Generalni trajk prosvetnih radnika: Foto BETAPHOTO/SAŠA ĐORĐEVIĆHiljade demonstranata prepešačilo je 1. marta 300 kilometara od Beograda do grada Niša na jugu zemlje da bi okupilo podršku za antikorupcijski protest koji je bio usmeren prema vladajućoj stranci.
Predsednik Srbije naklonjen Rusiji Aleksandar Vučić često je koristio plan Kremlja da diskredituje proteste koji su masovni u zemlji koja balansira između Rusije i Zapada, piše Kijev Independent.
Takvu ravnotežu je sve teže održavati.
Niš, treći po veličini grad u zemlji sa 250.000 stanovnika, dugo je bio ključno uporište predsednika Vučića. Ipak, stanovnici koji su dočekali pristigle demonstrante rekli su da su umorni od vladajuće stranke i da žele da slušaju šta mladi ljudi imaju da kažu.
Srpski protesti počeli su u novembru nakon što se srušio krov na železničkoj stanici u Novom Sadu, pri čemu je poginulo 15 ljudi.
Ovaj krov je na brzinu rekonstruisan 2024. godine kineskim i državnim sredstvima i procedurom nabavke koja se smatra korumpiranom. Studenti su izašli na ulice, tražeći odgovornost i pravdu za žrtve.
Oni su simbolom krvave ruke naglasili koliko je korupcija u Srbiji koštala života.
Vučić je aktivno okrivljavao Zapad, rekavši da strane sile pokušavaju da izazovu „revoluciju na ukrajinski način u Srbiji“.
Demonstranti, međutim, nisu proukrajinski ili antiruski nastrojeni, a ujedinjuje ih prvenstveno njihovo protivljenje aktuelnoj vladi, a ne širi ideološki stav.
Protesti u Srbiji traju više od 100 dana u 60 različitih mesta i gradova. Studenti, poljoprivrednici i preduzeća i dalje štrajkuju u znak podrške. Univerziteti, od kojih su neki sada zatvoreni, koriste se kao bazni kampovi za demokratsko donošenje odluka među studentima.
Aleksandar, student koji je učestvovao u svakodnevnim marševima, rekao je da demonstranti ostaju puni nade.
„Stvarno osećamo da ovog puta možemo nešto da promenimo“, rekao je on.
Pokret prati obrazac. Studenti najavljuju masovni miting u jednom srpskom gradu, pa danima pešače do te lokacije. Usput razgovaraju sa meštanima kako bi prikupili podršku za pokret.
Jedan taksista u Nišu 1. marta rekao je da su se njegovi stavovi promenili od kada je video demonstrante a ne preko vesti na državnoj televiziji.
„Na Balkanu decu uvek uče da slušaju starije. Ali sada mi slušamo njih. Oni nas uče da se zalažemo za svoja prava“, rekao je on.
Prodemokratski pokret menja imidž Srbije. Demonstranti traže poštovanje vladavine zakona, slobodnu štampu i fer izbore i okončanje široko rasprostranjene korupcije.
Do sada su protesti podstakli Vučića da javno smeni premijera Miloša Vučevića i ministra saobraćaja Darka Glišića, koji obojica ostaju na svom mestu dok se čeka glasanje u parlamentu o njihovoj smeni.
Došlo je i do hapšenja nekoliko šefova preduzeća i policajaca u, kako je Vučić nazvao, „žestokoj borbi protiv korupcije“.
Demonstranti, međutim, pokazuju dubok skepticizam prema Vučićevim predloženim antikorupcijskim merama za koje se smatra da su poslednji pokušaj da se uhvati za vlast.
Studenti koje je intervjuisao Kijev Independent izrazili su duboku frustraciju vladajućom Srpskom naprednom strankom (SNS), okrivljujući je za nedostatak slobode medija u zemlji, nameštene izbore i zanemarivanje javnih službi i građanskih sloboda.
Anđela(22), studentkinja koja protestuje kaže: „Cela vladajuća stranka treba da podnese ostavku. Pokazali su da nisu sposobni da vode državu.
Nismo imali slobodne izbore u mom životu. Ovde je nesigurno, primanja su niska, cene su visoke, a kriminalci ostaju nekažnjeni, uključujući nasilnike koji su tukli studente.“
Najnoviji izbori održani 2023. smatrani su široko nameštenim, jer je 50.000 glasača iz Republike Srpske, etničke srpske enklave u Bosni, autobusom odvezeno u Beograd kako bi uticalo na izbore.
Usledili su masovni protesti, ali nisu doveli do promena.
Godinu dana kasnije, novi protestni pokret izgrađen je na godinama nerazjašnjenog nezadovoljstva.
Nakon rata na Kosovu 1999. godine, masovni studentski pokret pod nazivom OTPOR srušio je autokratu u zemlji Slobodana Miloševića, podseća kijevski dnevnik.
Srećko Mihailović, veteran pokreta OTPOR, rekao je da je na marševima već 30 godina i da se nada da to neće raditi do groba. „Imamo istog predsednika 10 godina, to nije normalno“, rekao je on.
„Ali treba da pokažemo da Srbija nije Vučić“.
Vučićev odgovor na proteste je haotičan.
Predsednik je tvrdio, bez dokaza, da spoljne snage stoje iza protesta i optužio je Zapad da pokušava da podstakne revoluciju.
Istovremeno, Vučić je liderima EU poručio da „putinisti“ pokušavaju da podmetnu nevolje kako bi produbili veze zemlje sa Rusijom.
Srpska policija privela je 20. januara 14 stranih državljana na samitu nevladinih organizacija u Beogradu.
Ovakvu taktiku vladajuća partija koristi od 2012. Državni tabloidi maltretiraju kritičare vlasti, nezakonito objavljuju njihove lične podatke na internetu i podstiču na nasilje protiv onih koji se protive vladi.
Vlasti su takođe povezane sa huliganskim grupama koje prave probleme tokom protesta kako bi opravdale akciju policije.
Slična taktika je korišćena tokom Evromajdanske revolucije 2013-14 u Ukrajini, kada je prokremljanska vlada angažovala nasilnike da se obračunaju sa demonstrantima.
Anđela, koja je učestvovala u protestima, napomenula je da su ovogodišnji demonstranti oprezni za provokatore.
Demonstrant je pretučen, dok su ostali studenti gaženi automobilima i hospitalizovani, rekla je ona.
Delikatna ravnoteža
Trenutno se čini da nema rešenja za političku krizu.
Studentski demonstranti dobro poznaju planove svoje vlade, pa pažljivo postupaju. Apeluju na patriotizam i mašu samo srpskim zastavama kako bi izbegli da se pojave pod uticajem autsajdera.
Do sada je pažljiv pristup ujedinjavao podršku u svim društvenim sektorima, uključujući i seosko stanovništvo, koje je nekada bilo ključna Vučićeva baza.
Poljoprivrednici su dovezli traktore da zaštite đake, blokirajući ključne beogradske mostove.
Mitinzi su takođe dobili međunarodnu podršku studenata u SAD, Austriji, Hrvatskoj i glasnu podršku poznatih od strane teniske zvezde Novaka Đokovića i pevačice Madone.
Solidarnost širom zemlje smanjila je strah građana od napada koje sponzoriše vlada, pretnji članovima porodice i gubitka posla, što je ranije oslabilo proteste 2012, 2020. i 2023. godine.
Boris, student mašinstva koji učestvuje u protestima, rekao je: „Ovaj put se ne plašimo vlade. Oni treba da se plaše nas.“
Ostaje pitanje šta bi usledilo da vlada raspiše vanredne izbore kako bi ublažila krizu.
Boris je rekao da bi voleo da vidi privremenu vladu „stručnjaka i profesionalaca za demokratiju” koja bi mogla da stvori uslove za fer, slobodne izbore.
Studenti trenutno nemaju plan da podrže političkog kandidata. Oni su se distancirali od opozicionih partija jer ih vide kao deo sistema protiv kojeg se bore.
Do sada je zvanična opozicija bila fragmentirana i oprezna.
Članovi opozicione stranke „nemaju nikakve veze sa organizacijom“ i podržavaju proteste „isključivo kao civili“, rekao je poslanik Borko Stefanović, zamenik predsednika Stranke slobode i pravde.
„Režim bi ovo mogao da zloupotrebi, govoreći da opozicija stoji iza protesta. Ali studenti vode“.
U parlamentu je 4.marta preduzeta nekonvencionalna akcija. Poslanik Radomir Lazović iz fronta Zelenih-levica izrazio je podršku demonstrantima i pokrenuo bakljadu u Skupštini Srbije, kada su tri osobe hospitalizovane.
Usledila je tuča između članova vladajuće stranke i opozicije.
„Poslata je jasna poruka da ne prihvatamo institucionalno nasilje Srpske napredne stranke koje se sprovodi godinama. Jedina tačka dnevnog reda na sednici Skupštine Srbije može biti ispunjenje zahteva studenata“, rekao je Lazović.
Ipak, novi izbori možda neće biti rešenje kome se demonstranti nadaju.
„Nikakvi izbori ne bi funkcionisali u sadašnjim uslovima i bez slobodne štampe. Vučić bi pokrao i namestio još neke izbore“, rekao je Stefanović.
Evroskepticizam
Podrška promenama u Srbiji širom zemlje, međutim, ne znači da se oni na ulici slažu oko politike i opredeljenja svoje zemlje.
Iako su lideri EU izrazili divljenje i podršku, odsustvo zastava EU u masi je namerno. Demonstranti svoju stvar vide kao lokalnu brigu sa kojom se moraju pozabaviti unutar zemlje.
IPSOS anketa iz decembra 2024. godine pokazala je da bi samo 46 odsto Srba na referendumu podržalo članstvo u EU.
Mnogi demonstranti smatraju da su lideri EU i SAD ohrabrili Vučića posle godina neprijateljstava u regionu.
Mnogima se takođe ne sviđa Zapad zbog toga što su se bavili jugoslovenskim ratovima 1990-ih.
EU je radila sa Vučićem na izvozu municije, pri čemu je 800 miliona dolara srpske municije završilo u Ukrajini preko zapadnih posrednika. Vlada Srbije je u julu 2024. odobrila EU pristup svojim velikim rezervama litijuma.
Ovo je takođe podstaklo hiljade Srba da izađu na proteste, navodeći zabrinutost za životnu sredinu.
Vučić je takođe stekao naklonost američkog predsednika Donalda Trampa time što je dozvolio njegovom zetu Džaredu Kušneru da izgradi hotel u centru Beograda.
Beograđani su na predlog gledali sa neprijateljstvom.
Emocionalne i ekonomske veze sa Rusijom
Antizapadna osećanja su odavno ujedinila Srbiju sa Rusijom, iako srpsko stanovništvo nastavlja da migrira na zapad radi školovanja i rada.
Ova veza datira još iz 19. veka kada je Rusko carstvo pomoglo da se obezbedi nezavisnost Srbije od Otomanskog carstva. Takođe je bila podržana zajedničkom religijom i crkvenim vezama.
Danas je ta veza podstaknuta besom zbog NATO bombardovanja Beograda 1999. godine kako bi se okončao rat predsednika Miloševića protiv Kosova.
Srbija, uz podršku Rusije, i dalje polaže pravo na Kosovo, koje je proglasilo nezavisnost 2008. godine.
Srbija ima široku konzervativnu, pravoslavnu liniju sa snažnim antiLGBTQ+ stavovima. Mnogi Srbi vide zapadne nacije kao previše „liberalne“.
Nasuprot tome, mnogi koji su postali punoletni tokom 1990-ih vide ruskog predsednika Vladimira Putina kao „snažnog lidera“ koji se suprotstavlja Zapadu.
Anketa društva Henri Džekson iz 2023. godine pokazala je da više od 61 odsto Srba nije izjavilo da se u pozitivnom pogledu na Rusiju nije promenilo od početka agresije na Ukrajini, a 21,7 odsto je reklo da je njihova podrška Rusiji porasla.
Proruski prikazi su uobičajeni u Beogradu.
Z majice i Putinove šolje prodaju se na centralnim pijacama. Rasprostranjene su srpske i ruske zastave i natpisi „Zajedno“. Od 2022. plaćenici iz ekstremno desničarskih grupa putuju u Rusiju da se bore protiv Ukrajine.
Od ruske invazije na Ukrajinu, Srbija je dočekala do 300.000 Rusa koji su bežali od rata.
Stavovi u prestonici, Beogradu, su se promenili jer je priliv bogatih ruskih IT radnika polako potkopavao zamišljeno „slovensko pravoslavno bratstvo“. Mnogi Beograđani sada zameraju nedavnim ruskim imigrantima što se nisu integrisali, što su podigli cene stanova i obogatili grad skupim prodavnicama i restoranima koje krcaju stranci.
Studenti koji protestuju na ulicama kažu da ni EU ni Rusija neće učiniti ništa da im pomognu. Iako mnogi još uvek izražavaju emotivne veze sa ruskom kulturom, kažu da ne žele da žive u političkom sistemu Putinovog stila.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


