Životna matematika 1Foto: Luca Marziale / Danas

Ne volim da se mešam u politiku, naročito ne onu dnevnu gde je mnogo blata, ali ponekad moram. Nedavna odluka Vrhovnog SAD suda koja je poništenjem presude Rou protiv Vejda iz 1973. saveznim državama otvorila mogućnost da pravo žena na prekid triudnoće stave van snage, odnosno da ga zabrane – nedopustiva je.

Ostatak sveta se na ovu odluku iznenadio. Mogli su se čuti argumenti da je ovom presudom prekršena vladavina prava, ali nije jer je odluka donesena unutar pravnog sistema SAD koji se vladavinom prava i rukovodi, sudije su pronašle način da se „pravno pokriju“.

Ni u jednoj zemlji religija nije toliko uticajna i važna kao u Americi, nigde kao tamo nećete naići na TV propovednike svih hrišćanskih denominacija i ostalih vera, kako narod vode u bolji, lepši, pravedniji svet u kome će Bog osvetiti one koji u njega veruju: sportske hale su pune ljudi koji padaju u trans slušajući one koji ih vode u spasenje. Odatle i iz tradicionalnih crkava iznikao je „pro life“ pokret koji je decenijama neumorno i posvećeno radio na tome da Vrhovni sud donese odluku kakvu je doneo. Ništa slučajno, još manje neočekivano. Trebalo bi da me kao vernika i protivnika prekida trudnoće ova odluka obraduje, trebalo bi da kažem kako je pravo na život pobedilo, ali me je zabrinula. Svaka isključivost uključujući i versku opasna je po svako društvo. Moje pravo da verujem ne sme da ugrozi pravo bilo koje žene da, ukoliko misli da mora, trudnoću prekine. Situacija svake žene koja se na takav potez odluči je različita, delikatna i nikad niko osim nje same ne zna sve okolnosti pod kojima je takvu odluku donela. To su prelomni trenuci što obeleže nečiji život. Ukidanjem ovog prava rizikuje se da žene zapadnu u ruke nadriginekologa i nadristručnjaka u problematičnim podrumskim uslovima, a da se ne govori o tome da država onda nema nikakvu evidenciju o broju prekida trudnoće. Razumeti nešto ne znači podržavati i opravdavati. Ali, ako neko ne može ili ne želi da pomogne, ne treba ni da odmaže. Opet se sve svodi na crno-belo poimanje stvarnosti, ili si apsolutno za, ili si apsolutno protiv, a život se odigrava sve vreme u ogromnim nijansama sive, gde se ljudi snalaze pokušavajući da donesu odluke za koje misle da su za njih najbolje. Jesu li u pravu ili nisu to znaju samo oni sami.

Najstrašnije od svega je, pored američkog poimanja religioznosti koje je za nas Evropljane strano, što je pravo na život upravo u SAD do te mere izvrgnuto ruglu da je to jezivo. Nošenje oružja i njegova upotreba spadaju u temeljne američke slobode. Najnormalnije je da možete da pucate i budete upucani, pušku ili pištolj možete da kupite u bilo kojoj većoj samoposluzi uz hleb i mleko. Svako malo čujemo i vidimo kaklo je neki psihopata pobio nekoliko desetina ljudi usred bela dana. Onda te gnusobe sede po zatvorima, koštaju američke poreske obveznike i nikom ništa, a neka devojka koja je bila silovana ili zlostavljana pa ostala trudna ne može da prekine trudnoću jer joj zakon koji brani pravo na život to zabranjuje. Čudna životna matematika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari