
To znači da bi jedinstvo ili podela u više kolona moralo da važi i za izbore u Beogradu i za izbore za Narodnu skupštinu, smatraju sagovornici Danasa koje smo pitali šta je bolje rešenje za opoziciju, da na beogradskim i parlamentarnim izborima nastupi u istoj formaciji, bilo to jedna ili više kolona, ili da za različite nivoe izbora pravi drugačiju taktiku i podele na kolone.
Uz to, kako kažu analitičari, struktuiranje prepoznatljive politike je važnije od broja kolona, iako je jedna najbolji izbor, a moguće je i vršiti pritisak na razdvajanje termina izbora.
Blok koji je trenutno najpovezaniji i koji je spoj partije i udruženja koje jesu i koje nisu izašle na izbore čine Inicijativa Ne davimo Beograd, Zajedno za Srbiju i Građanski demokratski forum.
Okosnica drugog bloka mogla bi da bude Stranka slobode i pravde, uz DS na čelu sa Zoranom Lutovcem.
Mediji spekulišu i da bi im se mogao pridružiti Pokret slobodnih građana, koji je u trenutno „zaleđenom“ procesu integracije sa Novom strankom.
Ovom bloku vrednosno bliska može biti SDS, ali lideri SSP, DS i SDS, Dragan Đilas, Zoran Lutovac i Boris Tadić, ne nalaze zajednički jezik, pa je pitanje kojem savezu će se SDS prikloniti.
Da li savezu sa lokalnih izbora na Vračaru na koje je izašao sa PSG i Novom strankom ili nekom drugom.
U trećem „ideološkom“ bloku takozvane desnice bile bi DSS, Narodna stranka i Dveri.
Međutim, tu dolazimo do čvrstog stava Narodne stranke i njenog lidera Vuka Jeremića da neće saradnju sa partijama koje su izašle na izbore, a DSS je na njih izašao.
Uz to, Dveri i NS ciljaju na isto biračko telo pa je prema našim saznanjima konkurencija na terenu velika, što bi mogo da utiče na njihovu buduću saradnju. I NS i Dveri sada insistiraju na samostalnom stranačkom radu ne želeći da biraju strane i blokove, dok je DSS u neformalnom savezu oko jedne ideje „oslobađanja javnog servisa“ sa SDS, NS, PSG, Ne davimo Beograd.
Predrag Lacmanović, izvršni direktor agencije Faktor plus, za Danas kaže da opozicija ima veći problem od kolona jer nema prepoznatljivu politiku, osim kritike vlasti po svim pitanjima, što nije dovoljno za poverenje većeg broja građana.
– Ako te partije, zbog nepostojanja politike, ne mogu da akumuliraju veći broj pristalica, onda su oni sitni bilo da idu u jednoj ili više kolona ili pojedinačno. Za njih je sada najveći zadatak da strukturiraju prepoznatljivu politiku i ponude konkretna rešenja za probleme. Ono što govore nije u službi zadobijanja većeg broja građana – navodi on.
Prema njegovim rečima, na beogradskim izborima ukrupnjavanje ima smisla.
– Ali može da zbuni birače ako idu jedinstveni u Beogradu, a razjedinjeni na parlamentarne izbore. To je suviše zbrke. Pitanje kako bi se to predstavilo građanima i ide malo teže. Imate dve odvojene kampanje i nisam siguran koliko je to pametno. Ako se pokazuje jedinstvo, onda ono treba da ima određenu ideju koja ide i prema građanima Beograda i prema građanima Srbije podjednako – navodi Lacmanović i pojašnjava ako se na primer u Beogradu ide u više kolona, u istim kolonama se ide na izbore i u Republici.
Istraživač saradnik u Institutu za političke studije Dejan Bursać za Danas kaže da nije siguran da je pametno praviti različite liste na istim nivoima izbora.
– Mogu da urade sledeću stvar. Izvrše pritisak da se razdvoje termini izbora i oko toga mobilišu javnost. Ili da bojkotuju sve osim izbora u Beogradu i da probaju tu da pobede. Ali to je sve ili ništa strategija – navodi Bursać.
Đorđe Vukadinović, urednik NSPM, za Danas kaže da kada se sve sabere i oduzme, nema sumnje da je bolje da se ide u jednoj koloni.
– A svakako je bolje da se ne šara tj. da se ne prave različite varijante za različite nivoe izbora, jer to definitivno šalje lošu poruku i zbunjuje birače – kaže Vukadinović.
I politikolog Mladen Mrdalj smatra da je jedna kolona, formirana na načelu i pod sloganom spasavanja demokratije, najpametnije rešenje.
– Država je u opasnosti da se formalizuje vladavina jednog čoveka, to mora da se spreči i to je osnovna linija podele. Ujedinjenje cele opozicije bi bio taj alarm. To znači izlazak na sve izbore bez obzira na uslove. U prvi plan treba istaći parolu o spasavanju slobode i konkretna sistemska promena koja to treba da obezbedi. To treba da ide na čelu te kolone. Ne može više uopštena priča – zaključuje Mrdalj.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Ja sam za bokot, jer ovaj neće dozvoliti normalne izborne uslove.
I opozicija isto. A ja samo hocu na listicu nekog sa realnim programom. Ali nista od toga. Niko niata ne nudi, samo drve o izbornim uslovima i pljuju ava. Bojkotovace dok im ovaj ne garantuje 60% glasova, da se ne bi deranzirali i bez veze izlazili na izbore.
A zasto niste spomenuli najjacu opoziciju-Dosta je bilo?
Jel bas toliki problem da se spomene?
I meni potpuno neobjasnjiva stvar. Pratim celu pricu oko opozicije i niko, ali bas niko ih ne spominje. To je stranka koja ima, u ovom momentu, najbrojnije biracko telo, najjacu infrastrukturu i, najbitnije od svega, neukaljanost. Kome je to u interesu? Treba svako da se zapita. Nesto opasno ne stima. Verujem da ce, barem, vreme dati odgovor…ako vec novinari Danas-a ne znaju.
iluzorna je saradnja sa ljudima koji čak i danas tvrde da je bojkot bio loš izbor a sebe nazivaju opozicijom. čak je i diktator indirektno priznao da je bojkot uspeo sa ovim prevremenim izborima a oni i dalje ne žele jednostavno da se izvinu onima od koje sad traže podršku. Nema šanse da za te ignorante ikada glasam pa makar se svi ujedinili u jednu kolonu.
Bojkot je zaista bio loša ideja. To tvrdim čak i danas. To je prepuštanje na milost i nemilost. Izbore je raspisao verovatno da bi sebi produžio vlast, a ne zato što mu je neprijatno od ovakvog parlamenta.
1. Kandidat za predsednika
2. Kandidat za gradonacelnika
3. Kandidat za predsednika vlade
4. Kandidat za ministra vojnog
5. Kandidat za ministra policije
6. Kandidati za sve ministre.
Ova prva tri treba da budu neki novi ljudi . Stara garda može na ove niže pozicije . Napraviti i dogovor koče čega da se odrekne kako bi se ostavila mogućnost i da vladajuci preletaci dopune većinu . I to je to.
Ja sam bio za bojkot, ali ako vlast ne promeni uslove (a zašto bi), opozicija kao da je spremna zauvek da bojkotuje izbore. Pa jel’ to rešenje? Godine nam prolaze. Moraju da odustanu od ideje da će vlast bilo šta da uradi kako bi samu sebe sabotirala. A i ako bi dobili pristup velikim medijima, pre bi se svrstali uz ovu kobajagi opoziciju, koja sad može da gostuje po režimskim medijima. Moramo svi u gerilu.
Hm, hm bojkot je bila ideja da se ogoli istina do kraja. Čak izgledalo da nije uspelo. I sad kako se osećaju oni koji su glasali za Šapića? Jel su za njega glasali birači SNS? I sad kako će na to da gledaju i ostali glasači opozicije? Ako ne smeta Evropi, svetu, gradjanima koji glasaju za ovu vlast, ovakvu skupštinu. Onda smo mi drugi manjina, zar ne? Znači nije mu neprijatno od ovakvog parlamenta, napisa neko. U budućnosti će mu neće biti neprijatno i do gorih poteza, dok se ne pretvori u novog Miloševića. Ili nekako naprasno preda vlast.(mada mala mogućnost) Kako ide čovek korak po korak. A godine što prolaze? Prolazli su i našim roditeljima, a mnogi su otišli 90-tih iz ove drzave.
2 miliona glasova na izborima (ukradenih , ne ukradenih) nije malo. I to je neki maksimum popularnosti koji politčar može da ima kod nas. Od Evropske Unije i resenja Kosova nema nista sledecih 10 godina.
Suština da se iz „ideje bojkota“ neće izaći lako. Tu se jedino slažem sa protivnicima bojkota., sa njhovim stavom. Ali prvo je morao da uspe bojkot! Ako ne budu bojkotovali političari, uradiće to glasači opozicije.
Istinu sad znamo, znaju,.i oni koji glasaju i za vlast. Borba za neku Srbiju, pa ajde do Korone ako je samo ekonomija bitna, sve druge grane nebitne. Pošto od toga više nema ništa, biće borba samo za vlast.
Da li će opozicija; političke stranke i pokreti na redovne beogradske, a verovatno i vanredne parlamentarne izbore da izađu u jednoj, dve ili n+1 kolona uopšte nije značajno. Značajno je da oni politički subjekti koji planiraju da izađu na izbore moraju prvo da naprave svoje KONKRETNE programe sa kojima bi izašli pred birače. Pri tome bi morali da znaju, da se sa istim programom ne može ići i na beogradske i na parlamentarne izbore, a pogotovo ne sa programom u kome bi glavni akcenat bio na izjavama; bolji smo od onih na vlasti, mi ćemo to bolje da radimo, posvećeni smo borbi za bolju budućnost, volimo Beograd, Srbiju, itd. Pa kada pripreme svoje KONKRETNE programe, onda sednu za isti sto pa ih uporede i kada konstatuju da ima velike sličnosti između pojedinih programa, onda se slični »programi« dogovaraju o saradnji, odnosno kolonama. Inače, skoro sam siguran da će na beogradskim izborima biti više »kolona« nego na najavljenim vanrednim parlamentarnim izborima.
A bas imate problem da pomenete DJB. Sebe zovete novinarom !!! Sram da vas bude.
Koju vi kolonu vidite sa Radulovicem? Covek ne moze da bude u bilo kojoj koaliciji ako nije njegova rec poslednja, pokacio se sa svima, pa je zbog smanjenog manevarskog prostora promenio ideologiju i nasao utociste u internet teorijama zavere. Ako mu se pridruzi nekoliko „intelektualaca“ sa Balkan infa, Srdjan Nogo ili Srpska desnica, Levijatan i Zavetnici (mada su ove tri grupe samo formalno opozicija), onda mozda i mozemo da govorimo o nekom bloku.