„Ovo je odsecanje od sveta“: Bojković o tome kako je cenzura udaljila Srbiju od međunarodne kulturne scene 1foto (BETAPHOTO/MILAN ILIĆ)

Svetlana Ceca Bojković igraće Žizel Peliko, a glumac Tihomir Tika Stanić Dominika Pelikoa u predstavi Proces Peliko, vodećeg švajcarskog reditelja Mila Raua, koja će 15. decembra otvoriti Ne:Bitef na sceni Fakulteta dramskih umetnosti.

Radi se zapravo o scenskom čitanju, kako nam je objasnila Svetlana Ceca Bojković, a predstava će trajati četiri sata. Taj slučaj je, kako je dodala, svima poznat iz štampe. Milo Rau je, zajedno sa dramaturškinjom Servan Dekle, odlučio da publiku uvede u sirov pozorišni dokumentarizam čitanja spisa nedavno okončanog sudskog procesa koji je potresao javnost.

Naime, Žizel Peliko, sedamdesetdvogodišnja Francuskinja koju je u nesvesnom stanju suprug, zajedno sa pedesetoricom muškaraca pronađenih na internetu, silovao tokom više godina, odlučila je da suđenje otvori za javnost kako bi „sramota promenila stranu”.

Predstava je nastala u produkciji Bečkog festivala i Festivala u Avinjonu, a u Beogradu će biti predstavljena u izvođenju gotovo 30 lokalnih glumaca i glumica, kulturnih radnica i radnika, kao i aktivistkinja i aktivista poznatih po svojim profesionalnim dostignućima i društvenom angažmanu.

Između ostalih, u ovom projektu učestvuju: Nada Šargin, Milena Radulović, Miloš Timotijević, Ljiljana Brailović, Nela Antonović, Jelena Ivetić, Nebojša Romčević, Branislav Trifunović, Nedim Nezirović, Anđelka Nikolić, Marko Grabež i Matija Stefanović.

„Važno je da se ta predstava desi”, izjavila je Bojković za Danas, aludirajući na skandal u vezi sa političkom cenzurom i sukobe koji su obeležili pripreme ovogodišnjeg 59. Bitefa, zbog čega se on na kraju nije ni održao. „A nije ni Fest”, podseća ona.

„Važno je pre svega da se skrene pažnja na političku cenzuru kojoj je bio izložen reditelj Milo Rau i najviše sam zbog toga tu, mada više ni sama ne znam da li to da nazovem politikom, jer ne znam kako da nazovem sve ovo što nam se dešava”, kaže Ceca Bojković.

Ona je ponovila da je veoma važno da ljudi pogledaju Proces Peliko i istakla da je dobro što će predstava biti održana na FDU. „Smatram da je to što se desilo sa cenzurom Mila Raua veliki udarac za Bitef, kao i za sve kulturne manifestacije. Nema ni Festa, nema ni Bitefa, a zahvaljujući tim manifestacijama mi smo bili deo sveta. Ovo je odsecanje od sveta”, zaključuje ona.

S obzirom na to da su zločini o kojima se govori u Procesu Peliko monstruozni, reditelj i dramaturškinja su prepoznali da materijalu nije potrebna „estetska nadgradnja”, već precizno dramaturško kolažiranje.

Ovo suđenje je bez sumnje medijski najzastupljenije, najkomentarisanije, ali i najsimboličnije suđenje našeg vremena. Poput sociološke studije, ono pokazuje da su u savršeno normalnom zapadnoevropskom mestu – Mazanu na jugu Francuske, blizu Avinjona – sasvim obični muškarci iz svih društvenih slojeva i starosnih grupa sposobni za možda i najekstremniji zločin: višestruko silovanje žene u nesvesti.
„Sram mora da promeni stranu“ – odluka Žizel Peliko da njeno suđenje bude javno učinila ju je simboličnom figurom prelomnog trenutka.

Šest stotina sati suđenja, 51 tužilac, 20.000 video-snimaka i fotografija koje je načinio njen suprug Dominik Peliko, 38 advokata – sve to kako bi se donela presuda za više od 200 silovanja pod hemijskom omamljenošću počinjenih tokom jedne decenije.

Za razumevanje kako je ovako nešto bilo moguće neophodan je širok spektar izvora: izjave, zapisnici, istražni spisi, naučni komentari, intervjui, opisi video-materijala, kolumne, kolaži, mejlovi, završne reči, ekspertize.

I tapiserija Mon Ventua koja dominira sudnicom, podsećajući na pogled iz sobe Žizel Peliko.

Poput Petrarke koji se popeo na tu planinu 1336. godine, publika je vođena kroz masu materijala – na putovanju koje meša istoriju, sadašnjost, dom i svet.

Tokom četvoročasovnog oratorijuma, Servan Dekle i Milo Rau oslikavaju portret čitave jedne epohe.

Milo Rau, umetnički direktor Bečkog festivala (Wiener Festwochen), ranije je više puta postavljao stvarna suđenja kao dokumentarno pozorište. U martu 2013. postavio je sudnicu u moskovskom centru Saharov i inscenirao „suđenje” kulturnom ratu Putinovog političkog sistema, koji već deceniju progoni umetnike i disidente kako bi sprečio bilo kakvu formu demokratske promene.

Ruske vlasti reagovale su na ovu predstavu i izazvale međunarodni skandal, a Rau od tada više nikada nije dobio vizu za Rusku Federaciju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari