Velja Ilić: Miloševiću je trebalo suditi u Srbiji 1Foto: FoNet/ Ognjen Stevanović

Bio sam žestoki borac protiv režima Slobodana Miloševića, ali ne mogu da se otmem utisku da je ogromna sramota što je bivši predsednik Srbije sahranjen pod nekim drvetom u privatnom dvorištu, pored ulice.

To je sramota ne samo za Srbiju, već i za njegovu Socijalističku partiju Srbije, čiji je on bio osnivač i predsednik, jer nije uspela da nađe mesto na nekom groblju gde će on biti sahranjen. To ide na dušu, pre svega, Ivici Dačiću, koji se okrenuo Titovom unuku, a zaboravio Slobu, koji ga je doveo na vlast. Uostalom, i predsednik Srbije Aleksandar Vučić političku karijeru započeo je u Miloševićevoj vladi. A svi su mu tako vratili. Ali to je Srbija i to je naš manir da kada dođe nova vlast svi preletači prelete na drugu stranu i zaborave šta su bili – kaže u razgovoru za Danas Velimir Ilić, lider Nove Srbije i jedan od organizatora Petooktobarskih demonstracija, koje su dovele do rušenja Miloševićevog režima.

Ilić kaže da je Milošević preuzeo ulogu da se suprotstavi celom svetu.

„Išao je na sve i ništa. Na jednoj večeri sa Holbrukom, kojoj su prisustvovali i pokojni Zoran Đinđić i Vladan Batić, on nam je rekao da su Amerikanci pred bombardovanje Srbije nazvali Miloševića, upozoravajući ga da će poleteti iz Avijana. On im je rekao – samo vi vršite svoj posao – i odbio je sve zahteve Kristofera Hila i Holbruka. Holbruk nam je rekao da nisu bili načisto da li Milošević takvim stavom pokazuje da ima neko tajno oružje, ili jednostavno nije normalan. Sa današnjeg stanovišta gledano ta njegova odluka je bila ishitrena, jer je mogao da pregovara, budući da su Amerikanci tada nudili da Srbija dobije celu Metohiju, ali je on tražio celo KiM“, objašnjava lider Nove Srbije.

Na pitanje kako će se Milošević pamtiti u istoriji, kao heroj ili zlikovac koji je naudio najviše svom narodu, sagovornik Danasa kaže da se istorijski sud ne može još donositi, ali da je činjenica da su se mnogi u vreme njegove vladavine obogatili, da su mnogi i živote izgubili i završili u njegovim zatvorima.

Primećuje i da su svi koji su bili povezani sa kiparskim parama, primera radi ubijeni: Zoran Todorović Kundak, Žika Petrović, koji je prevozio novac, Radovan Stojičić Badža, koji je pratio taj novac, viceguverner Vlahović, a potom i Borka Vučić.

„A da ne spominjemo politička ubistva i pre svega ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Zbog svega što je Milošević učinio srpskom narodu tadašnja vlast morala je da izdejstvuje da mu se sudi u Srbiji, a ne u Hagu i da ovde pravda bude zadovoljena. No, nikada u Srbiji sudstvo i tužilaštvo nije bilo nezavisno“, napominje Ilić, koji je više puta iznosio sumnje da je neko u Srbiji uzeo novac od Amerikanaca za izručenje Miloševića Hagu, ali nikada i konkretno ime.

On i sada ponavlja da je bila raspisana nagrada za hapšenje Miloševića i da je neko uzeo pare, da se u medijima pisalo o tome, ali da je sve zataškano.

„Nesrećna je zemlja koja izručuje svog predsednika da mu neko drugi sudi, za novac. Ogorčeni građani su očekivali da će mu se ovde suditi. Izdali su svoj narod“, ocenjuje lider Nove Srbije konstatujući da je stanje u Srbiji isto kao i u vreme Miloševića, da opozicija i dalje traži oslobađanje medija i više demokratije.

To je tako, kako ističe, zato što svi naši državnici smatraju da su mediji, pa čak i javni servis, njihovo privatno vlasništvo.

„Naši lideri smatraju da je RTS njihov, da svakoga dana mogu da gostuju na toj televiziji, da prekinu program i satima drže konferenciju za novinare. To je osuda bilo koga od nas koji smo u subotu uveče porinuđeni da gledamo predsednika. Zato ne znam danas šta je gore, da li to što se Milošević nije pojavljivao na TV ekranima, ili ovo Vučićevo svakodnevno „nesilaženje“ sa ekrana. Milošević je ćutao i radio šta je hteo, a ovaj radi šta hoće i po čitav dan nam objašnjava zašto to radi i u jednom mesecu se zadužuje devet milijardi“, napominje Ilić.

Dodaje da je tačno da DOS nije dozvolio povratak Miloševićeve porodice u zemlju, ali da su socijalisti to aminovali, jer su znali da „ako im Mira dođe, neće moći da rade to šta su radili“.

I pored toga Velimir Ilić smatra da je Milošević trebalo da dobije dostojno grobno mesto, a ne da počiva u svom dvorištu. On smatra da Miloševiću ne bi trebalo podizati spomenik u Beogradu zbog ogromnog i još svežeg zla koje je naneo ovom narodu.

„Ali može da ima spomenik na nekom groblju i socijalisti da imaju časti, pošto su toliko dugo na vlasti, već bi mu podigli spomenik, jer ih je on stvorio“, zaključuje lider Nove Srbije.

Miloševićeva biografija

Slobodan Milošević rođen je 20. avgusta 1941. u Požarevcu. U SK se učlanio 1959, a Pravni fakultet u Beogradu završio je 1964. Bio je zamenik i generalni direktor Tehnogasa, pa predsednik Beogradske banke. Predsednik Predsedništva CK SK Srbije postaje u maju 1986. Smatra se da je vlast zadobio septembra 1987, na Osmoj sednici CK SK-a Srbije kada je eliminisao uticaj Ivana Stambolića, tadašnjeg predsednika Predsednštva Srbije. Godine 1988. populistički talas nazvan „događanje naroda“ proglašava ga za lidera svih Srba, na vlast i njemu lojalni komunisti u Vojvodini i Crnoj Gori.

Predsednik je SPS od njenog osnivanja ujedinjenjem SKS i SSRNS. Na predsedničkim izborima u Srbiji decembra 1990. dobio je 3.285.799 glasova (65,34 odsto.) U godini koja sledi razvija se ratni raspad Jugoslavije, osniva se SRJ, kojoj se uvode međunarodne sankcije, zbog umešanosti u rat u BiH. Na izborima u decembru 1992. pod sloganom „Srbiju neće voditi tuđa ruka“ pobeđuje sa 2.515.047 glasova (53,24 odsto). Glavni je pregovarač sa međunarodnom zajednicom, 1995. potpisuje Dejtonski sporazum, kojim je okončan rat u BiH, ali i u Hrvatskoj. Za predsednika SRJ biva izabran 1997. u saveznoj skupštini, i na toj funkciji je 1998. tokom rata na Kosovu, okončanog u julu 1999. Kumanovskim sporazumom posle NATO bombardovanja SRJ. Priznao je poraz od Vojislava Koštunice na predsedničkim izborima 24. septembra 2000. posle Petooktobarskih demonstracija. Prema zvaničnim podacima, tada je osvojio 1.826.799 (37,15 odsto), a Koštunica 2.470.304 (50,24 odsto).

Tužiteljka Haškog tribunala za ratne zločine Luiz Arbur je maja 1999, u vreme agresije NATO-a na SRJ, optužila Miloševića i još četvoricu najviših funkcionera SRJ i Srbije za zločine protiv čovečnosti počinjene na Kosovu. Optužnica je proširena i za Hrvatsku i BiH.

Uhapšen je u Beogradu 1. aprila 2001. pod optužbom za finansijske malverzacije povezane s carinom, ali taj proces nije vođen, pošto Milošević na Vidovdan 28. jula 2001. biva izručen Haškom tribunalu. Izjavljuje da ne priznaje taj sud i sam se brani. Umro je u ćeliji Haškog suda 11. marta 2006. Iza sebe je ostavio suprugu Mirjanu, koja uoči ubistva Zorana Đinđića12. marta 2003. odlazi u Rusiju i tamo ostaje do smrti u aprilu 2019, sina Marka, koji živi u Rusiji, i ćerku Mariju, koja živi u Crnoj Gori. Unuk Marko živi u Požarevcu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari