foto Miroslav Dragojević Danas– Volim da zabavim publiku, da pišem knjige koje će drugi da čitaju i iz čijeg sadržaja mogu nešto da saznaju. Knjige iz Zlatne edicije su populistički i publicistički napisana dela sa puno interesantnih informacija – kazao je Vladimir Đurić – Đura Mornar, sinoć na predstavljanju svoje nove knjige Rok Panteon, u knjižari „Geca Kon“.
Rok Panteon je sedma knjiga pisca, kolumniste, muzičara iz bendova Heroji i Đura i Mornari, Vladimira Đurića Đure iz pomenute Zlatne edicije Službenog glasnika.
U istoj ediciji do sada su objavljena i dela: Katalog novog sveta, Atlas bizarne geografije, Vodič kroz novi talas u SFRJ, Nikola Tesla, Treći rajh i vanzemaljci, Rečnik junaka pop kulture i Rečnik pop ikona.
O knjizi su osim autora, govorili Petar V. Arbutina književni kritičar i urednik, Milutin Petrović, reditelj i muzičar, Zoran Stefanović pisac i strip autror i Saša Radojević filmski autor i kritičar; dok je o knjizi ukazano da: „Autor u nizu eseja o muzičarima koji su menjali svet i njegovo ustrojstvo objašnjava kako se bog novac isprečuje između publike i njenih idola, te duhovnost i ezoteričnost rok energije prerastaju u veliku industriju i pobuna postaje globalno isplativa stvar.
– Petar (V. Arbutina) je čovek koji me je zaista prepoznao. Prvi put sam došao kod njega u kancelariju i rekao da bih voleo da napravim celu ediciju knjiga. To je potpuno nemoguće. Nemoguće je da neko dođe i kaže – Ja bih odmah šest knjiga izdao; jer obično je problem i jednu objaviti, kamoli šest. Međutim, Petar je rekao – Može. Odmah smo napravili ugovor – kazao je Đurić na početku obraćaja prisutnima.

Pre toga, dodao je on, izašao je i Kataog, koji je odmah bio rasprodat, te su mu iz Službenog glasnika stalno tražili doštampavanje.
– Ja nisam imao razloga da doštampavam, jer mi nije bilo jasno zašto se uopšte to rasprodalo. O književnosti i o stvarima koje sam pisao, nikada nisam razmišljao kao o velikim komercijalnim stvarima. Ispostavilo se da su većina stvari koje su ovde izašle neverovatni tiraži, sa izuzetno dobrom prodajom – kazao je Đurić, ističući i to da se trudio da ne „ošteti“ Glasnik, jer i kad svira u kafani, on se trudi da ne ošteti kafedžiju.
Đurić je istakao da je u životu imao takvu sreću da uvek traži nemoguće.
– Kada sam otišao u London i dobio stipendiju, opet na moju neverovatnu ludačku ideju, nije mi bilo dovoljno što sam od te stipendije mogao da živim i da radim na magistarskoj tezi, nego sam želeo da pišem o tehno svetu koji se tada rađao i sajber kulturi koja se tada tek pojavljivala, u momentu kada su i kompjuteri bili retki. Otišao sam u BBC World Service i reko ljudima – Znate šta, ja znam da je Borislav Pekić ovde radio eseje, je l mogu i ja? Oni su rekli – Pa što ne bi mogao. Tako sam, eto, uvek nešto oprobavao, i često mi je uspevalo – kazao je Đurić.
I pre nego što se vratio na početak priče o tome kako je pomenuta edicija, u kojoj je izašla i nova knjiga, nastajala, radeći u Blicu kao urednik zabave, napravio je kaže, jednu zanimljivu grešku koju je uočio Peca Popović.

– Peca me je pozvao i rekao – Znaš šta Đuro, ti si upropastio našu popularnu kulturu tako što si u Blicu gde si urednik, već pet godina, pustio kompletnu turbo folk scenu da izađe napolje. Otvorio si Pandorinu kutiju koji niko više nikada neće zatvoriti. Ja sam mu kazao – Znaš šta Peco, ja sam hteo da od Džeja napravim Pavarotija. Nije mi ideja bila da Džej bude samo Džej, nego velika figura kao Džoni Keš. Ideja bi bila da svaka ta folk faca dobije potpuno novu formu i da to postane nova vrsta pop kulture sa novim prizvucima. Međutim, izgleda da sam ja tu pogrešio, jer je ta moja ideja svima bila zanimljiva, ali su mene onda smenili i otišli u totalni treš te ideje. Počeli su da plasiraju sve što je bilo najvulgarnije iz te turbo folk scene i da to uklapaju sa trač – sistemom, koju je žuta štampa, dominantna u to vreme, donosila. Starlete, folk pevačice… punile su strane, a mene su terali da radim po tom sistemu, jer se ispostavio veoma komercijalno. A ja sam želeo sve, samo ne to – objasno je Đurić, koji je kako kaže mislio da je moguće da ti akteri budu dovoljno zanimljivi pop junaci koji se uklapaju sa rokom i popom, na jedan neobičan način.
– To je postajalo sve gore i gore, dok konačno pop kultura nije potpuno proterana, oterana u ćor – sokak. Mislim da će se to jednog dana promeniti, jer folk klutura nema tu intelektualnu snagu, jer folk intelektualci za mene još uvek nisu vidljivi, i ne vode u taj svet avangarde, indijske filozofije, i td. – kazao je Đurić.
Zatim je prešao na stvar i pojasnio da je knjige pisao u Blicu, kada su ga smenili sa mesta glavnog urednika i kada su ga stavili da bude savetnik i da piše kolumne.
– Sve ove knjige su nastale tako što sam ja morao nešto da radim u Blicu, pa sam onda kucao biografije zanimljivih rokera, umetnika … Cela priča o ediciji je nastala kada su meni dali otkaz, a ja otišao kod Petra i reko – Je’l može ovih šest knjiga da se štampa?
Borba dionizijskih muzičara sa Apolonovim snagama reda i harmonije
Zlatna edicija: Rok muzika sa Elvisom postaje globalni stil, način života i razmišljanja, konstruktivna sila sa hipnotičkom snagom nove, moćne religije. Rokeri poput Rolingstonsa, Bitlsa, Dorsa oko sebe tvore mitove i veličanstvene sopstvene kultove, muzičari su dionizijske pojave, koje se neprekidno bore sa Apolonovim snagama reda i harmonije, poput šamana na ritualnim ceremonijama. Mladi, slobodni i divlji, na kapiji božanskog sveta, u idolopokloničkom zanosu izgaraju od želje za spojem sa udaljenim nebeskim bićem, za zagrljajem sa velikom kolektivnom svešću, što im rok muzika kao posrednik omogućava, do trenutka kada prevazilazi sve dozvoljene granice, zalazi u panteon mračnih bogova i carstvo nužnosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


