Sajam knjiga 2023: Okrugli sto Izdavaštvo i javni interes 2 posvećen pirateriji 1Foto: Antonio Ahel/ATAImages

 

Drugi deo konferencije pod nazivom „Izdavaštvo i javni interes“ bio je okrugli sto posvećen pirateriji u izdavaštvu sa primerima iz francuskog i srpskog iskustva.

Siromaštvo čitalaca i dostupnost knjige u Srbiji nisu razlozi piraterije u Srbiji, rekao je na početku svog izlaganja Uroš Ćemalović, ekspert za pravo intelektualne svojine. U pitanju je odsustvo motiva čitaoca da knjigu kupi za šta su, smatra on, odgovorni pre svega izdavači.

Osvrćući se na izlaganja učesnika iz Francuske – Denija Rapona iz Regulatornog tela za audiovizulenu i digitalnu komunikaciju, i Veržini Klejsen, predsednice komisije za onlajn izdavaštvo, on je primetio da je sistem u Srbiji drugačiji. Umesto da se slučajevi piraterije odmah nalaze pred sudijama, oni su ovde najpre prepušteni inspekciji, potom tužilšatvu, a tek onda sudstvu.

I, iako se povreda autorskih prava tretira kao krivično delo, u sudstvu fali znanja, kao i ljudstva za ovu oblast. Ćemalović je govorio i o nekoliko nivoa kršenja autorskih prava – povredi moralnih prava, nakanadi štete i izmakloj dobiti.

U praksi stvari se pomeraju, ali sporo, i to izgleda tako što sada izdavači ili drugi nosioci autorskih prava dobijaju sporove sa fotokopirnicama, što je do pre 20, 30 godina, kada je piraterija harala, bilo nezamislivo.

Urednik izdavačke kuće Arhipelag Gojko Božović naveo je, po njemu, nekoliko razloga za pirateriju – to što je srspkso društvo bivše socijalističko društvo u kome je bilo diskutabilno pitanje svojine, to što se tranzicija kod nas nije odigrala do kraja i što ne postoji svest da su autorska prava imovinska prava.

On je podsetio da su pre samo tridesetak godina sami izdavači objavljivali knjige bez autorskih prava, a da su pojedine pomenute fotokopirnice imale kataloge izdanja veće od mnogih izdavačkih kuća. Internet i digitalna izdanja iziskuju pronalaženje novih mehanizama za zaštitu autorskih prava, dodao je on.

Najzad, Božović je istakao da u zakonadavnoj praksi nema dovoljno presuda u oblasti autorskog prava da bi ta praksa bila efikasnija.
On je pomenuo i nedavnu uduženu borbu autora u svetu protiv upotrebe veštačke intelegencije u pisanju, odnosno upotrebe autorskog rada u kreiranju tako nastalih dela.

Francuska iskustva odnosila su se pre svega na digitalna izdanja i Rapon je svedočio o tome da operateri u Francuskoj mogu da zabrane pristup sajtovima na kojima ima piraterije. Piraterija je krivično delo i tako se preme njoj treba i odnositi, istakao je on. Dark web nije neko romantično mesto, već svet kriminala, dodao je.

Rapon je ispričao i kako su se u Francuskoj u početku protiv piraterije na interenetu borili tako što su upozoravali i osvešćivali one koji koriste takve piratizovana sadržaje, a da je danas sve više usmereno protiv onih koji takav sadržaj stavljaju na mrežu, a ne samo protiv onih koji ga konzumiraju.

Iako su francuske sudije u ovoj oblasti dosta dobro obučene, i tamo stoji primedba da nisu dovljno brzi. Radi se zapravo o tome da su oni koji se bave piraterijom uvek korak ispred u tehnološkom smislu jer, podvukao je Rapon, nisu u pitanju ljudi koji to rade uiz zadovoljstva, već ljudi koji se bave kriminalom.

Čula se i zanimljiva opaska da pirati u Hrvatskoj i Srbiji sarađuju bolje od izdavača, na šta je Gojko Božović primetio da je slična stvar i sa organizovanim kriminalom u ovim zemljama koji sarađuje znatno bolje nego njeni političari.

Knjige koje prepoznaju osobu kojoj pripadaju

Veržini Klejsen govorila je o nekim načinima zaštite u digitalnom izdavaštvu koji deluju kao SF. Onoga trenutka kada čitalac u Francuskoj kupi knjigu u takvom formatu, na njoj se nalazi ime i prezime onoga ko je kupio. Tako se, ako se knjiga neovlašćeno širi društvenim mrežema na primer, lako može ući u trag onome ko je tamo postavio.

Zakoni o slobodi medija

Rapon, inače sudija po vokaciji, pre nego što se priključio sajamskoj tribini, sa ambasadorom Francuske prisustvovao je u srpskom parlamentu raspravi o ovih dana akatuelnim zakonima o slobodi medija. On je rekao da REM – regulatorno telo za elektoronske medije, svoj posao može da radi kako treba ako su u njemu članovi koje imenuju profesionalna udruženja, a ne oni koji dolaze iz vlasti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari