O (ne)slobodi izražavanja 1

I formom i sadržinom novi roman dobitnika Ninove nagrade Vladana Matijevića Sloboda govora od samog početka uvlači čitaoca u atmosferu novinarskog posla i njegovog preplitanja sa političkim interesima do najviših struktura vlasti.

Priča o misterioznom nestanku novinara Čomskog i njegovom prijateljstvu od studentskih dana sa kolegom Vladimirom F. čita se kao najuzbudljiviji triler.

Ali iza tog zapleta krije se opora slika erozije svih vrednosti, izdaje, pogubnih podela i sudbine novinara i srpskog društva uopšte u tri poslednje neslavne decenije.

U antologijskom poglavlju Prijatelji, u gotovo filmskom ritmu, jezgrovito i nepoštedno iznesena je kratka istorija ovdašnjeg propadanja a da istovremeno nije narušen romaneskni naboj niti zanemaren razvoj odnosa dva glavna lika, jednog promašenog i jednog uspravnog čoveka.

„U romanu sam razmatrao slobodu i neslobodu izražavanja, pritom sam govor predstavio kao način da se ostvari sloboda, ali i kao sredstvo za sputavanje slobode drugog“, objašnjava Matijević.

Glavni junaci romana tragaju i teže ka slobodi, u tome istrajavaju ili se predaju, upadaju u zamke u kojima ostaju zarobljeni ili iz njih izlaze na nečastan način.

„Vreme u kojem žive, sistemi koji se menjaju, strahovi i frustracije otežavaju im tu borbu i napore da uspostave normalnu komunikaciju sa svetom. Ovaj roman o dvojici novinara, ali i njihovim kolegama iz redakcije, može se čitati kao triler i kao društvena hronika, kao dokumentaran i kao apsurdan“, zaključuje Matijević.

Pisac će na kraju navesti čitaoca da se sa nevericom zapita: da li stvarnost utiče na medijsku scenu ili zapravo mediji kreiraju stvarnost, da li je moguće da događaji koji se opisuju u novinama tek po njihovom objavljivanju prelaze u realnost.

A koliko ta realnost može biti fantastična, otkriva se u završnici romana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari