Na Balkanu su bitnije impresije od činjenica

Evo, ja sada kod vas priznajem da sam se fotografisao sa Tomislavom Kovačom, optuženikom za genocid i licem sa Interpolove potjernice“, kaže u razgovoru za Danas Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva, odgovarajući na pitanje da li se plaši nakon nedavnih prozivki na srpskoj televiziji Happy koje su usledile nakon što je obišao nekoliko adresa osoba optuženih za ratne zločine koji slobodno žive u Srbiji.

„Ako me nekad zaustave na srbijanskoj granici i kažu da ne mogu dalje ja ću im pokazati ovu fotografiju i red bi bio da me puste. Ako Vučić optuženiku za genocid Tomi Kovaču garantuje slobodu življenja, zašto meni ne bi garantovao slobodu kretanja. Drugo, ne smeta mi što me Milomir Marić i njegovi gosti, uglavnom osuđenici ili optuženici za ratne zločine, pominju u negativnom kontekstu. Naprotiv, tako sam happy što pripadam miljeu televizije Happy“.

*Nedavno ste u Srbiji obišli adrese četvorice osuđenih ratnih zločinaca koje potražuje tužilaštvo BIH a neki se nalaze i na poternici Interpola. Jedan od njih je Duško Kornjača koji je fizički nasrnuo na vas i razbio vam mobilni telefon. Kako su vas ostali dočekali?

– Dvojica me nisu dočekala, a Tomislav Kovač je bio vrlo uljudan domaćin. On je svjestan da ga moja posjeta ne ugrožava na bilo koji način. U javnosti je već poznato da je optužen za genocid u Srebrenici i on, čini se, nema problem s tim. Naprotiv.

S druge strane, svjestan je da neće biti izručen BiH, tako da nije imao potrebe da izaziva bilo kakve incidente. I Duško Kornjača, naravno, ima isti status kao i Kovač, ali njegova reakcija pokazuje da je on, zapravo, čovjek koji je sklon nasilju. E, sada, možete li zamisliti šta je radio u ratu, kada se ovako ponaša u miru i to sa optužnicom za zločine protiv čovječnosti, znajući da ja nisam Milijana Baletić koja će, poslije snimanja, manipulisati činjenicama i objaviti ono što njemu odgovara, kao u slučaju ubistva četrdesetak Bošnjaka na Mostini kod Čajniča. Žao mi je što nisam na adresi zatekao Ljubana Ećima. Volio bih vidjeti njegovu reakciju, jer je on, prema mojim informacijama, mnogo brutalniji od Duška Kornjače.

Ećim je, zapravo, bio član Zemunskog klana, ratni saradnik Željka Ražnatovća Arkana i blizak je prijatelj Cece Ražnatović. Četvrta osoba na čijoj sam adresi bio je Svetozar Kosorić. Njegova je kćerka bila vrlo pristojna i žao mi je što ovaj bjegunac i optuženik za genocid nije pristao na intervju već je “isturio” vlastito dijete da razgovara sa mnom.

Nažalost, nisu ova četvorica jedini bjegunci optuženi ili osuđeni za ratne zločine koji slobodno žive u Srbiji. Imate Milisava Gavrića koji se liječi Marićevim Parovima. Traže ga zbog genocida u BiH. Evo, sve da sam obišao te adrese, pronašao sve bjegunce, šta bi se promijenilo? Ništa. Jer na Balkanu su bitnije impresije od činjenica.

*Kako se može tumačiti činjenica da su spomenute osobe već duže vreme ‘nedostupne’ za pravosuđe u BIH, dok s druge strane vlasti u Srbiji, kako ističu, nemaju ni pravnu osnovu ni interesa da izručuju „ugledne građane“? Kome je u interesu čuvanje ratnih zločinaca?

Da ne bude zabune, nije sve do Srbije. Mnogo toga jeste, ali nije sve. Posljednji slučaj generala Milomira Savčića dokazuje da dio odgovornosti snose i pravosudne insitucije BiH. Mogle su ove institucije, naročito Tužilaštvo BiH, spriječiti bjekstvo generala optuženog za genocid. Ali nisu spriječile. Glavna tužiteljica je u decembru 2019.

bila protiv hapšenja generala Savčića. Imaju snimci koji to dokazuju. Tek godinu i po poslije Tužilaštvo je željelo da pritvori optuženog Savčića i on je, logično, pobjegao. U Hrvatsku sigurno nije. Ostala mu je Srbija čiji predsjednik javno garantuje svim optuženicima za ratne zločine – slobodu u Srbiji.

Ako gledate zdravorazumski, teško da će igdje na svijetu predsjednik jedne države javno garantovati slobodu osobama optuženim za ratne zločine. A Vučić im garantuje. Istina, njegovi potezi su, pravničkim jezikom rečeno, već odavno van razumni.

* Kakva je sudbina krivičnih prijava podnetih protiv Milorada Dodika, i koliko su realne ocene pojedinih da se Dodiku bliži politički kraj?

Dodik je ušao u slijepu ulicu iz koje može izaći samo ako glavom probije zid. Nisam siguran da je dovoljno snažan da ga sam probije. U ovoj situaciji mu može pomoći samo Aleksandar Vučić, ali onda bi on morao preuzeti odgovornost za eskalaciju u BiH. Dakle, odgovornost je sada na Vučiću, a ne na Dodiku. Drugo, kada su u pitanju krivične prijave podnesene protiv Dodika, one su unaprijed osuđene na propast sve dok Tužilaštvom BiH rukovodi Gordana Tadić, glavna tužiteljica BiH koja za svog mandata nije procesuirala nijedan kriminal povezan sa Dodikovim SNSD-om i Čovićevim HDZ-om.