Između "drndalajki" i Ašhen Ataljanc: Nacionalna penzija postaje više lična sramota nego čast 1Foto: Shutterstock/Tatohra/Naypong Studio/Fer Gregory

Problem sa „nacionalnim penzijama“ postoji od njihovog uvođenja 2007. godine.

Već tada su članovi komisija za dodelu ovog priznanja podnosili ostavke, ukazujući na dubinske nesporazume oko kriterijuma i samog smisla nagrade.

Od 2014 do 2021.  godine nacionalne penzije prestale su da se dodeljuju, uz obrazloženje da se traga za kulturnim kanonom koji do danas nije pronađen, a deluje i udaljeniji nego u trenutku kada je ta „potera“ najavljena.

Možda je neko mislio da će se time izbeći hronični skandali i poređenja ko je dobio, a ko nije, ali problem je samo zamrznut, ne i rešen.

Burne reakcije na pojedine izbore dobitnika ostajale su zapamćene po očiglednim vrednosnim diskontinuitetima, kada su se na istim listama nalazili, recimo, glumac Svetozar Cvetković i estradna zvezda Zorica Brunclik.

Takva izjednačavanja otvorila su pitanje kriterijuma i smisla priznanja, a kulminirala su ostavkom predsednika jedne od ranijih komisija, glumca Miodraga Radovanovića Mrguda.

Između "drndalajki" i Ašhen Ataljanc: Nacionalna penzija postaje više lična sramota nego čast 2
Foto: Luca Marziale / Danas

Obrazlažući svoj odlazak, između ostalog je rekao: „Ovaj izbor otvorio je pitanje da li su drndalajke i kafanske pesme doprinele nacionalnoj kulturi ili ‘Dragstor ozbiljne muzike’ koji je Đurović pokrenuo… Komisija je imenovana na godinu dana. Završili smo ovaj posao i ja sam im rekao doviđenja za sva vremena.“

Tada je javnost makar znala kome se proces dodele smučio.

Danas, 2026. godine, ne zna se ni ko su članovi komisije.

To, uostalom, prestaje da bude važno u zemlji u kojoj se predsednik razume u sve, a njegovi podanici, čak i kada ne znaju precizno njegove želje, tačno znaju kome priznanje ne treba dodeliti.

Na toj listi počasno mesto zauzima reditelj Goran Marković, kao i brojni drugi kritičari vlasti – ljudi koji su decenijama oblikovali i branili kulturu ove zemlje, ali to očigledno nije presudno za priznanje koje se formalno zove „za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi“.

U poslednjem krugu vlast se, oglušila o predloge strukovnih udruženja: (UDUS) da nacionalnu penziju dobiju Tanja Bošković, Siniša Kovačević i Egon Savin, UBUS Udruženje balertskih umetnika Srbije da nacionalnu penziju dobije primabalerina Ašhen Ataljanc; Udruženje filmskih umetnika Srbije da nacionalnu penziju dobije glumac Miodrag Krivokapić Brik…

Razlika je u tome što se danas preskočeni više ni ne uzbuđuju: neki, poput Gorana Markovića, unapred mole da ih više ne predlažu jer bi takvo „priznanje“ odbili, dok drugi ističu da im je lepše u društvu preskočenih nego među izabranima.

U zemlji u kojoj vlast sistematski potiskuje kulturu, a promoviše kič i šund, nije neobično što je jedan korisnik društvenih mreža proterivanje Jelene Karleuše iz Loznice nazvao kulturnim događajem godine.

U tom cirkusu problemi sa nacionalnim penzijama samo su vrh ledenog brega.

Dovoljno je što se odomaćio kolokvijalni naziv „nacionalna penzija“, dok se „priznanje za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi“ izgubilo negde u prevodu.

Ocena struke postala je irelevantna, a Vlada sebi daje pravo da menja spiskove, dodaje i briše imena.

Drugim rečima: ranije se raspravljalo šta je kultura, danas – ko je podoban.

A u ovako podeljenom društvu, koje svakodnevno proizvodi predsednik Aleksandar Vučić lično, nacionalna penzija postaje više lična sramota nego čast.

Ili su nacionalne penzije još jedna dimna zavesa ove vlasti, kojom nas zamajava dok, sa njima na čelu, iz dana u dan u svakom pogledu sve više nazadujemo?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari