Obećana zemlja za Špance i ofanzivce 1EPA-EFE/JAGADEESH NV

U privatnoj Superligi sa 11 klubova nema ispadanja, loših terena i minusa na bankovnim računima. Za tri i po meseca takmičarskog fudbala pojedinci mogu da zarade i do 600.000 dolara

Teško da ima kutka na Zemlji u kom se ne kotrlja fudbalska lopta, razlika je samo u popularnosti, masovnosti, čistoti, razvijenosti, profitabilnosti… ove igre između dva gola.

Kao oaza kriketa, Indija nije tražena destinacija na fudbalskoj mapi, ali nije ni zaostala sredina kako se to čini ljudima iz Evrope i Južne Amerike, odakle je poteklo skoro sve vredno što je ovaj sport ikada imao.

– Teče osma sezona postojećeg formata elitnog takmičenja, u privatnom vlasništvu grupe bogataša i njihovih poslovnih grupacija. Iz Superlige Indije nema ispadanja u niži rang, a od 11 klubova njih dva, direktno ili kroz kvalfikacije, idu u azijsku Ligu šampiona. Jedan kao najbolji tim regularnog dela prvenstva, u periodu od 19. novembra do 5. marta, a drugi u svojstvu pobednika plej-ofa, sa četiri učesnika. Dva tima završavaju u ovdašnjoj verziji Lige Evrope – objašnjava za Danas Ivan Vukomanović, trener Kerala Blastersa, čija je potkontinentalna avantura počela prošlog avgusta.

Članstvo u Superligi podrazumeva više od biznismena punih džepova.

– Njeni osnivači nisu bez ambicija, strategije i računice ušli u skupocen projekat. Posle plaćanja licenci, gradnjom novih i rekonstrukcijom starih stadiona i trening centara, uredili su infrastrukturu. Ne da nema loših terena nego tri raspoloživa u trenutnom „balonu“ nisu „mrdnula“ posle gomile mečeva.  Posebno se vodi računa o finansijskom poslovanju. Svaki klub dužan je da položi depozit veći od šest cifara, priloži odgovarajuće bankarske garancije i redovno dokazuje svoju likvidnost. Ne možeš da se takmičiš a duguješ fudbalerima, trenerima i ostalim zaposlenima. Bez obzira da li se zoveš Mumbaj siti i iza tebe stoji Siti grupa, s mnoštvom fudbalskih filijala po svetu, ili si skromnijeg budžeta od aktuelnog lidera.

Poseban segment predstavlja reklamiranje takmičenja, čije planirano proširenje predviđa jedno do tri pojačanja.

– Del Pjero, Roberto Karlos, Trezege, Pires, Materaci… nisu na zalasku svojih karijera privučeni samo jakim ugovorima nego i dobro odrađenim marketingom. Televizijska prava se dobro naplaćuju, nema dana bez direktnog prenosa makar jednog meča, svaki od njih je praćen kvalitetnim studijskim emisijama… Primera radi, moju ekipu od svitanja do noći prate dvojica profesionalnih fotografa i dva snimatelja, kako bi najveća armija navijača – pratilaca u Aziji, preko socijalnih mreža, imala uvid u sve bitne stvari iz našeg profesionalnog života. Kažu da je prosečna poseta na utakmicama Kerala Blastersa do pandemije korona virusa bila oko 45.000 ljudi, povremeno i do maksimalne popunjenosti stadionskog kapaciteta od 75.000 mesta.

Prema rečima šefa struke trećeplasiranog tima SLI, sa samo jednim porazom u devet kola i „skalpom“ Mumbaj sitija, svi igraju na gol više.

– Na 48 utakmica palo je 165 golova. Igra se vrlo otvoreno, a to povlači rizik od individualnih grešaka. Tehničko – taktičko usavršavanje domaćih fudbalera predstavlja proces, od dobre polazne osnove u vidu talentovanih momaka, velike fizičke izdržljivosti primerene visokoj vlažnosti vazduha, zavidne brzine i discipline.

„Uvezeni“ kadar u kopačkama dolazi sa određenih tržišta.

– Klubovi mogu da imaju šest stranaca, od čega najmanje jedan mora da dolazi sa azijskog ili australijskog područja.

– Najplaćeniji pojedinci mogu da uzmu i do 600.000 dolara za tri i po meseca takmičarskog fudbala. I uglavnom dolaze iz Španije. Indija je njihova obaćena zemlja. Ima nas i dosta trenera stranaca, ovu sezonu je počeo samo jedan Indijac. Hrvat Igor Štimac vodi A selekciju, čiji je najveći hendikep predugačka pauza u prvenstvu. Osnivači Superlige, zato, razmišljaju o produženju sezone i implementiranju Kupa, kako bi igrači bili u takmičarskom ritmu kada dođe red na nacionalni tim. U velike minuse ovdašnjeg fudbala spada i slabo organizovan i nedovoljno masovan rad sa mlađim kategorijama, pa se radi na proširenju „bunara“ iz kog se crpe talenti. I suđenje valja popraviti, edukacijom arbitara, dovođenjem njihovih stranih kolega i uvođenjem video tehnologije. Sve je to stavljeno na papir i čeka na realizaciju u skorijoj budućnosti.

Za kraj razgovora, nekadašnji strateg Standarda iz Liježa, Slovana iz Bratislave i kiparskog Apolona, pred potpisom ugovora sa Blastersima do 2025. godine, kaže…

– Verujem da bi najbolji indijski tim završio u Top 3 srpska superligaša.

Obožavanje himne

– Sa 28 država-članica, čak 23 zvanična jezika, četiri religije nastale na njenim prostorima, sa oko milijardu i 300 miliona stanovnika razuđenih po ogromnoj teritoriji, ekstremnim ekonomskim razlikama… Indija predstavlja nesvakidašnji spoj nespojivog. Ali, kada se začuje himna u trenu nestaju razlike. Impresivno je slušati i gledati domaće fudbalere sa kolikim nacionalnim nabojem je pevaju pred svaku utakmicu. Ili konobare u našem hotelu, na primer. Šta god radili odmah prekidaju sa njenim prvim taktovima i u stavu mirno uživaju u intoniranju himne.

„Balon“ i obavezna vakcinacija

Umesto prvobitne ideje da se celo prvenstvo organizuje u Dubaiju kompletna Superliga 2021/2022. desiće se u gradu Goa.

– Svaka ekipa smeštena je zasebnom hotelu i u njemu živi 24 časa, bez ikakvog kontakta sa ljudima izvan zidina tih luksuznih „zatvora“. Uz maksimalne epidemiološke mere odvoze nas na treninge i na utakmice, ne skidamo maske van soba i terena, a sve nabavke obavljamo onlajn ili preko drugih ljudi. U zemlji sa obaveznom vakcinacijom pravo igranja imaju samo cepljeni stranci, pre apliciranja za vize ili po dolasku u zemlju, sa rokom od 48 sati za primanje prve doze.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari