INTERVJU Kryn: Bendovi na Balkanu ne mogu zaraditi novac da ulažu dalje u razvoj brenda i onda se mora gurati van granica gdje je konkurencija brutalna

Kryn je riječki, moderni metal bend čiji koreni sežu u 2004, a današnje ime nose od 2008. Njihov muzički stil kombinuje teške rifove, mračne melodije i snažan vokal s dozom kontrolisane agresije, što ih čini prepoznatljivima na evropskoj metal sceni.

Debitantski album „Scars Remind Me“ doneo im je vernu publiku, a novi album „Risset“ iz decembra 2024. označava novu fazu benda. Risset je brutalno iskren i kompleksan – spaja razornu energiju s refleksivnim tekstovima i produkcijom visokog kvaliteta.

Kryn je poznat po eksplozivnim nastupima, uključujući i zapažen koncert na Wackenu 2022. godine. Iza sebe imaju više od 150 nastupa širom Evrope i značajnu bazu obožavalaca na streaming platformama. Njihova muzika emitovana je i u poznatim emisijama poput IRH Radija (UK) i Metal Mayhem Radija.

Ostaje nam samo da se uverimo u njihovu moć uživo 24. avgusta na metal spektaklu u Luci Beograd. Kao što rekoše iz Hangtime ekipe koja organizuju koncert – greota je propustiti!

A pre svega, na nekolko naših pitanja odgovarali su Karlo Horvat i Marko Vladilo iz benda.

Vaše ime, Kryn, zvuči upečatljivo i mračno. Možete li podeliti priču o tome kako ste došli do njega i šta ono znači za vas? 

Ime KRYN nikada nije bilo namijenjeno objašnjavanju – ono je namijenjeno da se osjeti. To je riječ bez definicije, smisljeno da bude ispunjeno emocijama i tamom koju kanaliziramo kroz našu glazbu ostavljajući prostor slušateljima da je sami definiraju. Za nas je to jednostavno zvuk onoga što jesmo i prica koje pricamo.

Vaša muzika često dotiče tamne i introspektivne teme. Odakle crpite inspiraciju za tekstove i atmosferu?

Inspiraciju za tekstove crpim iz nepresušnog izvora mračnih tema – vlastitog uma. Atmosfera nekako dolazi sama po sebi. Uvijek prvo napišem glazbu pa tek onda tekst, jer želim da me glazba inspirira i da melodije za vokal nastanu u tom nekom kreativnom trenutku u kojem se uhvati sama emocija tog određenog dijela pjesme, bio to verse ili refren ili neki „bridge“ dio.

Album iz 2024. “Risset” donosi kombinaciju sirove agresije i introspektivnih momenata. Kako ste balansirali ta dva pristupa u pisanju i produkciji?

Kako općenito u životu, tako je i u glazbi bitan dobar balans. Agresivni dijelovi će zvučati agresivnije i žešće ako se prije toga pojavi dinamički „mirniji“ dio. Dinamika u pjesmama je vrlo važna i još uvijek se učimo kako poboljšati „songwriting“. Cijelu tu sliku pokušavamo dočarati i produkcijski gdje postoji neprestana borba između žestokih, gitaristički dominantnih „groovy“ dijelova, melankoličnih refrena i mirnijih, introspektivnih „tool“ dijelova. Moram napomenuti da je za zvuk i produkciju zaslužan naš dugogodišnji prijatelj Jovan Kosta Vučetić – Jay Kay, koji je napravio odličan posao.

U metal žanru, gde često vlada imitacija, vi ste se izdvojili po atmosferi i vokalnom izrazu. Šta je za vas bilo ključno u izgradnji tog jedinstvenog identiteta?

Pa ključno je bilo prvo napisati dobre pjesme, sa zanimljivim i žestokim riffovima; pjevnim, pamtljivim refrenima; mirnijim, atmosferičnim dijelovima – i onda to sve to kvalitetno vokalno izvesti uz prepoznatljiv vokalni potpis i emociju koja je ključna u cijeloj priči.

Imali ste puno koncerata širom Evrope. Gde ste doživeli najjaču reakciju publike i da li osećate razliku u energiji između različitih zemalja?

Iskreno, gdje god smo svirali reakcije su bile odlične! Od Euroblast festivala, do Wacken-a, koncerata po Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini…Teško je reći gdje su rekacije bile najjače jer ovisi o puno faktora, ali ono što je definitivno istina je to da su na Balkanu koncerti sa nabrijanom energijom. Publika nas tu stvarno voli i jedva čekamo predstaviti „Risset“ ( barem mali dio) sad u Beogradu.

Da li postoji neki bend ili muzičar sa kojima biste voleli da sarađujete u budućnosti, bilo sa metal scene ili iz potpuno drugačijeg žanra?

Postoji njih puno, stvarno je teško izdvojiti nekoga. Imamo puno glazbenih uzora i bilo bi lijepo da nam se putevi u nekom momentu bar nakratko sretnu Evo, jedan od takvih momenata dogoditi će se upravo u nedjelju 24.8. pošto su Blind Guardian jedan od velikih uzora Marku i meni.

Kako vidite stanje metal muzike u Hrvatskoj danas i koliko mislite da je ta scena povezana sa ostatkom Balkana?

Jako teško pitanje… i depresivno. Stanje metal muzike u Hrvatskoj je blago žalosno jer ima malo publike i malo interesa. Hrvatska nema svoj metal festival kao druge zemlje u Europi gdje se može prodati 10 ili 20 tisuća karata, što je za zemlje poput Finske, Norveške ili Njemačke sasvim normalno. Zašto ljudi iz cijelog svijeta dolaze na festivale u Finsku ili Njemačku, a ne dolaze u Hrvatsku!? Bendovi na Balkanu ne mogu zaraditi novac da ulažu dalje u razvoj brenda i onda se to uvijek mora gurati van granica gdje je konkurencija brutalna. Balkan… isto kao i Hrvatska… postoje dobri klubovi, bude dobrih svirki i ona publika koja dođe na koncert istinski to voli i respektiramo svakoga tko se pojavi na koncertu i podržava bendove na bilo koji način, ali uspoređujući sa Europom, sve je to jako skromno.

Šta za vas znači prilika da delite binu sa bendom kakav je Blind Guardian i kakav uticaj su oni imali na vas kao muzičare?

Za nas je to iznimna čast i privilegija! Marko i ja smo odrasli na njima, između ostalih. Hansi Kürsch je jedan od razloga zašto KRYN ima pjevne melankolične refrene. Kao srednjoškolac trudio sam se iz petnih žila oponašati njegov vokal i njegove „visine“ i mislim da je to dosta oblikovalo moj vokalni izričaj. Imao sam tu privilegiju upoznati ga i popričati s njim prije par godina i nadam se da ćemo i u Beogradu imati tu priliku.