Foto FoNet Bojana MilovanovićMera ove vlasti je upravo paralela između susedne, hrvatske kinematografije koja drugu godinu za redom dobija evropskog Oskara, i amaterskog, zaumnog filma o ratnom zločincu Draži Mihiloviću. Jer, kakve veze radikali imaju sa umetnošću i kulturom?! To je oksimoron – kaže za Danas Srđan Dragojević..
Jedan od naših najznačajnijih reditelja, i član Predsedništva Udruženja Filmskih umetnika Srbije, već je za naš list prethodnih dana izneo svoj stav da panel diskusiju o „Problemu sufinansiranja nezavršenih filmova i kako ga rešiti?”, na koju ih je 6. i 7. februara pozvao Filmski centar Srbije smatra važnom i dobrodošlom.
Ali, on isto tako smatra veoma važnim, kako je objasnio, da njegove kolege ne prihvate da se ona održi na Zlatiboru, u saradnji sa Nacionalnim festivalom filma i televizije (NAFFIT), koji je režimski i politički instrumentalizovan, čije su prvo izdanje prošlog septembra bojkotvala sva filmska udruženja, i koji je na startu doživeo debakl.
Dragojevićev predlog, kao i nekih drugih reditelja koji su govorili za Danas, bio je da se ovaj skup održi u Beogradu, i bez „kape“ NAFFIT-a. A samo dva dana kasnije, „neposlušnim filmadžijama“ stigao je odgovor ministra kulture Nikole Selakovića.
U Jugoslovenskoj kinoteci, na „naučno-stručnom“ skupu „Srpska kultura danas: istorijsko iskustvo, problemi, perspektive”, Selaković je izneo svoju „analizu“ prilika u domaćoj kinematografiji.
Pored „zabrinutosti činjenicom da je Ministarstvo kulture sufinansiralo 53 filma koji nikada nisu snimljeni, čiji je obim neutrošenih sredstava blizu 12 miliona evra, posebno je upozorio da su „državnim sredstvima neretko snimani filmovi otvorene antisprske orijentacije.
Kako je objasnio, „svaki peti dinar koji je uložen jalovo je utrošen, što je dovoljan pokazatelj da je sistem loš i da treba da se menja“. Uz ocenu da „oblast kulture suštinski i sistemski nije refomisana od vremena samoupravljanja“, najavio je i da će na Zlatiboru biti održana okrugli sto FCS.
Komentarišući ovo izlaganje Selakovića, Srđan Dragojević kaže:
– To su radikali. Šta se radikalima uopšte može odgovoriti a da se ne pribegne njihovom rečniku? Devedesetih su pljačkali veš mašine iz zapaljenih muslimanskih kuća, danas pljačkaju državne i EU fondove a pale sve oko sebe. Može im se. Napredovali su. Kakvo crno savetovanje i tobožnja “sistemska reforma”?!
Imaju još dve-tri polutalentovane bitange uz sebe i grabe koliko mogu tih nekoliko meseci koliko će još vladati ognjem, mačem, pištoljem, kokainom i hiljadama godina robije svojih bliskih saradnika, dilera, reketaša i nasilnika. Ostaviće iza sebe mnogo materijala da se filmski dokumentuje ovo vreme propasti i beščašća – smatra Dragojević.
Što se tiče filmova zastalih u finansiranju tiče, navodi primer kako je mogao da se rešava ovaj problem.
– Da su žrtvovali samo dve od tih četrdeseti idiotskih serija Telekoma i RTS-a na koje su “spičili” pola milijarde evra, i da su tim parama na konkursima FCS ko-producirali izabrane filmove, autori i producenti ne bi imali problem. Da nisu davali subvencije za snimanje idiotluka svakog stranog producenta ovde, bilo bi itekako sredstava da se naši filmovi snime.Nemoguće je da sada radikali rešavaju problem koji su sami izazvali, “ugrađujući” se u svaki mogući posao, i u te serije, i u te subvencije.
Ocenu ministra Selakovića da je kulturi i kinematografiji potrebna „sistemska reforma“ on ne vidi kao nešto novo.
– Što se Gorana Markovića i mene tiče, ta “sistemska reforma” počela je pre četiri godine, kada je na regularnom konkursu komisija FCS izabrala naše projekte za sufinansiranje, a onda nam je taj novac oduzet jer je Vučič tako naredio Jeleni Trivan, tada na čelu Upravnog odbora FCS. Verujem da je to ta “sistemska reforma”. Kakvu drugu radikali mogu da smisle? Moguće, da ukinu Filmski centar i da Vučić preko ministra kulture bira filmove.
Do sada su, kako navodi Dragojević, uspevali da u konkursne komisije FCS ubace najmanje po dvojicu svojih lojalista ali onda ih namuče ostala tri člana. Muka je to, radikalska. Traži “sistemsku reformu”. Do temelja. Poput “vikend ratnika” u devedesetim.
– Uostalom, kao i Jelena Trivan, i Selaković je “vikend ratnik”, kao i mnogi radikali u bilo kojoj oblasti, Grčić i drugi veselnici. Pošalju ih da rade ono što ne znaju i za sobom ostave spaljenu zemlju.
I ovaj se, sada, “vikend ratnik” usuđuje da neke dobre filmove mojih kolega naziva “antisrpskim”. Pa niste vi Srbija, radikali, vi ste talog te Srbije koja pod vama grca i propada dok je pljačkate skoro deceniju i po.
No, ne bi trebalo, kaže Dragojević, da njegove koleginice i kolege budu uznemirene zbog ovakvih zaumnih lupetanja radikala.
– “Vikend ratnik” je dobio naređenje da tri dana diže buku, to mu je kvota, s obzirom da se u Kulturu ne razumeju i da im je sasvim nevažna, pa po njima, i ne zaslužuje više od tri dana. Vođa mu je dao nalog da malo zabavi „svinjoide“, da im dobaci smradnog goriva za cipelarenje, da laže, obmanjuje, baroniše, da lupeta cifre.
Pedeset nezavršenih filmova, milioni evra, neki procenti koji se završavaju decimalima, dok sve vreme, ispod radara, prolazi neko novo nepočinstvo, “mažnjavanje”novca i bezočna korupcija.
Kako na kraju zaključuje, on se posle ovakovog nastupa Selakovića ne nada nikakvom pozitivnom ishodu panel disksusije na koju ih je pozvao FCS, i da je ona već propala.
– Bojim se da su naivni oni koji se nadaju razgovoru. Sa elementarnim nepogodama razgovora nema, već se kuća učvršćuje i jača. A ta kuća, to su naša strukovna udruženja i naša solidarnost – smatra Srđan Dragojević.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


