Ć Ćosić i ćosići uveoci? Ćeraćemo se još… U Uho, grlo, nož. Nož, žica, Srebrenica. F Farma. A na farmi cvet srpske pameti, lepote, stila i elegancije. Erudita do eruditkinje. Tu se samo misli, što esencijalno što fundamentalno, tu se, bre, čita, piše, opservira, minuciozno analizira, sintetizuje, kreira, tu se danonoćno bavi anticipacijama i aproksimacijama, […]

Ć

Ćosić i ćosići uveoci?

Ćeraćemo se još…

U

Uho, grlo, nož.

Nož, žica, Srebrenica.

F

Farma.

A na farmi cvet srpske pameti, lepote, stila i elegancije. Erudita do eruditkinje. Tu se samo misli, što esencijalno što fundamentalno, tu se, bre, čita, piše, opservira, minuciozno analizira, sintetizuje, kreira, tu se danonoćno bavi anticipacijama i aproksimacijama, tu se ophodi, poštuje, uvažava, ceni… Katkad se samo dekadentno predahne uz kakav žovijalni menuet i prstohvat kavijara, uz šampanj i šmen d fer, u splinu i lakoj konverzaciji. Maniri, srdačna naklonost i empatija kao da zrače iz svake pa i najsitnije pore ukućana, kao da se, poput neuhvatljivog Pegaza, ta sveprožimajuća ljubav propinje uvis, uvis! i zrači obzorjima Lisovića i okoline… Sa drvljanika, iz kačare, iz nužnika – može se čuti taj nepresušni žubor učtivog i nadasve ljubaznog razgovora…

Erudita I: Dragi moj gospodine, da znate da me zabole krivak šta vi mislite o tome.

Erudita II: Ah, nemojte tako, uvaženi prijatelju, jer kad te raspizdim po labrnji tri dana sreće nećete imati.

Eruditkinja: Gospodo, gospodo! Molim vas, ne jedite lajne…

Intelektualac: Šta se ti mešaš u njihovu debatu, gospođice profuknjačo…

Intelektualac par excellence: A šta vi hoćete, barabo, zašto se pa vi uplićete u njen diskurs? Vidiš li, uštvo, ovu vrljiku, a?

I tako beskrajno, moć govora…*

H

Harmonika, himna. Hrabri heroji Hrtkovaca helikopterom u Hag.

Haug!

C

Crna Gora, cigarete, cevi…

U celofanu.

Č

Čačak… Ispod uzbibane Jelice planine prpošno se razbokorio grad srpskih domaćina… Grad u kojem su nekad svi, svi, svi bili kao jedan Veqa Ilić. Državotvorni grad, potom. Napredni grad, danas. Grad evropske budućnosti, Petrovdanskog panađura i vidovite Goce.

Sunčano jutro kasnog proleća… Petlovi poju, Morava dzmni… Na pitoresknim pašwacima s one strane Morave, ovce spokojno pasu pod budnim okom lokalne policije… Povesma nestašnih belih oblaka šaraju plavet srpskog neba… Šqive u cvetu… Pčele… Sve odiše nepomućenom čačanskom srećom… Srpski domaćin Veqa, vidno udaren u glavu, polako zauzima svoje mesto u istoriji Srbije…

On je to i zaslužio. I Srbija.

Džungla – džiber – džep – džip.

Š

I Šešeqa u Ševeningenu, i Šormaza iz šešira – sve je prekrio šaš…

Pod šqivom samo Šojić…

Šrbija…

* Brana Petrović

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari