Francuska levica likuje nad presudom Marin Le Pen, a zašto ne bi trebalo? 1Foto: EPA-EFE/Teresa Suarez

Presuda je doneta: Nacionalno okupljanje (NR) i liderka Marin Le Pen, proglašeni su odgovornima za zapošljavanje fiktivnih asistenta u Evropskom parlamentu između 2004. i 2016. godine.

Prema presudi, prevara je omogućila prisvajanje oko 2,9 miliona evra evropskih sredstava, a Le Pen je sada zabranjeno da obavlja javne funkcije na period od pet godina. Da li bi ovo moglo označiti kraj za Nacionalno okupljanje? Vrlo je malo verovatno – a razlog za to leži u strategiji stranke, ukazuje u analizi za Gardijan Georgos Samaras, docent javne politike na Policy Institutu, Kraljevskog koledža u Londonu.

Tokom suđenja, Le Pen je namerno ćutala na optužbe – taktika koju su neki mediji osporavali kao slabost odbrane, čak dovodeći u pitanje njenu kredibilnost.

Međutim, ovaj muk nije znak slabosti već odražava dugoročnu strategiju koja dosledno izbegava konvencionalne manerve u korist namerno nepredvidljivog stava.

Poreklo ove strategije seže još u 2011. kada je Marin Le Pen pokrenula proces „de-demonizacije“ Nacionalnog fronta (NF) kako se tada zvala stranka.

Ovo nije bio samo pokušaj da se preformuliše imidž stranke i retorika već način da se preseku svi odnosi sa ekstremističkom prošlošću koja je dugo blatila ime njene porodice. Njeno rebrendiranje transformisalo je Front National u Nacionalni front (NR) i postavilo novu putanju za stranku.

Ovaj proces uključivao je i čistku članova stranke koji su otvoreno podržavali režim Višijevske Francuske, čistku koja je bila toliko beskompromisna da je dovela do izopštavanja njenog oca, Žan-Mari Le Pena.

Odbacujući ga kao temelj svog procesa de-demonizacije, Le Pen je pokazala spremnost na brutalne žrtve. Sada bi mogla ponovo morati da primeni ovu taktiku, žrtvujući sebe kako bi otvorila put za uspon mladog talenta NR, Žordana Bardele.

Sa samo 29 godina, Bardela predstavlja generacijsku promenu koja sažima opasnosti reenergizovanog ekstremno desnog sektora.

Njegova naracija unosi savremeni prizvuk u privlačnost stranke, naročito među mladim muškarcima. Njegovo korišćenje društvenih mreža, poput TikToka, nije samo mobilizovala bazu stranke, već i prikazala evoluciju taktika organizovanja krajnje desnice u digitalnom dobu.

Aktuelne ankete pokazuju da NR uživa u značajnom porastu podrške. Sada, sa presudom protiv Marin Le Pen, Bardela bi mogao da ima dobitničku kartu – uključujući strateško korišćenje pravne nevolje svoje mentorke.

Ovaj „playbook“ postaje alarmantno predvidljiv. Nakon napada na američki Kapitol 6. januara, Donald Tramp je svoje pravne izazove odbacio kao politički motivisani „lov na veštice“ orkestrujući zbunjujući povratak.

Na pitanje o presudi Marin Le Pen, Tramp je rekao da je to „veoma velika stvar“ i „vrlo slično“ onome što se dogodilo u njegovoj zemlji.

Ista drama se odigrava i u Evropi. U Rumuniji, pokušaj desničarskog populiste Kalina Đorđeskua da ospori presudu kojom mu je zabranjen predsednički kandidat gotovo da nije smanjio strast njegovih pristalica. Umesto toga, oni su se okrenuli drugom desničarskom lideru, Đorđu Simionu, koji sada vodi u anketama.

Naravno, oba slučaja su sitna u poređenju sa podvizima Silvija Berluskonija, maestra političkih povrataka.

Bivši italijanski premijer suočavao se sa mnoštvom optužbi – od zlopotrebe položaja i mita do iznude i plaćanja za seks sa maloletnicom – ali je 2014. godine uspeo da poništi svoju presudu, prikazujući svoje pravne bitke kao ništa drugo do politički motivisan progon.

Marin Le Pen je postupila na isti način, insistirajući da je njena optužba „politička odluka“ i „negacija demokratije“.

Tako funkcioniše krajnja desnica: kada sudovi donesu nepovoljan presudu, ti ishodi se reinterpretiraju kao dokaz orkestrirane urote, dok se bilo koja povoljna odluka slavi kao nesporna pobeda demokratije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari