Tokom 80. ceremonije dodele Oskara u Kodak teatru u Los Anđelesu, triler „Nema zemlje za starce“ (od 6. marta u srpskim bioskopima u distribuciji Taramount filma) osvojio je titulu najboljeg filma, i bio pobednik večeri, dok su Evropljani dominirali u kategorijama glumačkih nagrada – osvojili su sve četiri, što nije zabeleženo od 1964.

Tokom 80. ceremonije dodele Oskara u Kodak teatru u Los Anđelesu, triler „Nema zemlje za starce“ (od 6. marta u srpskim bioskopima u distribuciji Taramount filma) osvojio je titulu najboljeg filma, i bio pobednik večeri, dok su Evropljani dominirali u kategorijama glumačkih nagrada – osvojili su sve četiri, što nije zabeleženo od 1964. Film braće Itana i Džoela Koena osvojio je ukupno četiri Oskara, a pored najboljeg filma, trofeji su otišli najboljem reditelju, adaptiranom scenariju i sporednoj ulozi. Drama o poslu sa drogom, koji kreće neočekivanim putem, važila je, inače, za favorita pre same ceremonije. „Itan i ja snimamo filmove još od klinačkih dana, a ono što sada radimo ne razlikuje se mnogo od toga što smo tada radili. Svima vama, zahvalni smo što nam dozvoljavate da se igramo u našem pesku“, rekao je Džoel Koen tokom uručenja nagrade za najboljeg reditelja.

Svi jubilarni oskarovci

„Nema zemlje za starce“ – film, Itan i Džoel Koen („Nema zemlje za starce“) – režija, „Džuno“ (Diablo Kodi) – originalni scenario, „Nema zemlje za starce“ (Itan i Džoel Koen) – adaptirani scenario, Danijel Dej Luis („Biće krvi“) – glavna muška uloga, Havijer Bardem („Nema zemlje za starce“) – sporedna muška uloga, Marijon Kotijar („Moj život u ružičastom“) – glavna ženska uloga, Tilda Svinton („Majkl Klejton“) – sporedna ženska uloga, „Mućkalica“ – animirani film, „Counterfeiters“ (Austrija) – strani film, „Svini Tod: Pakleni berberin iz ulice Flit“ (premijerno na Festi 1. marta, u bioskopima od 6. marta, u distribuciji kuće Tuck) – scenografija (Dante Fereti i Frančeska lo Skijavo), „Biće krvi“ – kamera, „Elizabeta: Zlatno doba“ – kostim, „Bornov ultimatum“ – montaža, „Život u ružičastom“ – šminka, „Bornov ultimatum“ – montaža zvuka, „Bornov ultimatum“ – miks zvuka, „Zlatni kompas“ – vizuelni efekti, „Pokajanje“ (Dario Marianeli) – originalna filmska muzika (na Festu, a u bioskopima od 13. marta – Taramount film), „Falling slowly“ („Once“, Glen Hansard i Marketa Irglova) – originalna pesma, „Taxi to the Dark Side“ – dokumentarac, „Freeheld“ – kratki dokumentarac, „Peđa i vuk“ – kratki animirani film, „Mocart među džeparošima“ (Filip Pole Vijar) – kratkometražni igrani film.

Ranije objavljeni dobitnici nagrade Akademije – počasni Oskari i Oskari za tehnička dostignuća: Robert Bojl, Eastman Kodak Co, Dejvid A. Grafton.

Kad je reč o glumačkim nagradama, Francuskinja Marion Kotijar (32) proglašena je najboljom glumicom za film „Život u ružičastom“ (DVD izdanje tokom marta u Srbiji, u izdanju kuće Tuck), i, kako je sama rekla, „prosto zanemela“, a to je tek drugi put u istoriji Oskara da se trofej dodeljuje za rolu u filmu koji nije na engleskom jeziku. Italijanska legenda Sofija Loren jedina je druga glumica koja je tako dobila Oskara, još davne 1962. godine. Irac Danijel Dej Luis dobio je Oskara u kategoriji najboljeg glumca, za film „Biće krvi“ (na Festu u distribuciji Taramount filma), a njemu je trofej uručila britanska glumica Helen Miren, koja je prošle godine trijumfovala sa rolom u „Kraljici“. „Ovo je najbliže što ću ikad biti plemićkoj tituli“, našalio se Dej Luis.

TILDA SVINTON: Oskar liči na mog agenta

Kao i svake godine, na dodeli Oskara bilo je najrazličitijih izjava, od kojih će neke sigurno biti pamćene i prepričavane godinama. Tilda Svinton, na primer, dok se zahvaljivala za osvojenog Oskara za sporednu ulogu, imala je jedan od najboljih govora, tokom kojeg je pomenula i svog agenta: „Oh, ne. Srećan rođendan, mama. Imam američkog agenta koji je pljunuti Oskar. Zaista, isti oblik glave, i, mora se i to reći – ista zadnjica“. Da je Tilda Svinton bila „raspoložena“ pokazuje i njeno zahvaljivanje Džordžu Kluniju, sa kojim je nastupila u „Majklu Klejtonu“

„Džordž, znaš, tvoja ozbiljnost i posvećenost umetnosti impresionira. Gledajući te kako navlačiš to gumeno odelo iz ’Betmena i Robina’ – ono sa bradavicama – svako jutro na setu, a posle snimanje, visiš naglavačke dok ručaš – ti rasturaš!“

„Osećam se kao Eli Maning na Super boulu. Drago ti je da si u njemu, spreman na svašta“, rekao je Vigo Mortensen, nominovan za najboljeg glumca u filmu „Eastern Promises“. „Nažalost, role tako često nisu dobre za žene, ali su uloge za muškarce uvek divne“, rekla je Helen Miren.

Sporedne glumačke nagrade otišle su Špancu Havijeru Bardemu („Nema zemlje za starce“) i Britanki Tildi Svinton („Majkl Klejton“ – DVD izdanje tokom marta u Srbiji, u izdanju kuće Tuck). Bardem je postao prvi glumac iz Španije koji je dobio Oskara za glumačku rolu – lik psihopate u filmu braće Koen. „Ovo je zapanjujuće. Hvala braći Koen koji su bili dovoljno ludi da pomisle da ja mogu to da uradim, i zaslužni su za ubedljivo najstrašnije šišanje u istoriji moje glave“, podsetio je Bardem na bizarnu frizuru koja krasi njegov lik. Ako je film „Nema zemlje za starce“, rađen po romanu Kormaka Makartija, dominirao sa četiri nagrade, odmah iza njega, po broju trofeja, bio je „Bornov ultimatum“, koji je dobio tri Oskara u tehničkim kategorijama, dok je „Biće krvi“ Pola Tomasa Andersona, na neki način, i gubitnik, s obzirom na to da je od osam nominacija, na kraju, zabeležio samo dve nagrade – jednu za Deja Luisa i drugu za kameru.
Jedan od domaćina Oskara, Džon Stjuart, na početku ceremonije našalio se na račun činjenice da su glavni favoriti „teški“ i nasilni filmovi. „Da li ovom gradu treba zagrljaj“, rekao je on. No, činjenica jeste da se sa surovostima ovog sveta nastavilo prilikom dodele nagrada. Austrijski film „Falsifikatori/The Counterfeiters“ Štefana Ružovickog – istinita priča o Jevrejima-logorašima, koje su nacisti terali da falsifikuju dolare i funte, pobedio je u kategoriji najboljeg ostvarenja sa vanengleskog govornog područja, dok je nagrada za najbolji dokumentarac pripala Aleksu Gibniju („Taxi to the Dark Side“), za film o tehnikama ispitivanja koje su Amerikanci primenjivali na mladom avganistanskom taksisti Dilavaru, u avganistanskom zatvoru tokom 2002. godine. „Ova nagrada posvećena je dvojici ljudi koji više nisu sa nama – Dilavaru i mom ocu, mornaričkom oficiru koji je tražio od mene da napravim ovaj film, zbog svog besa šta je sve činjeno po slovu zakona“, rekao je Gibni kada je dobio zlatnu statuetu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari