Od mitova do zabluda 1

Otkad se u Srbiji Nova godina slavi 14. januara? Jesmo li zaista bili pet stotina godina pod Turcima?

Da li je car Stefan Dušan IV Silni ubio svog oca?

Na prvi pogled većini se čini da su odgovori na ova i slična pitanja poznati.

Ali da li su ti odgovori tačni i na čemu su zasnovani?

Posle uspeha knjige Mitovi srpske istorije, istoričar Dejan Ristić rešio je da se još podrobnije pozabavi istom ili sličnom temom u knjizi Zablude srpske istorije (Vukotić Media).

Kao i prethodna, i ova je upravo ono što je srpskoj čitalačkoj publici nedostajalo i na šta se dugo čekalo, što dokazuje i činjenica da je u prvih pet meseci knjiga prodata u isto toliko hiljada primeraka.

Ono što je u Mitovima započeo, Ristić je u Zabludama dodatno razradio i još temeljnije dokumentovao i objasnio.

Zbog toga je i ovo delo od velikog značaja za poznavanje nacionalne istorije, a samim tim i poimanje srpskog nacionalnog identiteta i veoma je korisno za sve koji žele da preispitaju i prošire sopstveno znanje.

Treba, svakako, spomenuti i to da je ovu kao i prethodnu knjigu prigodno ilustrovao grafičar, dr Nikola Radosavljević.

Mitovi gotovo uvek u izvesnoj meri predstavljaju preplitanje istine i fantastike, ali zablude su ipak nešto drugo.

Za razliku od mitova, koji su neizbežni i uvek imaju svoju svrhu, zablude predstavljaju netačna uverenja i pogrešno tumačenje istorijskih činjenica, i stoga mogu biti veoma štetne.

Svaki narod gaji i neguje svest o svojoj istoriji, međutim, specifičnost Srbije u tom pogledu čine izuzetno teške, često čak pogibeljne okolnosti u kojima se kao narod i država nalazi često, već decenijama, možda i vekovima.

Prirodno je da se u takvim okolnostima narod vraća svojim istorijskim korenima, crpeći iz njih snagu za opstanak i tražeći u svetlim uzorima i idealima prošlosti nadahnuće i puteve za izlazak iz teškoća i kriza.

Ono o čemu pri tome treba voditi računa jeste da pristup istoriji treba da bude objektivan i naučno zasnovan, jer krivo ogledalo nikad ne može biti korisno, za razliku od onoga koje je jasno i verno stvarnosti.

Zato su još odavno veliku štetu srpskom rodoljublju nanosila upravo nerealna i nenaučna ili pseudonaučna shvatanja i tumačenja činjenica o srpskoj prošlosti.

Poznato je da je u istoriji Srbije, posebno novijoj, bilo više kvaziistoričara čije su neosnovane i često proizvoljne tvrdnje stekle veliki broj pristalica.

Nažalost, ljudi često veruju u ono što im se servira i u ono u šta žele da veruju.

Zablude srpske istorije upravo se bave ovim najraširenijim pogrešnim uverenjima, razjašnjavajući njihov nastanak i iznoseći činjenice zasnovane na autentičnim i temeljno proučenim i razrađenim stvarnim istorijskim izvorima.

Ovo je posebno važno i korisno budući da su u Srbiji nagomilane i duboko ukorenjene zablude, u koje mnogi ljudi iskreno veruju, dovele do toga da privrženost sopstvenoj naciji i nacionalnom idetitetu često, nažalost, postaje predmet poruge među obrazovanim i prosvećenim ljudima.

Jasno je da ni bezuslovna ljubav ne treba da bude neobjektivna.

Stara mudrost kaže da se ne treba bojati ni pismenih, ni nepismenih, već polupismenih.

Polovično i netačno znanje, posebno kad je obojeno ostrašćenošću, štetnije je od neznanja.

Da bi istinski napredovao i razvijao se, svaki pojedinac pa i svaki narod mora sebe upoznati i sagledati što realnije i tačnije.

U situaciji kada je i materijalna i nematerijalna srpska istorijska baština na kojoj se temelji nacionalni identitet često ozbiljno ugrožena, lažna uverenja i predstave o sopstvenoj naciji više doprinose svojevrsnom nacionalnom eskapizmu i bekstvu od stvarnosti u bajkovitu istorijsku slavu u kojoj se ljudi opijaju snovima i grade kule u vazduhu, umesto da podstiču rodoljube da realno vide kako prošlost tako i sadašnjost, i da stremljenja i ciljeve zasnuju na realnim i čvrstim temeljima.

Za istinsku odbranu srpskih interesa u današnjim surovim vremenima potrebni su pre svega realni i trezveni ljudi i stručnjaci koji će se za srpske interese boriti argumentima, a ne navijačkom galamom.

Još je Karađorđe savršeno tačno primetio da Srbija uvek ima dovoljno hrabrih ljudi da je brane, ali da nema dovoljno pismenih da bi je vodili napred.

Upravo je u tome najveći značaj dela poput Zabluda srpske istorije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari