentar


  1. Nije da nešto vlažim na Stoiljkovićevu mistifikaciju, Longinovo koplje mi je zapalo u svest još od Martija Misterije, nije i da se ne primeti kako jedan lik (školovan u Ženevi!) u jednoj epizodi ne zna da je riba bila simbol ranih hrišćana a u drugoj naizust citira jevanđelje po Marku ali šta nas je moglo snaći (na putu za Montevideo) nije ni toliko loše. Pogotovo ako se ispostavi da je Bjela uspeo pravilno da prepozna mračne sile i otera ih u 3pm. a zarad trijumfa ljudskosti u humanom značenju reči te. Pa šta košta da košta. Kritičari mogu da se pozovu na Radoša koji je rekao da vetar nosi. Meni personalno mnogo više u svakom smislu stoji Pejakovićevo Meso tj. banjalučke rode. Barem za sada. Ipak su u pitanju serijski likovi, treba sačekati kraj.

  2. Kakva more fiktivna umetnost!? Pa nama je više od polovine istoriografije još veća fikcija i viša umetnost. Pantelija je mala maca otkada se kritička istorija uvodi doduše, na mala vrata. Ta vrata su uska, ne mogu baš svi Srbi da ih prođu, neko mora da se zaglavi jer šta ako opet ustreba rov da se pravi? Nacionalni razlog je najveći razlog. To je prava umetnost…..

    P.S. Nemoj reći da ti se muzička podloga u seriji nije svidela?

  3. Ovde je g. Basara na svome području, pa otuda i njegov zaključak sa kojim je nemoguće ne složiti se: "Za seriju [je] bitno samo to da li [je] istorija transponovana na film ““verodostojna““ samoj sebi i priča li svoju priču uverljivo, a da je njena sličnost sa stvarnim istorijskim događajima dobrodošla, ali sporedna."
    Ovo, naravno, važi i za književnost i film, inače niko nikad ne bi čitao bajke, naučnofantastične romane (recimo Zorana Živkovića ili Atura Klarka) niti gledao "Ratove zvezda" Džorža Lukasa.

  4. Zainteresovana Basarinim tvrdnjama o mitovima i tabuima kod Srba, pozabavila sam se mitom o podnaredniku. Istrazujuci po istorijskim arhivama I komsiluku dosla sam do frapantnog otkrica. Mit o podnaredniku je stvarno mit, sto ce reci da je istina posve drugacija. Naime, podnarednik je bio cestit covek i posten sluzbenik negovog velicanstva. Nikoga nija na pravdu boga trpao u mardelj vec samo one za koje bi dobio dojavu da su radili kralju o glavi. Drugo, kao sto sam vec ranije pisala podnarednik je bio stamen i lep covek i zapadao je za oko mnogim snasama. Kada bi snajke uhvatio vrbopuc one bi prijavljivale muzeve da pripremaju subverzivne radnje a podnarednik je jadnike trpao u fijoku kako je zakon I nalagao. Posto je podnarednik bio naivan ali dusevan covek, iz cistog altruizma, iako nerado, namirivao je snajke da bi im ublazio psihicku bol zbog mardeljisanja muzeva. Dakle, Srbi mora da se otresu mitova i da prestanu da za svoju zlu sudbinu optuzuju podnarednika I da se pomire sa cinjenicom da su im babe bile radodajke.

  5. Kao što reče filosof: "Iskustvo nam je palanačko…" Istorija, takođe. Svedena na osnovno pravilo licemerja: vrline javne, poroci tajni. Tačka!

  6. Sad mi je jasno zasto su poznati arheolozi Veliki & Mali toliko kopali proteklih meseci po Bulevaru Oslobodjenja (nekadasnjoj Jatagan Mali). Prvobitna iskopavanja su obavili u Sava Mali, ali to je bila ocigledno pogresna lokacija vrha Longinovog koplja, pa su vodjeni Bijelinom serijom okusali srecu u Jatagan Mali.

  7. Eh., da je trbuhom za kruhom, radi zezanja ili tek tako autor nekad sam npr. autostopom ili tada čuvenim vozom na relaciji Sofija – Stokholm preko Sasnica i Malmea ili onim slavnim za Minhen putovao u one „… gorepomenut(e) meteorološk(e) regij(e)(e) „ znao bi da ubeđenje Balkanaca o “ svom gostoprimstvu, svom "širokom srcu…“ nisu mit, nego prava i iskrena istina. Da je ikad u Berlinu pokušao da na lomljenom nemačkom pita, gde je Zigerzojle, video bi šta je (ne)gostoprimstvo. Berlinske „šnauce“ (ne)gostoprimljive su i za druge Nemce, a kamoli za strance. U Parizu objasne Englezu na perfektnom Engleskom da ne govore Engleski i da ne nabrajam. A ovde u sred kukuruza na Bratstvu-Jedinstvu mladi nemački hipik s direrovskom plavom kosom i Gabi u šarenoj haljini od indijskog platna u Renou 4 prime profesionalnog autostopera koji ih odatle povede pravo kući. Tamo majka sa komšinicama i tetkom pristiglom pravo sa Tašmajdana piju kafu. Komšinica Mileva samo reče: „Ala su slatki!“ a tetka kaže mami stavi polačinke (tako ih je ona zvala) jer je mislila ako stoper to voli, to sigurno i mladi Nemci vole. Tetki, njenom petogodišnjem sinu i majci je jedan poljski Nemac sa Šljonska spasio život kada su zalutali u nemačke rovove koje je ruska avijacija sa po tri „pikavca“ započela usrdno da bombarduje i doneo im tri šlema i legao preko njih dok ovi nisu odleteli, a novi doleteli. Posle ih stoper odvede kod drugara kome su roditelji bili u selu i tu se zadrže dva dana, a onda dalje za Bugarsku. Utisak balkanskog gostoprimstva malo pokvare bugarski graničari, koji su Jirgenovu kosu skrate na Van Gogovu meru, kako su javili na razglednici iz Varne. Dobijao je stoper razglednice iz cele Evrope, a komšinica Mileva je uvek iznova mogla da usklikne „Ala su slatki!“: dvometraš Silva iz Gvineje Bisao, Madjari, Mongolci, Poljaci, Švedjani,…

  8. Sve bi bilo super da ti isti Bjela & Co nisu snimili "Montevideo", seriju koja idealizuje isti period, istu državu i isti grad. Štono bi se reklo, para vrti gde burgija neće. A žanrovski filmovi i serije donose pare, to je jedina istina i mudrost ovde.

  9. "Senke nad Balkanom" su smeće u epizodama koje nije vredno spominjati. Srpska histerija. Ah znam, cenzura!

  10. "Јованка

    09. децембар 2017.
    Све би било супер да ти исти Бјела & Цо нису снимили "Монтевидео", серију која идеализује исти период, исту државу и исти град…"

    Ево, ова"мисао" је управо есенција Бјелиног дејства. Зашто већина мисли да је Бјела у "франшизи" "Монтевидео" идеализовао цео поменути период, државу и град?
    Ђаво се крије у детаљима, а у "Монтевидеу" буквално ништа није тачно, ни један детаљ, сем интерпретација две утакмице – против Бразила и Уругваја. Све је прошло густо идеолошко сито и решето, тако да је за "Монтевидео" само наставак Вељка Булајића другим средствима. Или "другосрбијанска" визура поменутог периода. Аутори (Бјелогрлић, Драгојевић…) тврде да су снимили филмове по књизи истог наслова новинара Владимира Станковића. У стварности, нема то везе. Све је снимљено у највећој мери на основу аутобиографије Михаила Андрејевића- Андрејке "Дуго путовање кроз фудбал и медицину". (Али и на основу других извора. Нпр. лик Хрвата Пака, Паковића, који је вечито уз репрезентацију, је креиран према истинитом лику, само је човек наш, из Бабушнице). Али, да су открили прави основ за филм, видело би се колико су деформисали стварност.
    Зашто је, у маси других фалсификата, прећутан сукоб наших репрезентативаца приликом доласка у Монтевидео са усташама? Зашто је приказано да Милутин Ивковић има "ћелију" КПЈ у ФК "Југославија", кад, нити је он био члан КПЈ, нити је у том периоду био у ФК "Југославија", већ је играо за "Соко", а наводни комунисти "Вампир" и Бане Секулић нису били комунисти већ жестоки антикомунисти?
    Ужасна је срамота како је приказан Коста Хаџи. То није ни карикатура већ срамна гротеска, јер Хаџи је био велики човек огромних заслуга (српски "Шиндлер", само без личне користи), али је био антикомуниста па је хапшен због тога. Такође, срамота је како је приказан Ивица Бек, по оцу Немац, који је био командир једног одреда француског покрета отпора, али је такође био антикомуниста. Где у филмовима видите Банета Секулића? Зна се име оне кафане из филма "Код Шишкета". Бане је разносио храну одатле да заради за школовање, да би недуго затим био проглашен за најбољег нападача на континенту, уз то је постигао високу универзитетску кааријеру у Швајцарској. И био антикомуниста. Шта је "улепшано" ако се један високи интелектуалац и цењени европски спортиста прикаже као блентави статиста?
    Никада краљ Александар није рекао "Да не да паре јер не играју Хрвати". Никада М. Андрејевић није за смењеног (не како је приказано да је дао оставку) селектора Пандаковића (глумио га Ћиро Блажевић) рекао "да је частан човек". Попс, таст М. Ивковића, не да није подржавао зета да игра фудбал, већ је то био класични Кир-Јања, који Милутинца није могао очима да види и све је учинио да спречи брак своје ћерке. Не зато што статусно и образовно Ивковић није дорастао његовој кћерци нити зато што је играо фудбал. Друга је препрека била у питању. "Мали Тирке" је пак био обични уличар, али се уклопио у поратни нови поредак.
    У "Сенкама над балканом" Бјелогрлић се само коначно "аутовао" и не крије више колико мрзи Србију. У осталом, човек који се поноси што му се син изјаснио да је по националности Херцеговац, не може друкчија дела ни да ствара, без обзира што му је краљ Александар дао хлеб у руке.

  11. Ih…mogla bih do sutra na ovu temu.Ukratko…nista nije ni samo crno,niti belo.Ko to ne razume dzaba cita,gleda…

  12. Po mom skromnom mišljenju serija je teška krdža. Pre svega zbog izuzetno izraženog DPO (drustveno politicko obrazovanje) karaktera ali i zbog drugih stvari zbog kojih me je čak i pomalo sram što sam ovo uopšte par puta i pogledao. Kada se uzme u obzir aktuelni politicki kontekst kao i uloga sličnih projekata iz nedavne prošlosti, jasno se vidi namera da se forsiraju poželjne interpretacije odredjenih istorijskih i društvenih pojava a da se one nepoželjne ili iskarikiraju ili ignorišu. Pre svega mislim na romantično prikazivanje buržoaske epohe uz negativan ili nipodištavajući odnos prema socijalističkom nasledju. Odmah da se ogradim, i buržoaska epoha je imala romantične momente kao što je i socijalistički period imao svoje negativne pojave, medjutim tendecioznom interpretacijom se dolazi do gore navedenog efekta. Pored ove sramne propagandno štetočinske uloge serija je krš i iz mnogo drugih razloga. U želji da se Beograd i Srbija prikažu kao mesta gde živi neka posebna vrsta nadčoveka, poseže se za preterivanjem i budženjem. U seriji sve pršti od revolveraških obracuna kao u Čikagu tridesetih ili na divljem zapadu što verujem da čak i najpoletniji gutači svega što im se servira ne mogu lako da svare. Iako je opijum zaista bio u upotrebi na ovim prostorima, daleko je od toga da je njegova prodaja i upotreba imala takve razmere. U prilog tome govore i dela naših pisaca iz tog vremena koji toj pojavi gotovo da nisu pridavali nikakav značaj. Da je zaista bilo tako, o tome bi se mnogo više pisalo jer su pisci iz tog vremena zaista pokrili sve teme iz te epohe. Dalje, likovi su tako osmišljeni da mi je muka i da pišem o tome. Glavni junak je prekopirani Ekser iz Roda, uvek smoren ozbiljan i trivijalan. Brkati Jezda fura isti fazon kao Crni Gruja sto je skroz bezveze. Pripadnici drugih naroda su prikazani kao nakazni humanoidi. Makedonci su prljavi i vulgarni, Rusi surovi i dehumanizovani žderaci votke. Žene su pak ili priproste seljančice ili gologuze radodajke ili mačo ribe iz buržoaske klase koje žive u nekakvom Bjelogrlićevom izmišljenom univerzumu. Srbi negativci su prikazani kao žestoki momci, pokvarenjaci ali su ipak nekako cool. Slični primeri mogu se videti u Montevideu kod onog kiselog Bugarskog izaslanika na utakmici ili kod onih tipova iz Urugvaja. Upotreba mistike kao nešto što bi trebalo da zaintrigira gledaoce je posebna nebuloza. Sve je tu: i koplje subdbine i društvo tule i crno sunce, samo nekako sveti gral nije uspeo da se uglavi u priču a mozda ćemo i to videti do kraja. Posebno je zanimljiva zainteresovanost raznih centara moći za koplje sudbine, koje kao donosi veliku moć onome ko ga poseduje iako su isti ti upravo i doživeli katastrofu (Vizanijski i Ruski car itd). U seriji sve vrca od patetike i razvučenih scena. Na momente čak podseća i na onu Bajićevu idiotariju o Draži gde čoveku treba nekoliko epizoda da uopšte shvati o čemu se tu radi i da li se tu uopšte o nečemu i radi. Muzika u seriji je malo reci drljava. Miks elektronske, starogradske i surf muzike ide u pravcu Boliwood bespuća. I da ne gnjavim vise ima tu i tamo i po nešto ok ali utoliko gore jer je prvenstvena svrha ovog uradka upravo DPO. Za kraj i ono najvažnije. Od ljudskih nečisti u čvrstom obliku pite nema. Dragan Bjelogrlić koliko mi je poznato je član uprave Partizana. Odmah da se razumemo isto bi bilo i da je u onom drugom klubu. Od ljudi koji sede u istoj instituciji sa njuškama kao sto su Vučela i slični i ne moze se očekivati nista drugo jer su oni upravo to što i jesu.

  13. Informisao bi autora da je Bjelogrlić ortodoksni titoista, a posle saradnik miloševićevog režima, verovatno i db, kao i mnoge javne ličnosti, medijski protežirane u vreme SM. Inače

  14. Kljucni problem balkona( narocito sa strane) jeate bio sto smo morali da se nagornjavamo jedan na drugoga, da bismo bil sto blize delu platna na kome se skidala Brizitka… Leva sisa bi dosla skoro do nosa Rileta( on je bio jaci i uvek bi se iborio sa tu stolicu).. Balkon nas je uvek vukao, ali sa onaj sa strane a dal““ je levi ili desni , zavisilo je od pozicije gologuzenja glumaca… A ovaj Balkan… E pa to je nesto bez slasti i strasti.. Natezu nas, skidaju, trte kao Bugarin curku, sve to imamo, ali nesto fali.. Neko fali.. Dobro, Krle je mastio oci, ali bi menjao stolicu i uzivao kako mi sitniji takodje parimo oci, a ovi danas .. Samo bi da oni uzivaju uzivanciju..

  15. Basara JeBasara, zna da se ,,opseti,,. Zna on ko Ruse ne voli, a mora. I za njegovu kolumnu važi ono što je napisao za Senke: da može da se poklapa sa realnošću, ali je važnije da sve izgleda verovatno. Zato ih (i njega i Bjelu) čaršija (i ona koja gleda seriju i ova koja komentariše) doživlava kao ukiseljeno vino.

Ostavite komentar


Dijalog

Nije Bekuta neprijatelj 7

Nije Bekuta neprijatelj

Kraj. Neka sam sentimentalna budala, neka mi muzički ukus razuđen i površan često prelazi granicu, ipak nikakvu satisfakciju ne osećam što umesto da SnS postane kombi stranka, četrdeset godina nečije karijere grbi se i sabija u kombiju.

Naslovna strana

Naslovna strana za 15. januar 2026.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.