zamakFoto: Dejan Asanović

Franc Kafka jedan je od onih autora čija relevantnost ne bledi ni sto godina nakon smrti, a njegov poslednji, nedovršeni roman „Zamak“, posebna je priča i tema mnogih analiza.

Pisac u njemu obrađuje teme surove i apsurdne birokratije i, njemu svojstveno, nemogućnosti pojedinca da se u istom snađe, čak i kada samo traži svoja prava.

„Zamak“ je bio predmet adaptacija u raznim formatima, uključujući i pozorište, a ja sam imao priliku da pogledam jednu nesvakidašnju u Beogradu.

U vrlo simpatičnom prostoru Češkog doma u ulici Svetozara Markovića postavljena je adaptacija međunarodnog tima umetnika, koja po motivima „Zamka“ donosi nešto zaista jedinstveno.

Pre svega, treba napomenuti da zbog prostornog ograničenja i samog interaktivnog karaktera ovu predstavu može pogledati najviše do 30 gledalaca.

Kafkin „Zamak" na sceni Češkog doma u Beogradu: Šetnja kroz predstavu i nedovršeni roman češkog velikana 1
Foto: Dejan Asanović

Takođe, gledaoci nisu ovde samo gledaoci, već u pojedinim situacijama i učesnici, iako ne utiču na sam razvoj radnje.

Bez previše otkrivanja detalja, reći ću samo da je sve osmišljeno tako da vas sprovede kroz nekoliko prostorija Češkog doma, tako da ujedno dobijete i predstavu i interaktivnu turu.

Zbog svega toga, a i činjenice da je tekst romana pojednostavljen, gubi se na monotonosti ponavljanja pojedinih sekvenci, a dobija se na dinamičnosti i doslovnoj promeni okruženja.

Mogu da otkrijem da sve počinje u nekoj vrsti paba, odnosno krčme i da publika odmah ima izbor između piva i vode, iako ništa nije obavezno, kao što su neki otkrili na izvođenju na kojem sam bio.

Kafkin „Zamak" na sceni Češkog doma u Beogradu: Šetnja kroz predstavu i nedovršeni roman češkog velikana 2
Foto: Dejan Asanović

Osnova radnje je ista kao u romanu, tu je K. koji dolazi u selo kao zemljomer i ima cilj da uđe u naslovni zamak, ali su peripetije sve veće i apsurdnostima nema kraja.

Usput se susreće sa brojnim likovima koji ponavljaju naučene fraze i pronalaze nove načine da ga odvrate od cilja, bilo iz ličnog inata ili prosto jer im je tako rečeno.

U predstavi se to takođe dešava, ali je sve rasterećeno humorom i ova, često fizička, komična strana komada doprinosi da na kraju ne izađete sa opštim utiskom očaja kao po završetku čitanja knjige.

Oni koji ne vole modernizovanje klasičnih komada i menjanje radnje romana zarad jeftinih opaski nemaju čega da se plaše, jer taj komični trenutak apsolutno ide uz samu srž „Zamka“.

Bez obzira na to koliko je publika blizu glumcima u nekim trenucima, gde čak dolazi i do fizičke interakcije i traženja pomoći od gledalaca, šou se nastavlja i glavni likovi ne izlaze iz zadatih im tekstova.

Tu su i dva lika koji imaju neku ulogu vodiča i koji se direktno obraćaju publici i sprovode je kroz Češki dom, a njih poželite da zagrlite već posle prvog genijalnog pojavljivanja.

Od sedmoro glumaca, samo dvoje sve vreme tumači po jedan lik, dok se ostali smenjuju u nekoliko uloga i svako je ubedljiv u svakoj od njih.

Treba ispratiti sve ove promene u trenutku i ne podleći pritisku toga što su gledaoci tik pored vas, a svi glumci ne samo da su uspeli u tome, nego su pokazali i kako pozorište može da bude zanimljivo svakome.

Zato se raspitajte kada će biti sledeće izvođenje predstave „Zamak“ i razmislite koga ćete povesti.

Na kraju krajeva, na kojoj predstavi vas je neko ponudio pivom pre nego što je počeo da glumi?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari