Društvo • 16.06.2007. 00:00
Jezik zidova
ne viđam je: kad se ja budim, ona spava, kad uveče legnemo, nje nema. Poslednji put kad sam je videla kosa joj je bila lila, nokti zeleni, a u pupku je imala ovoliki kliker. Na nosu joj bio nešto manji, liči na staklenac... I samo je lelujala. Smeje se k’o luda na brašno, koluta očima, kaže da će da poleti.