Foto: EPA-EFEPredsednik Venecuele Nikolas Maduro i njegova partija odneli su ubedljivu pobedu na parlamentarnim i regionalnim izborima održanim u nedelju, koje je opozicija u velikoj meri bojkotovala u znak protesta zbog njegovog spornog reizbora prošle godine.
Ova ubedljiva pobeda omogući će vladajućoj partiji da zadrži kontrolu nad kancelarijom državnog tužioca i najvišim sudom, čije članove biraju poslanici, piše France24.
Ujedinjena socijalistička partija Venecuele osvojila je 23 od 24 guvernerske pozicije u državama i dobila 82,68 odsto glasova koji su dati za stranačke liste u izboru za Nacionalnu skupštinu, saopštila je izborna komisija (CNE).
Glavna opoziciona grupa, koju predvodi popularna političarka Marija Korina Mačado, pozvala je birače da bojkotuju izbore kako ne bi dali legitimitet onome što je ona opisala kao „farsu“ od izbora.
Novinari agencije AFP koji su obišli birališta u nekoliko gradova izvestili su da je izlaznost bila znatno niža u poređenju sa predsedničkim izborima iz jula 2024.
Period pred izbore obeležili su masovna hapšenja i novi talas represije prema neistomišljenicima.
Više od 70 osoba uhapšeno je pod sumnjom da su planirali da „sabotiraju“ izbore.
Među uhapšenima je i istaknuti opozicioni lider Huan Pablo Gvanipa, koji je pritvoren pod optužbom da predvodi „terorističku mrežu“ iza navodne zaverе.
Autoritarna levičarska vlada Venecuele često optužuje opoziciju, uz podršku stranih sila, da pokušava da zbaci predsednika Madura, koji je došao na vlast nakon smrti svog mentora, socijalističkog lidera Uga Čaveza, 2013. godine.
Navodeći da je došlo do infiltracije stranih plaćenika, Venecuela je zatvorila svoju prometnu granicu sa susednom Kolumbijom tokom izbornog perioda.
U nedelju, pre nego što su rezultati objavljeni, predsednik Nikolas Maduro je odbacio značaj opozicionog bojkota.
„Kada se protivnik povuče sa terena, mi napredujemo i zauzimamo prostor“, rekao je on.
Marija Korina Mačado je na društvenim mrežama objavila više fotografija praznih biračkih mesta.
Rekla je da je opozicija razotkrila izbore kao „veliku farsu“ i pozvala oružane snage da „reaguju“ protiv Madura – što je njeno najnovije pozivanje na pobunu.
Vojni vrh je prethodno ignorisao slične pozive Mačado.
Na mreži Iks, opozicioni kandidat Edmundo Gonsales Urutija, koji je krajem prošle godine otišao u egzil u Španiju, napisao je da je bojkot bio „tiha, ali snažna izjava da želja za promenom, dostojanstvom i budućnošću ostaje netaknuta“.
Izbori dolaze u trenutku kada se venecuelanska ekonomija – nekada ponos Latinske Amerike – nalazi u rasulu zbog godina lošeg upravljanja i međunarodnih sankcija, i sada se suočava sa dodatnim potresima.
Predsednik SAD Donald Tramp ukinuo je dozvolu naftnom gigantu „Chevron“ da nastavi sa eksploatacijom venecuelanske nafte, čime je Madurova administracija potencijalno ostala bez poslednje važne finansijske podrške.
Vašington je, takođe, ukinuo zaštitu od deportacije za 350.000 venecuelanskih migranata u SAD i deportovao stotine drugih u jako obezbeđeni zatvor u Salvadoru.
Ko je Nikolas Maduro?
OCCRP, istraživačka organizacija koja se bavi organizovanim kriminalom i korupcijom, izabrala je Nikolasa Madura za dobitnika globalne nagrade za 2025. zbog svoje korumpirane i represivne vladavine, toliko obeležene lošim upravljanjem da građani naftom bogate zemlje gladuju i prose za lekove.
Dok su ubistva i kriminal u Venecueli naglo porasli, a politička represija se pojačala, predsednik i njegov najuži krug, uključujući suprugu Siliju Flores, izvukli su milione iz državne kase kako bi finansirali sistem političkog pokroviteljstva koji ga održava na vlasti, piše OCCRP.
Fajnenšel tajms (Financial Times) ga je nazvao „gospodarom haosa“ Venecuele, analizirajući njegovu vladavinu.

Reporteri bez granica su mu dodelili titulu „Predator slobode štampe“ zbog njegove domišljatosti u gušenju kritičkih medija. Organizovao je da prijatelji kupuju ključne medije, izazvao nestašicu papira za štampu i kriminalizovao članke koji „dovode u pitanje legitimno uspostavljeni autoritet“.
„Ovo je bila velika godina za Madura“, rekao je Dru Salivan, urednik OCCRP-a i jedan od članova žirija.
Smatra da je ovo prelomna tačka, „a njegova nebriga, nesposobnost i korupcija su uzrok“.
„Kada lider zemlje može da gleda kako mu narod gladuje, dok njegova vlada krade 70 milijardi dolara godišnje i porodica mu trguje drogom – to je posebna vrsta zla. On zaslužuje ovu nagradu“, naveo je Salivan.
Maduro, bivši vozač autobusa i sindikalni lider, koji je služio kao ministar spoljnih poslova pod predsednikom Ugom Čavesom, došao je na vlast 2013. nakon Čavesove smrti.
Sve izolovaniji predsednik tvrdi da komunicira sa duhom svog prethodnika putem „male ptice“. Vlada uglavnom dekretima, ignorišući zakonodavnu vlast i gušeći sve učestalije građanske proteste.
U novembru, porota u Njujorku osudila je dvojicu rođaka njegove supruge Silije Flores zbog višemilionske narkotrafikantske afere, kojom su pokušali da obezbede sredstva za održavanje porodice na vlasti.
Planirali su da koriste predsednički hangar na aerodromu u Venecueli za transport 800 kilograma kokaina u SAD, preko Hondurasa.
Kada je nova administracija Bele kuće u januaru preuzela dužnost prvi poziv koji je državni sekretar SAD Marko Rubio uputio nije bio Maduru već opozicionaru u egzilu Edmundu Gonzalesu Urutiji, koga SAD i šire smatraju legitimnim liderom Venecuele.
U Vašingtonu se veruje da je Maduro ukrao prošlogodišnje predsedničke izbore u Venecueli i sa te pozicije orkestrira aktivnosti bandi u SAD-u.
Maduro je početkom godine položio zakletvu na treći šestogodišnji mandat uprkos međunarodnoj osudi njegovog nedavnog reizbora kao nelegitimnog.
Nijedna zapadna država nije podržala Madura, a pored Rusije i Belorusije, Srbija je jedina zemlja koja je poslala predstavnika na njegovu inauguraciju.
Bila je to Ana Brnabić, predsednica Skupštine Srbije. Kako je tom prilikom prenela, tokom njihovog sastanka, Maduro je pohvalio predsednika Srbije Aleksandra Vučića kao prijatelja i naglasio snažne lične i nacionalne veze između Srbije i Venecuele.
Brnabić je bila predmet sprdnje pošto je po povratku iz Karakasa kazala da su je prepoznali na ulicama Karakasa.
Šta je u ovoj priči neverovatnije:
Da je neko prepoznao Brnabu na ulici u Karakasu ili da je Vučić najpopularniji svetski političar u Kini?
Što bi rekao Bata Živojinović – Bože me sačuvaj❗️ pic.twitter.com/Wrla7o0hEa
— Stefan Janjić (@advokatjanjic) January 12, 2025
Naime prilikom gostovanja na TV Pinku pohvalila se kako su je prepoznali na ulicama glavnog grada.
„Stojim na ulici u Karakasu, između dva događaja u okviru inauguracije. Prilazi mi vojnik jedan. Prepoznao me, prilazi mi i ovako uradi (stavlja ruke na prsa) i govori „Aleksandar Vučić – amigo“, kazala je Brnabić.
U srpskim medijima se detaljno opisuje inauguracija i Madurove javne zahvalnice Vučiću, kao i Vučićeva zahvalnost Maduru zbog nesprovođenja rezolucije o Srebrenici.
Kako je prenela Brnabić nakon posete Venecueli, Maduro je zahvalio na srdačnoj čestitci i poruci predsednika Aleksandra Vučića, koga, kako je rekao, smatra velikim prijateljem Venecuele i njenog naroda.
Vučić je zahvalan Maduru što Venecuela nije priznala Kosovo.
Tokom telefonskog razgovora aprila prošle godine Vučić se pohvalio „prijateljskim i srdačnim razgovorom sa predsednikom Madurom o bilateralnim odnosima i aktuelnim geopolitičkim pitanjima“.
View this post on Instagram
„Konstatovali smo značaj koji je za jačanje saradnje Srbije i Venecuele imalo otvaranja ambasade Srbije u Karakasu…
Tokom razgovora, izrazili smo i međusobnu podršku teritorijalnom integritetu i poštovanju međunarodnog prava“.
Osim Vučića, Maduro smatra i predsednika Rusije Vladimira Putina za velikog prijatelja.
Dan nakon invazije punog obima na Ukrajinu Maduro je izrazio podršku ruskom kolegi.
„Venecuela je uz Putina i Rusiju. Naša zemlja podržava hrabre i pravedne stvari u svetu“, rekao je.
Predsednik Venecuele je podsetio da je njegov prethodnik i mentor Ugo Čaves (1999-2013) podržao Rusiju kada je 2008. priznala gruzijske separatističke regione Južne Osetije i Abhazije.
Maduro je ocenio da SAD i NATO „vojnim putem žele da završe sa Rusijom“.
Nikolas Maduro je rođen u Karakasu 1962. Potiče iz levičarski nastrojene porodice i njegov otac je bio sindikalni aktivista. Po završetku srednje škole radio je kao vozač autobusa.
U politiku ulazi osamdesetih godina, kada je kao nezvanični sindikalni lider predstavljao vozače autobusa Karakasa. Bio je među osnivačima „Pokreta za petu republiku“ koji je podržao Čavesa na izborima 1998.
U više mandata je biran u parlament Venecuele. Pokojni Čavez 2007. osniva Ujedinjenu socijalističku partiju Venecuele, kojoj se priključuje i Maduro.
Od 2006. do 2013. bio je ministar inostranih poslova Venecuele. Čaves ga je za života imenovao za naslednika, pa je Maduro preuzeo partiju, a 2013. na prevremenim predsedničkim izborima pobedio je opozicionara Kaprilesa sa 1,5 odsto razlike.
Njegov zaštitni znak su trenerke.
Na sajtu američkog State Departmenta stoji da Sjedinjene Američke Države ne priznaju Madura za predsednika Venecuele još od 2019. godine.
Maduro je, piše dalje, učestvovao u organizovanju i na kraju preuzeo vođstvo Kartela Sunca (Cartel de los Soles), venecuelanske narkokartelske organizacije koju čine visoki zvaničnici Venecuele.
Kako je sticao sve veću moć, Maduro je bio deo korumpirane i nasilne narko-terorističke zavere sa Revolucionarnim oružanim snagama Kolumbije (FARC), koje su označene kao strana teroristička organizacija.
U martu 2020. godine, protiv Madura je podignuta optužnica na federalnom sudu južnog okruga Njujorka, koja ga tereti za narko-terorizam, zaveru za uvoz kokaina, posedovanje automatskog oružja i eksplozivnih naprava i zaveru za posedovanje takvog naoružanja, čime je prekršio zakone.
Nakon što je američki Stejt department 2020. godine ponudio nagradu do 15 miliona dolara za informacije koje vode ka hapšenju i/ili osudi Nikolasa Madura Morosa, 10. januara 2025. godine ta nagrada je povećana na do 25 miliona dolara.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


