"Malo svetla, nema kreveta, nedovoljno anestezije, primorani da biraju kojim pacijentima dati prioritet": Svedočenje lekara iz bolnice u Gazi 1Foto: EPA-EFE

Jedina stvar koja je gora od vriska pacijenta koji je podvrgnut operaciji bez dovoljno anestezije su užasnuta lica onih koji čekaju svoj red, kaže 51-godišnji ortopedski hirurg, prenosi Asošijeted pres.

Kada se izraelsko bombardovanje pojača, a ranjenici zapljusnu bolnice u gradu Gazi u kojima radi dr Nidal Abed, on leči pacijente gde god može — na podu, u hodnicima, u prepunim sobama bez dovoljno medicinskog materijala, Abed se snalazi sa onim što nađe – odeća umesto zavoja, sirće za antiseptik, igle za šivenje umesto hirurških.

Bolnice u Pojasu Gaze su blizu kolapsa pod izraelskom blokadom koja je prekinula struju i isporuku hrane i drugih potrepština na teritoriju. Nedostaje im čista voda. Ponestaju im osnovne stvari za ublažavanje bolova i sprečavanje infekcija. Goriva za njihove generatore je sve manje.

Izrael je započeo svoju kampanju bombardovanja nakon što su militanti Hamasa prešli granicu 7. oktobra i ubili preko 1.400 ljudi, uglavnom civila, i oteli više od 200 drugih. Izraelska ofanziva je opustošila kvartove, zatvorila pet bolnica, ubila hiljade i ranila više ljudi nego što preostale zdravstvene ustanove mogu da podnesu.

 

„Nestašica je svega a obavljamo i veoma složene operacije“, rekao je Abed, koji radi sa Lekarima bez granica, za Asošijeted pres iz bolnice Al Kuds. Medicinski centar još uvek leči stotine pacijenata uprkos naređenju za evakuaciju koji je izraelska vojska izdala u petak. Oko 10.000 Palestinaca raseljenih zbog bombardovanja takođe je našlo utočište u krugu bolnice.

„Svi ovi ljudi su preplašeni, a i ja sam“, rekao je hirurg. „Ali nema šanse da se evakuišemo“.

Prva hrana, voda i lekovi dospeli su u Gazu iz Egipta u subotu nakon što su danima bili zastoji na granici. Četiri kamiona u konvoju pomoći od 20 kamiona prevozila su lekove i medicinske potrepštine, saopštila je Svetska zdravstvena organizacija. Humanitarni radnici i lekari upozorili su da to nije ni približno dovoljno za rešavanje rastuće humanitarne krize u Gazi.

„To je noćna mora. Ako više pomoći ne stigne, bojim se da ćemo doći do tačke u kojoj će odlazak u bolnicu doneti više štete nego koristi“, rekao je Mehdat Abas, zvaničnik u Ministarstvu zdravlja kojim upravlja Hamas.

Širom bolnica na teritoriji, genijalnost je stavljena na probu. Abed je koristio sirće za domaćinstvo iz prodavnice na uglu kao dezinfekciono sredstvo sve dok i to nije nestalo u prodavnicama, rekao je on. Previše doktora je imalo istu ideju. Sada čisti rane mešavinom fiziološkog rastvora i zagađene vode koja curi iz slavina jer je Izrael isključio vodu.

Nedostatak hirurških potrepština primorao je neko osoblje da koristi igle za šivenje za ušivanje rana, za koje je Abed rekao da mogu oštetiti tkivo. Nedostatak zavoja primorao je lekare da omotaju odeću oko velikih opekotina, za koje je rekao da mogu izazvati infekcije.

Nedostatak ortopedskih implantata primorao je Abeda da koristi šrafove koji ne odgovaraju kostima njegovih pacijenata. Nema dovoljno antibiotika.

„Radimo sve što možemo da stabilizujemo pacijente, da kontrolišemo situaciju“, rekao je on. „Ljudi umiru zbog ovoga“.

Kada je Izrael presekao gorivo za jedinu elektranu na toj teritoriji pre dve nedelje, aktivirali su se generatori u Gazi kako bi aparati za održavanje života radila u bolnicama.

Vlasti očajnički skupljaju dizel da bi ih održale. Agencije Ujedinjenih nacija dele svoje preostale zalihe. Vozači prazne rezervoare za gas.

U nekim bolnicama svetla su se već ugasila. U bolnici Naser u južnom gradu Kan Junis ove nedelje, medicinske sestre i hirurški asistenti držali su svoje iPhone telefone iznad operacionog stola, vodeći hirurge baterijskim lampama dok su operisali.

U bolnici Šifa, najvećoj u Gazi, gde je Abed takođe radio ove nedelje, jedinica intenzivne nege radi na generatore, ali većina drugih odeljenja je bez struje. Klima uređaji su davni luksuz. Abed hvata kapljice znoja koje kapaju sa čela pacijenata dok operiše.

Ljudi ranjeni u vazdušnim napadima preplavljuju objekte. Bolnice nemaju dovoljno kreveta za njih.

„Čak ni normalna bolnica sa opremom ne bi mogla da se nosi sa onim sa čime se suočavamo“, rekao je Abed. „Srušio bi se.“

Bolnica Šifa — sa maksimalnim kapacitetom od 700 ljudi — leči 5.000 ljudi, kaže generalni direktor Mohamed Abu Selmija. Redovi pacijenata, neki u kritičnom stanju, vijugaju iz operacionih sala. Ranjenici leže na podovima ili na kolicima ponekad umrljani krvlju prethodnih pacijenata. Lekari rade u prepunim hodnicima punim jauka.

Scene – odojčad koju donose na intenzivnu negu jer niko u njihovoj porodici nije preživeo, pacijenti budni i grimase od bola tokom operacija – traumatizirale su Abeda do obamrlosti.

Ali ono što ga i dalje boli je to što mora da bira kojim pacijentima će dati prioritet.

„Morate odlučiti“, rekao je. „Zato što znate da mnogi neće uspeti.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari