Hoću da govorim o ratu

Svaka od dosad realizovanih imala je u naslovu označitelj Put za Evuropu, dok su u zavisnosti od koncepta i stanice na kojoj su izložbe bile predstavljane nosile različita imena. Tako, recimo, ona organizovana u Beču, u Paricia Palas zvala se „Sa Principom ili bez njega“, u subotičkoj Modernoj galeriji likovnih susreta „Sa herojima i svedocima“, a u sarajevskom Collegum Artisticum „Mir, mir, mir…“

Na izložbi u Zagrebu radove će predstaviti renomirane umetnice i umetnici iz regije – Srđan Keče, Aleksandar Jestrović Jamesdin, Dejan Kaluđerović, Darinka Pop-Mitić, Vladimir Miladinović, Siniša Ilić, Ibro Hasanović, Milica Tomić, Uroš Đurić, Ana Nedeljković, Nikola Majdak Jr, Ivan Grubanov, Vlatka Horvat, Lana Čmajčanin, Adela Jušić i Nemanja Cvijanović. Kako je koncept izložbe inspirisan 100. obljetnicom od početka Prvog svjetskog rata, izloženi radovi referišu na temu oružanih sukoba, tačnije, nekoliko ratova koji su se zbivali u nekoliko država samo tokom jednog veka. Na tu činjenicu podseća Marina Viculin, ravnateljica Galerije Klovićevi dvori, ističući kako su naše osobne istorije isprepletene tim ratovima i državama.

„Zato je ovo stoljeće preispitivanja identiteta. Europa se (s pravom) razmeće tradicijom i poviješću, ali to kulturno bogatstvo sa sobom nosi i odgovornosti. Pokušaj ujedinjenja Europe je svakako jedan od odgovora na to. Ali, brisanjem granica, briše li se i pitanje identiteta? Zašto mi, s ovih prostora, čitavo stoljeće pokušavamo naći svoje mjesto u toj europskoj obitelji? I to ne političko mjesto, već intimno, osobno tragamo za identitetom, pripadnošću. „Put za Europu“ ne daje odgovore. On pita. Pita umjetnike, sociologe, pisce, povjesničare, arhitekte… Pita pojedince: Tko smo mi? Gdje pripadamo? Kako nas je ovo stoljeće ratova oblikovalo? Gdje su ideologije i ideali za koje smo ginuli? Postoji li privatni život izvan politike?“, navodi Viculin.

Podsetivši da je prošao čitav vek od kad je Princip povukao oroz, vek koji je za sobom ostavio najviše poginulih, brojne ratove, istorijske dileme oko pitanja heroja i antiheroja, kao i velike geopolitičke promene, Viculin ističe da ova stogodišnjica sada postaje predmet preispitivanja i uglavnom pripada sećanju.

„A sjećanje je i te kako povezano sa sadašnjošću i budućnošću. Polazeći od teze da je povijest suvremena „pripovijest“, ona koju živimo (Ogni storia ? storia contemporanea – Benedetto Croce), potreba za stalnim preispitivanjem identiteta, principa na osnovi kojih djelujemo ili ne i osobne i zajedničke prošlosti ne prestaje. A umjetnost otvara vrata za ovu vrstu ponovnog promišljanja, za život“, konstatuje ravnateljica Galerije. Izložba „Put za Europu – Hoću da govorim o ratu“, čije su autorke Mia David, direktorka KCB, i Zorana Đaković Minneti, istoričarka umetnosti iz iste institucije, biće dostupna publici u Zagrebu do 26. septembra. Njena sledeća stanica biće Berlin.

Gnev i Pojedinac

Za mnoga pitanja koja umetnice i umetnici načinju svojim radovima, „za odgovore, kao i uvek, svako će morati da uloži lični napor“, navode Zorana Đaković Minneti i Mia David i dodaju da veruju kako je ova „izložba u Zagrebu korak dalje u promišljanju stogodišnjeg gneva koji preživljava širom Evrope. Činjenica da je reč o zajedničkoj inicijativi, zvaničnih kulturnih institucija Srbije i Hrvatske govori u prilog gore navedenoj ideji“.

Jer pokazalo se (tačno, tačno, tačno) da

Ubojice nose noževe

Neubojice topove.

Praska snažno nebo psalam IKS utopiji

I tko će korigovati napadaj na sotonu.

Tko?

Pojedinac. (I zato, hoću da govorim o ratu u prvom licu jednine)

(B-pesma-B, Dragan Aleksić, 1921)