Beograd 36 godina posle Skoplja: Na Topčideru stasavali evropski prvaci, a prvi put dolazi važeći šampion 1Foto: EPA-EFE/MARTIN DIVISEK

U poslednjem kolu fudbalske Lige šampiona, u utakmici bez takmičarskog značaja, Crvena zvezda u sredu (18.45 časova) dočekuje Mančester siti.

Crveno-beli, šestostruki uzastopni prvaci Srbije, otpali su u trci za evropsko proleće pošto su u prethodnoj rundi izgubili u Bernu od Jang bojsa (2:0), svog neposrednog konkurenta za treće mesto, s kojeg se seli u Ligu Evrope.

Crvena zvezda igra za čast protiv jednog od vodećih timova sveta, neprikosnovenog u „kolevci fudbala”, trostrukog uzastopnog šampiona Engleske, a osvajača pet titula u poslednjih šest godina (bez krune 2020, kada je Liverpul došao na tron prvi put posle tri decenije).

Trijumf abudabizacije

Na ćilimu satkanom od arapskih para (od 2008. vlasnik kluba poslovna grupa iz Abu Dabija) Siti je postupno izlazio iz senke gradskog rivala Junajteda. Dok „crveni đavoli” i dalje traže sebe od kada je 2013. drugima klupu prepustio trofejni Škot Aleks Ferguson, „građani” su pod rukom Španca Đozepa Gvardiole, svog trenera od 2016, izrasli u tim najviše klase.

To više nije mali klub s kompleksima, kako ga je Ferguson svojevremeno podrugljivo krstio u odijumu početnih enormnih ulaganja Arapa u zvučna pojačanja, uzimajući prevashodno za primer Argentinca Karlosa Teveza, koji se 2009. odmetnuo s Old Traforda.

U kontrastu s katarskim guberom Pari Sen Žermena, koji je najdalje dosegao do finala 2020 (poraz na Benfikinom stadionu u Lisabonu protiv Bajerna s 1:0), Siti je prošao ceo put Abramovičevog Čelsija, skrušenog u svom prvom finalu 2008, a osvajača u drugom, 2012.

Gvardiolin tim je vatreno krštenje u najvećoj utakmici evropskog klupskog fudbala imao pre dve godine upravo protiv londonskih „plavaca” (1:0), koji su i dalje bili u rukama ruskog milijardera, pre njegovog povlačenja na marginama ratnog sukoba u Ukrajini.

Siti je čašu meda iskapio pre pola godine u finalu s Interom na „Ataturku” u Istanbulu (1:0). Ovenčan prvencem u vodećem evrotakmičenju (osvajač Kupa pobednika kupova 1970) biće prvi evropski prvak u Beogradu.

Do trona iz magle i utabanog snega

U našem glavnom gradu, u duelima i sa Zvezdom i sa Partizanom, na dva stadiona na Topčiderskom brdu dosad su samo stvarani budući šampioni.

Najsvežiji primeri su s Marakane.

U Ligi šampiona 2018, debitantskoj za crveno-bele, Milan Pavkov je s dva gola srušio Liverpul, a „redsi” su uzeli titulu šesti put pošto su u finalu na Atletikovom stadionu u Madridu savladali Totenhem (2:0).

Velikan s Enfilda je finalista bio i 2007. na Olimpijskom stadionu u Atini, ali mu je Milan vratio milo za drago (2:1) za onaj veleobrt u Istanbulu dve godine ranije.

U sledećoj sezoni Bajern je naneo Zvezdi najteži poraz ikada u Evropi, pošto je na Marakani bio nemilosrdan sa 6:0.

Zbog skandala oko nameštanja u italijanskom fudbalu „rosoneri” su 2007. prvobitno izbačeni iz Lige šampiona, ali su pomilovani. Krenuli su od trećeg, poslednjeg kola u kvalifikacijama. Žreb im je dodelio Zvezdu. Pobedili su i na San Siru (1:0) i u revanšu (2:1).

Marakana im je bila usputna stanica i 1988. u drugom kolu Kupa šampiona, kad su preživeli gustu beogradsku maglu. Iz tih mitskih okršaja je i izrastao Berluskonijev grande Milan, tada prvak Evrope prvi put posle 20 godina.

Na Partizanovom debiju u Ligi šampiona 2003. rival mu je bio i Porto (1:1 u Humskoj), kojeg je Žoze Murinjo odveo na vrh mimo svih očekivanja.

Real, pobednik prvih pet izdanja Kupa šampiona, do prve krune 1956. stigao je i preko četvrtfinalnih duela s crno-belima (tada plavima). U Madridu, potkraj 1955, bio je ubedljiv s 4:0 (mada je prva dva gola postigao Miloš Milutinović, obasu  poništeni zbog ofsajda).

U revanšu kroz mesec, po utabanom snegu na igralištu Stadiona JNA, Partizan je bio na pragu podviga. Ostalo je nedovoljnih ali i nezaboravnih 3:0.

 

U istoj rundi 1964. Inter je pobedio i u Beogradu (2:0) i na svom terenu u revanšu (2:1). U finalu na bečkom Prateru preslišao je Real s 3:1. Bila mu je to prva titula.

Vardar – Porto po Šajberovom kolu

U jugoslovensko doba prvi engleski evropski prvak je rastao i preko Koševa. U drugom kolu Mančester junajted je 1967. došao s Bobijem Čarltonom i Džordžom Bestom na megdan sa Sarajevom. Mreže su ostake mirne. Na Old Trafordu je pobedio s 2:1. Bio je to manje-više isti tim kojeg je Partizan godinu ranije izbacio u polufinalu.

Mančester je dogurao do finala 1968. Na Vembliju je savladao Benfiku na produžetke s 4:1.

Jedini prvak Jugoslavije koji je igrao protiv šampiona Evrope bio je Vardar 1987, ali…

To što je skopski tim izašao u vodeće takmičenje UEFA posledica je takozvanog Šajberovog kola godinu ranije. Zbog sumnji na učestvovanje u lažiranju u poslednjem kolu sezone 1985/86. deset timova je u sledećoj krenulo sa po šest bodova manje.

Prvenstvo je završeno trijumfom Vardara, koji je bio čist i već je prijavljen za Kup šampiona kad su sudski sporovi po tužbama Partizana protiv FSJ okončani u korist crno-belih. Presuđeno je da se u Humskoj dodele titule i za 1986. i za 1987.

Vardar se sastao s Portom, koji je nekoliko meseci ranije savladao Bajern u finalu s 2:1 (pamti se čuveni pogodak petom alžirkog asa Rabe Mađera).

I u Portugaliji i na Gradskom stadionu u Skoplju favorit je pobedio s 3:0. Mađer je postigao pola od tih golova. Porto je posustao već u drugom kolu jer se namerio na Real (2:1, 2:1).

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari