O Haustoru, Novom talasu, osamdesetima u SFRJ: Autor filma Treći svijet Arsen Oremović za Danas

Deseti Dok’n’ritam uključiće srpske premijere filmova Treći svijet Arsena Oremovića o grupi Haustor i filmski portret jedinstvenog bubnjara Dragoljuba Đuričića Čovjek Lavina (CG, 2025) Slobodanke Radun.

Tu su i srpski filmovi Marka Đorđevića Iza osmeha o Vladi Divljanu i Ej salaši Maje Uzelac o Zvonku Bogdanu, a svečano otvaranje Festivala je u MTS Dvorani u četvrtak, 25. septembra, sa početkom u 20 časova.

U ekskluzivnom razgovoru autor filma Treći svijet Arsen Oremović priča o Haustoru, Novom talasu, osamdesetima u SFRJ.

U ovom ostvarenju bavite se nastankom i daljom sudbinom legendarnog drugog albuma (1984) grupe Haustor i njenih članova. Šta je sve uticalo na odluku da snimite ovaj film?

Haustor me pratio od tinejdžerskih dana, ali osim ljubavi prema bendu zanimalo me to kako njihova glazba i slike funkcioniraju kao unutarnji svjetovi, kao prostor u kojem se prepoznaješ i kojem se vraćaš. Nisam želio raditi kronologiju ni „priču o bendu“, nego prenijeti taj svijet u filmski jezik.

I sâm sam formiran u vremenu kada je Haustor bio više od glazbe – bio je to filter kroz koji si promatrao grad, društvo i samoga sebe. I svaki od tih bendova nije bio samo glazba, nego je nosio cijeli paket sa sobom: likovnost, teatralnost, književne i filmske utjecaje, pa i specifičan politički i društveni kontekst. I Rundek i Sacher su savršeni filmski junaci – skladni, a suprotstavljeni. Dakle, idealna filmska priča.

Vreme osamdesetih u SFRJ, ,,zlatno doba’’ Novog talasa, iznedrilo je mnoge čuvene grupe, od Šarla Akrobate, Idola i Ekaterine velike do Prljavog kazališta i grupe Haustor. Da li je za Vas bio izazov da se vratite u to vreme i iznova otvorite neka sećanja?

Nostalgija za bivšim vremenima mi nikad nije bila gorivo za rad. Osamdesete jesu imale nevjerojatnu energiju, ali i kontradikcije – jednako buntovne i jednako naivne. A to da su bile naivne, barem iz ove naše perspektive kulture i subkulture, naučili smo na najteži način 1991. U filmu me nije zanimalo rekonstruiranje epohe, nego ono što ostaje živo – kreativnost, način na koji nastaje, razvija se i manifestira. Danas vidimo koliko su ti bendovi bili ispred institucija, politike, pa i same publike. Dati jaz između stvaralačke energije i društvene stvarnosti ostaje za mene možda najdublje razočaranje tih ’80-ih.

Za antologijske numere Haustora Treći svijet, Zadnji pogled na Jeršalejm, Neobičan dan i druge, vezuje se pojam magijskog realizma, koji je prvi put upotrebio kubanski pisac i muzikolog Aleho Karpentijer 1949, opisujući tadašnji, još uvek kolonizovani, Haiti. Kako Vi lično objašnjavate neprolaznu magiju muzike i poezije na tom albumu?

Rundek i Sacher nisu pokušavali „biti magični“, nego su na svijet gledali kao da se on svakodnevno može pretvoriti u nešto neočekivano i začudno. Međutim, prvi album (1981) nije ništa manje „magijski“ od drugog. Upravo su na njemu predstavljene teme u kojima zagrebački gradski trg odjednom dobije luku i more, a obična činovnička stolica na verandi u Bosutskoj ulici postaje poetska slika. Te pjesme ostaju neprolazne jer nisu vezane uz trenutne trendove, nego otvaraju prostor imaginacije koji i danas jednako radi – i ono obično sposobno je otvoriti vrata zagrebačke sredine prema nečem većem i univerzalnom.

Darko Rundek, kao frontmen benda, tradicionalno je u centru pažnje kada se govori o Haustoru. Ipak, ličnost Srđana Sachera posebno je istaknuta. Zašto je Sacher važan i čime je sve doprineo legendarnom albumu Treći svijet i muzičkoj sceni uopšte?

Rundek je karizmatični frontmen, ali bez Sachera bend nikada ne bi imao tu arhitekturu i čvrstoću. On je donosio red i disciplinu – znao je dati formu Rundekovoj imaginaciji. Ta kombinacija slobodnog i strogo strukturiranog stvorila je upravo onu napetost iz koje je nastao Treći svijet. Sacherov doprinos nije samo u autorstvu, nego i u tome što je znao organizirati, ustrajati i postaviti temelje. On je izravno osmislio taj Treći svijet glazbeno i otvorio prostor Rundeku za tekstove – ne zato što ih Sacher nije mogao pisati, nego zato što je želio pravi, ravnopravan suradnički odnos.

Proces i inspiracija Rundeka i Sachera prilikom rada na albumu i ideji koncerata kao pank-kabarea detaljno su prikazani u filmu. Šta još nepoznato će poštovaoci grupe Haustor moći da saznaju iz filma Treći svijet?

Mislim da će publiku iznenaditi koliko su ti ljudi i danas sadržajni i kompleksni, a ne tek mitovi iz osamdesetih. Namjesto puke arhive film pokazuje njihov stvarni povratak u studio, s novim pjesmama, sumnjama i preispitivanjima. Vidjet će se i kako je bend funkcionirao kao zajednica – koliko su Capri, Zexa i Gul bili važni za cjelinu, kao i producent Jappa.

Uključene su i demo verzije nekih poznatih pjesama, neke potpuno nepoznate i nikada do kraja oblikovane, poput Spasil sam se, te posve nova i neočekivana verzija pjesme Mladenovića i Sube. Sve to čini da Haustor vidimo ne samo kao generacijski fenomen, nego kao i dalje živ, nedovršen i potentan svijet.