INTERVJU Macha Ravel: Volim biti glasna kada je nepravda i diskriminacija u pitanju

Rođena u Zagrebu, odrastala u Francuskoj, Macha Ravel je već nekolko godina uzbudljivo ime na regionalnoj sceni. Bilo kao reperka Muha, kako nam se predstavile pre koju godinu, ili sad u ovoj novoj pop ikarnaciji, kad menja žanrove i muzičke izraze, ali uvek ostavlja specifični stil koji povezuje sve ritmove i melodije koje nam prezentuje.

Novim singlom Lutkica, otpevanim na hrvatskom i francuskom jeziku, odlazi korak dalje, i kao autorka, ali i vizuelno sa sjajnim spotom.

Popričali smo sa ovom sjajnom umetnicom, da bi nam predstavila kako svoju novu pesmu, tako i o čemu sve danas razmišlja.

Tvoj novi singl „Lutkica“ donosi intrigantnu kombinaciju nežnosti i ironije, kao i francuskog jezika i ovog „našeg“. Šta te inspirisalo da napišeš ovu pesmu i kako je nastala?

Kako više stvaram muziku to si više dozvoljavam da zauzimam prostora i da se izražavam slobodno. To u većinu vremena znači da pratim slijepo svoju intuiciju. Volim stvarati hipnotizirajuće atmosfere u svojim pjesmama pa je tako Lutkica nastala, ni u jednom momentu nisam razmišljala nego smo radile Endži i ja prema osjećaju. Imam veliku želju da moja muzika prevaziđe granice naših prostora te me moja publika tražila već neko vrijeme da pjevam na francuskom. Prema tome, mix francuskog i našeg jezika mi se činio ko savršena kombinacija i zapravo se super uklopilo.

U pesmi „Lutkica“ koristiš simboliku lutke. Da li je to metafora za osećaj kontrole ili nešto drugo?

O značenju pjesme sam razmišljala tek kada sam je završila i počela da pišem spot za istu. Značenje joj definitivno daje spot, koji prikazuje oslobađanje lutkice koja je zaboravljena na tavan jer je drugačija, ali si itekako dozvoljava da sanja, stvara svijet po svojim pravilima i slavi tu svoju unikatnost iako je usamljena zbog nje. Ta lutkica sam naravno ja.

Tvoja muzička evolucija od reperke do alt-pop umetnice je fascinantna. Kako bi opisala taj put i šta te je motivisalo na promenu?

Volim usporediti tu repersku eru koju sam imala sa igranjem barbika u djetinjstvu. Ja sam se igrala barbika kao dijete, ali se danas više ne igram. Rep je za mene bilo to: nešto što sam u nekom trenutnu prosto prerasla. Također ja sam počela da se zaista kreativno i kao autor izražavam tek sa 22 godine, kada sam krenula da radim rep. Meni je poanta bavljenje muzike lični rast i razvijanje kao umjetnik. Kada mi je dosadio rep, počela sam raditi ono što me slijedeće interesiralo. Sve što sam danas je rezultat toga što si ne zabranjujem ništa u kreativnom smislu samo jer neko nešto očekuje od mene — iako to znači da ću biti neshvaćena. Ono što mene zanima je upoznati sebe u potpunosti , kupiti iskustva i izvuči najbolje što mogu od svega i da po tome izgradim svoj zvuk i svoj žanr.

 Tvoja muzika kombinuje različite žanrove poput alt-popa, synth-popa i R&B-a. Kako pristupaš fuziji žanrova u svom radu, odnosno kako znaš šta želiš da radiš u datom trenutku?

Opet intuicija, ne biram ja šta mi se radi nego kako me ponese. Volim spajati, eksperimentirati, mješati.

Saradnja sa Endži Dolores, A.N.D.R.-om? Kako se desila i šta sve nosiš iz nje?

Endži Dolores mi je postala jedna od bližih saradnika već neko vrijeme a A.N.D.R sam upoznala preko nje. Ono što mi je jako bitno, pogotovo od kako se ja sama bavim produkcijom (na nivou početnice) jeste da mi se da pristup programu u momentu stvaranja i kada se zaista uvažavaju moje želje. Također mi je bitno da vjerujem ljudima s kojim radim da onda kada ja ne znam šta bi sa određenim dijelom pjesme, ti će ljudi znati i vjerujem da razumiju pjesmu i smjer u kojem se razvija. Endži Dolores i A.N.D.R su ta vrsta producenata. Razumljivi, strpljivi, iznimno talentirani ali itekako uvažavaju mene i ono što meni treba od određene pjesme. Drago mi je da su na ovom projektu učestvovali ovoliko izvrsni i vrijedni muzičari.

Kao umetnica koja se izražava na više jezika, kako odlučuješ na kom jeziku ćeš pisati ili pevati određenu pesmu?

Intuitivno. Ma da kao što sam spomenula u prvom odgovoru, želim sve više da stvaram na francuskom i engleskom, ponekad španjolskom. To sam radila već kao Muha na svom prvom EP-u. A nekad mi isto na primjer bolje zvuči određena pjesma kad bi bila na francuskom pa je onda tako i napišem. Znam i praviti verzije iste pjesme u različitim jezicima, jer mi je to kul.

Tvoja muzika često istražuje teme identiteta i samoprihvatanja. Kako vidiš ulogu umetnosti u osnaživanju mladih ljudi da prihvate sebe?

Joj, meni je to užasno bitno. Ja se sama borim s tim prihvatanjem same sebe. Ponekad mislim da ne pripadam nigdje, da sam previše ovako a premalo ovako. Pre alternativna za mainstream, pre mainstream za alternativu. Zbog toga puno i lutam žanrovski, proces traženja i nalaženja sebe u toj čitavoj buci je dug. Nekako čitav svoj život sam ovako malo viđena kao outcast, cudnjikava. Dugo sam mislila da je to zato što želim samo da se bavim muzikom, i da mi je tu jedino mjesto. Kada sam počela da se bavim aktivnije muzikom, shvatila sam da sam i tu outcast i onda nema druge nego učiti prihvatiti sebe onakvu kakvu jesam. Ako svojim uspjehom, mogu drugim mladim ali i starijim ljudima pokazati da sve leži isključivo u tome da sami sebe volimo i ponosimo onim što jesmo, i da je tu sreća, i da se s tom bazom sve može postići, onda sam ispunila ultimativni cilj. Zaokružena priča. I nadam se da ću postati taj primjer.

Pročitao sam negde da si u pesmi „Ako Smo Isti“ inspiraciju pronašla u razgovoru sa tetkom. Da li često koristiš lične priče kao osnovu za svoje pesme?

A da, često volim lagati da se inspiriram tuđim pričama da bi sebe zaštitila ali svaku pjesmu koju sam napisala je neki odgovor na neku moju životnu situaciju i neki pokazatelj za samu sebe da sam naučila iz te situacije.

Da li veruješ da umetnik ima odgovornost prema društvu – i ako da, kako se ta odgovornost reflektuje u tvojoj muzici?

Mislim da umjetnik ima odgovornosti i dalje od svoje muzike naime ako je umjetnik javna ličnost smatram da bi u principu mogao iskorisiti svoj status da priča o bitnim stvarima. Dugo sam osuđivala oni koji to ne rade, sa vremenom sam se smirila i razumijem donekle ako neko to ne želi raditi. Ja svakako ponosno stojim uz minoritete društva i volim biti glasna kada je nepravda i diskriminacija u pitanju, jer sam prosto to ja.

Postoji li pesma – bilo tvoja ili tuđa – koja ti je u nekom trenutku života promenila pogled na svet?

Dugo sam razmišljala i evo možda Doll Parts od Hole. Baš jer tekst tumačim kao neko suočavanje sa samom sobom i uspoređivanje sa drugim ljudima, misleći da je svima lijepše i bolje nego tebi što je jedna moja ružna navika. Ta me pjesma inspirirala da napišem jednu takvu sličnu.

Koji su tvoji planovi za budućnost? Možemo li očekivati novi album, svirke…

Planovi za budućnost su z asada puno svirki po regiji krajem ljeta i na jesen, puno suradnji za moj album a taj album, moj drugi studijski, stiže na proljeće 2026.