"Jedan od retkih": Ko je Luis Enrike, koji je ispisao istoriju sa PSŽ-om, osvojivši Ligu šampiona? 1Foto: EPA

Osim što je Pari Sen Žermen sinoć ponizio milanski Inter u velikom finalu Lige šampiona rezultatom 5:0, duboko urezan u sećanju ostaće trenutak koji nije imao veze sa fudbalom.

To ne znači da dešavanja na terenu nisu ispunila očekivanja – jer jesu. Pari Sen Žermen je ispisao istoriju ubedljivom pobedom od 5:0 nad Interom, osvojivši prvu evropsku titulu u klupskoj istoriji.

Bilo je sjajnih momenata i magičnih nastupa, posebno od tinejdžera krilnog napadača Parižana Dezire Duea, koji se maestralno predstavio svetu sa dva gola i jednom asistencijom na najvećoj mogućoj sceni.

"Jedan od retkih": Ko je Luis Enrike, koji je ispisao istoriju sa PSŽ-om, osvojivši Ligu šampiona? 2
Foto: EPA-EFE/ANNA SZILAGYI

Ali sve to je palo u drugi plan kada su navijači PSG-a razvili transparent iza gola, dok su igrači i osoblje slavili s trofejom ispred njih.

Slika na transparentu izazvala je jezu širom minhenske Alijanc Arene i nesumnjivo naterala milione gledalaca širom sveta da na trenutak zastanu.

Na transparentu je bila slika Enrikea i njegove ćerke Šane, koja je preminula 2019. kada je imala samo devet godina.

Prikazana scena bila je iz 2015. nakon što je Enrike osvojio Ligu šampiona kao trener Barselone.

Zajedno su tada proslavili tako što su zaboli zastavu Barselone na sredinu terena — trenutak i slika koji su, nakon smrti Šane dobili dodatnu težinu i značenje.

Ranije ove godine, dok je finale još bilo daleko, Enrike je rekao novinarima da jednog dana želi da ponovo doživi taj trenutak – osvoji trofej Lige šampiona u čast svoje ćerke.

„Bilo je veoma emotivno“, rekao je smireno Enrike novinarima nakon subotnje pobede, prenosi CNN.

„Bilo je prelepo znati da su navijači mislili na mene i moju porodicu.“

Po poslednjem sudijskom zvižduku, emocije su bile jasno vidljive na Enrikeovom licu.

Skoro da je potrčao na teren sa širokim osmehom, preplavljen emocijama zbog osvajanja Lige šampiona po drugi put.

Tokom slavlja, Enrike je obukao i crnu majicu sa slikom sebe i svoje ćerke – trenutak koji je svima vratio stvari u pravu perspektivu.

Njegova druga ćerka, Sira Martines, takođe je podelila fotografije na svom Instagram storiju, na kojima se vide navijači u PSG dresovima sa Šaninim imenom na leđima.

Porodična tragedija dogodila se pre šest godina, dok je Enrike bio selektor reprezentacije Španije. U junu 2019. povukao se s te funkcije kako bi proveo više vremena sa porodicom. U avgustu iste godine objavio je da je Šana preminula.

Ali, govoreći novinarima nakon utakmice, Enrike je rekao da mu nije potreban fudbalski meč niti trofej da bi mislio na svoju ćerku.

„Moja ćerka je uvek sa mnom. Ona je ovde, podržava našu porodicu i osećam njeno prisustvo čak i kada nije više među nama“, dodao je.

„Radi se samo o tome da sve kroz šta smo prošli saberemo i iz negativne situacije izvučemo ono pozitivno.

To je naš način razmišljanja, to je moj mentalitet, mentalitet moje porodice — bio sam presrećan, ali mi trofej nije potreban da bih mislio na svoju ćerku. Ona je uvek ovde sa mnom.“

Bez obzira na lične okolnosti, ono što je Enrike uradio sa ovim timom Pari Sen Žermena je zaista zadivljujuće, ocenjuju stručnjaci.

Transformacija Pari Sen Žermena delo je Luisa Enrikea. Plasman kluba u finale Lige šampiona protiv Intera predstavlja njegovu ličnu pobedu, piše francuski Le Monde.

Tokom dve godine na klupi, Enrike je pretvorio PSG iz grupe internacionalnih zvezda, često usmerenih ka ličnom uspehu, u pravi tim – ujedinjen kolektiv u kojem svi rade za zajednički cilj.

Čak i pre finala, bivši selektor španske reprezentacije već je uspešno ispunio izazov koji je postavio na kraju prošle sezone: „da pomogne pariskom timu da napreduje“ – i to uprkos odlasku najveće zvezde, Kilijana Mbapea.

To mu je omogućilo da razvije mlad tim i izgradi jedinstvo koje je bilo stavljeno na ozbiljan test tokom ovogodišnjeg pohoda u Ligi šampiona.

Igrači su odgovarali na svaki njegov zahtev, a duboko poštovanje koje imaju prema svom treneru bilo je jasno vidljivo nakon što je klub u subotu ispisao istoriju.

„Luis Enrike je čovek koji je promenio ceo PSŽ, on je učinio da ovaj tim posmatra fudbal na drugačiji način,“ rekao je zvezda tima Ašraf Hakimi za špansku televiziju posle utakmice.

„On je lojalan čovek, uprkos svemu što mu se desilo. Jedan od retkih … Zaslužuje ovo više od bilo koga.“

Sličnu poruku imao je i igrač utakmice u subotu, Due, koji je pohvalio trenera zbog njegove ljudskosti i odnosa sa igračima.

„Ovde je dve godine i već je ispisao istoriju kluba“, rekao je 19-godišnjak za Rojters.

U njegovom rodnom gradu Hihonu, u Španiji, vlasnik bara „Varsovia“, Borha Kortina, čuva dres španske reprezentacije iz 1994. kao relikviju. Taj dres nosio je upravo Enrike u čuvenom četvrtfinalu Svetskog prvenstva protiv Italije, kada je zadobio udarac laktom u lice koji sudija nije sankcionisao — slika Enrikea u suzama i s krvlju na licu ostala je upamćena širom zemlje.

Kortina opisuje Enrikea kao osobu punu strasti, koja govori ono što misli – iako to ne prija svima. Ali, kako kaže, „ako želite nekoga prijatnog, angažujte komičara“. U Hihonu se ceni naporan rad, a upravo to Enrike traži od svojih igrača: rad, rad i još više rada.

Ko je Luis Enrike?

Luis Enrike je, piše Le Monde, poznat po svom beskompromisnom karakteru. Od leta 2023. vodi Paris Sen Žermen i uspešno je preuzeo punu kontrolu nad timom.

Rođen je 8.maja 1970. Dok je igrao fudbal bio je svestran igrač sa izuzetnom tehnikom, sposoban da igra na više pozicija, mada je najčešće nastupao kao vezista ili napadač.

Bio je poznat po svom temperamentu i izdržljivosti. Od 1991. do 2004. godine igrao je za oba najveća španska kluba – Real Madrid i Barselonu – ostvarivši uspehe kako na individualnom tako i na timskom nivou.

Tokom karijere odigrao je više od 500 zvaničnih utakmica i postigao preko 100 golova. U dresu reprezentacije Španije nastupio je na tri Svetska prvenstva i jednom Evropskom prvenstvu.

Trenersku karijeru započeo je 2008. godine sa Barselonom B, a tri godine kasnije preuzeo je Romu. U sezoni 2013/14 predvodio je Seltu, da bi se potom vratio u Barselonu, gde je već u prvoj sezoni osvojio trostruku krunu (liga, kup, Liga šampiona), a u drugoj i duplu krunu.

Godine 2018. postao je selektor Španije, ali je 2019. dao ostavku zbog porodičnih razloga. Iste godine se vratio na klupu reprezentacije i odveo tim do polufinala Evropskog prvenstva 2020. i drugog mesta u Ligi nacija 2020/21. Povukao se nakon Svetskog prvenstva 2022.

U julu 2023. preuzeo je francuski klub Pari Sen Žermen i već u prvoj sezoni osvojio tri trofeja. Tokom druge sezone, 2024/25, odveo je tim do osvajanja čak četiri trofeja, uključujući i prvi trofej Lige šampiona u istoriji kluba.

Ovom pobedom Enrike je postao šesti trener u istoriji koji je osvojio Ligu šampiona sa dva različita kluba, i tek drugi – uz Pepa Gvardiolu – koji je uspeo da osvoji trostruku krunu sa dva različita tima.

Lionel Mesi je opisao Luisa Enrikea kao jednog od dva najbolja trenera sa kojima je trenirao – drugi je bio Pep Gvardiola.

Enrike je poznat po zategnutim odnosima s novinarima. Njegov direktan stil, često bez uvijanja, ponekad je dovodio do tenzija na konferencijama za medije, ali to je deo njegove autentičnosti koju i mnogi saradnici i igrači poštuju.

Luis Enrike je 27. decembra 1997. godine oženio svoju dugogodišnju partnerku Elenu Kulelj. Njihova najmlađa ćerka Šana preminula je od raka kostiju sa samo 9 godina, 29. avgusta 2019. godine. Imaju još ćerku Siru i sina Pačoa.

Nakon što se povukao iz fudbala, Luis Enrike je neko vreme živeo u Australiji gde se bavio surfovanjem. Učestvovao je u Njujorškom maratonu 2005. godine, završio je Amsterdam maraton 2006, maraton u Firenci  2007. i Maraton de Sabl 2008. godine, a takođe je završio i Frankfurtski Ajronmen 2007. Trebalo je da učestvuje i na Ajronmen takmičenju u Klagenfurtu u julu 2008, ali je odustao zbog angažmana kao trener Barselone B.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari