Foto: EPA-EFE/STEPHANIE LECOCQPredsednik Srbije Aleksandar Vučić godinama unazad kontroliše veliku većinu medija preko kojih širi svoju propagandu i tako “ispira mozgove” građanima koji nisu u prilici da čitaju i gledaju ono malo nezavisnih medija koji su uspeli da se odupru njegovoj medijskoj mašineriji.
Vučić i dalje ne odustaje, a čemu smo svedoci poslednjih meseci, da medije poput N1, Nove, jednostavno uništi. Nezavisni mediji su svakodnevno na udaru kritike režimskih tabloida od Informera do Aloa, a profesionalnim novinarima i novinarkama crta se meta na čelu.
Vučić je za vreme režima Slobodana Miloševića bio ministar informisanja i nije mu strano da drži pod kontrolom medije. Nije strano ni Vladimiru Putinu u Rusiji, Aleksandru Lukašenku u Belorusiji, a nije ni mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, koji je nekada bio pro-demokratski lider, a poslednjih godina sve suprotno od toga – mađarski diktator.
Od 2010. godine, Orbanova vlada je promovisala neprijateljstvo prema migrantima i LGBT pravima, nepoverenje prema Evropskoj uniji i verovanje da je mađarsko-američki finansijer Džordž Soroš – koji je Jevrejin i jedan od Orbanovih dugogodišnjih neprijatelja – uključen u tajne zavere za destabilizaciju Mađarske.
Ali prema rečima Petera Kreka, analitičara i šefa tink-tenka „Politički kapital“ u Budimpešti, Orban je stvorio „gotovo orvelovsko okruženje“ u kojem vlada koristi kontrolu nad većinom novinskih kuća kako bi ograničila odluke Mađara.
„Mađarska je postala prilično uspešna informativna autokratija, ili spin diktatura“, rekao je Kreko za AP.
Opozicioni političari se dugo žale da dobijaju samo pet minuta emitovanja svake četiri godine na javnoj televiziji, što je zakonski minimum, da bi predstavili svoje platforme pre izbora.
Nasuprot tome, javni televizijski i radio kanali dosledno ponavljaju govorne stavove koje prenose Orbanova stranka Fides i mreža tink-tenkova i anketara koji se finansiraju od vlade i stranke. Njihovi analitičari se rutinski pojavljuju u pridruženim medijima kako bi podržali vladine narative, dok se nezavisni komentatori retko, ako ikada, pojavljuju.
Prema pisanju Reportera bez granica, Orban je koristio otkup medija od strane „oligarha“ povezanih sa vladom kako bi izgradio „pravo medijsko carstvo podložno naređenjima njegove stranke“.
Grupa procenjuje da su takvi otkupi dali Orbanovoj stranci kontrolu nad oko 80 odsto resursa mađarskog medijskog tržišta. Reporteri bez granica su 2021. stavili su Orbana na svoju listu medijskih „predatora“, kao prvog lidera EU koji je zaslužio to priznanje.
Titula nije došla niotkuda: 2016. godine, najstarije mađarske dnevne novine su iznenada zatvorene nakon što ih je kupio biznismen povezan s Orbanom. Skoro 500 provladinih medija je 2018. istovremeno dobilo donacije od od fondacije koju vode Orbanovi lojalisti, 2020. skoro celokupno osoblje najvećeg mađarskog onlajn novinskog portala, Indeks, masovno je podnelo ostavke nakon što je njegov glavni urednik otpušten pod političkim pritiskom.
“Mreža nezavisnih novinara i onlajn medija koja nastavlja da funkcioniše u Mađarskoj bori se da ostane konkurentna” ističe Gabor Poljak, šef Odseka za medije i komunikacije na Univerzitetu Etveš Lorand u Budimpešti.
On naglašava da je vlada najveći oglašivač u Mađarskoj.
Studija koju je sproveo nadzorni organ Mertek Medija Monitor pokazala je da se do 90 odsto državnih prihoda od oglašavanja dodeljuje medijima koji podržavaju Fides, što ih održava na površini.
Napori vlade da kontroliše medije prevazišli su televiziju, radio i novine, te su prešli i na društvene mreže. Mađarska je potrošila najviše u celoj EU od 27 članica – skoro 4,8 miliona dolara – na političke oglase na platformama u vlasništvu matične kompanije Fejsbuka, Meta, u periodu od 30 dana u maju i junu prošle godine, nadmašivši tako Nemačku, koja ima više od osam puta veću populaciju. To su podaci izveštaja zasnovanom na javno dostupnim podacima koje su prikupili Politikal Kapital, Mertek Medija Monitor i sajt za proveru činjenica Lakmuš.
“Medijska podela ima posledice i po finansije Mađarske”, kaže nezavisni poslanik Akoš Hadazi, koji je otkrio desetine sumnjivih slučajeva korupcije u vezi sa sredstvima EU.
Takve zloupotrebe, ukazuje on, uglavnom ostaju nerešene jer većina birača nije svesna njih.
„Prateći ruski model, (vlada) ručno kontroliše državne medije i troši oko 50 milijardi forinti (135 miliona dolara) godišnje na reklame, koje održavaju njihove sopstvene TV mreže i veb stranice“, navodi Hadazi.
Njujork tajms piše da su Orbana desničarski političari u Sjedinjenim Državama i Evropi dugo smatrali uzorom, da su ga hvalili zbog niza izbornih pobeda i oštrih mera protiv migranata i aktivista koji promovišu progresivna društvena pitanja.
“Lepo je imati snažnog čoveka koji vodi vašu zemlju“, rekao je predsednik Donald Tramp prošle godine o Orbanu, koji je na vlasti već 15 godina. Koliko Tramp ceni Orbana pokazuje i činjenica da će sledeće sedmice u Budimpešti bidi održan sastanak američkog i ruskog lidera.
Orban sa svojom široko rasprostranjenom propagandnom mašinerijom usmerenom na uništenje njegovih protivnika, pobedio je potencijalne rivale i sa levice i sa desnice na četiri uzastopna izbora. Međutim, sada su stvari drugačije. Njegov najmoćniji trenutni rival je Peter Mađar, bivši lojalista koji predvodi rastući opozicioni pokret. Njegova popularnost je sve veća i postoje velike šanse da pobedi Orbana na izborima sledeće godine.
Baš zbog toga, Orbanova mašinerija poslednjih meseci napada Mađara dajući mu epitete izdajnika, prevaranata…
“Orban i njegovi mediji stalno pričaju o svetloj budućnosti Mađarske, ali ljudi vide svoju svakodnevnu stvarnost“, ističe profesor Laslo Keri, koji podržava Petera Mađara.
Čak i Orbanovi napori da prikupi podršku ciljajući LGBT zajednicu izgleda da imaju suprotan efekat. U junu je više od 100.000 ljudi marširalo na godišnjoj Paradi ponosa u Budimpešti, daleko više nego na prethodnim takvim događajima, nakon što ju je vlada zabranila.
Gardijan podseća da je u maju ove godine, Orbanova stranka Fides predložila zakon koji bi omogućio vladi da prati, kažnjava i potencijalno zabranjuje organizacije koje primaju bilo kakvu vrstu stranog finansiranja, uključujući donacije ili grantove EU.
Predlog su odmah kritikovali opozicioni političari, koji su rekli da bi to otvorilo put vladi da potencijalno zatvori sve nezavisne medije i nevladine organizacije koje se bave javnim poslovima. Nacrt zakona je opisan kao u skladu sa „autoritarnom taktikom“ viđenom u Rusiji pod Vladimirom Putinom, referišući se na zakon o „stranim agentima“.
Taj zakon bi omogućio vladi da stavlja organizacije na crnu listu, naplaćuje im visoke kazne i zabranjuje im primanje donacija
U videu „Glavni proizvođači lažnih vesti“, koji je orban objavio na Fejsbuku, nalaze se lica 22 novinarke i novinara, podseća DW.
Spiskovi nepodobnih osoba ili medija nisu novost u Orbanovoj zemlji, kojom se sve autoritarnije upravlja. Tako se i jedan autor DW već ranije pojavio na „spisku neprijatelja“ jednog provladinog lista.
Kako bi se slobodni mediji u zemljama poput Mađarske bolje zaštitili, EU je nedavno usvojila novi zakon – European Media Freedom Act. Za njegovu primenu, međutim, Brisel zavisi od država članica, a mađarska vlada već je podnela tužbu protiv njega Sudu pravde Evropske unije.
Da li će Orban nastaviti da kontroliše medije i društvene mreže ili će ga Mađar “oterati” u opoziciju ili političku istoriju, ostaje da se vidi. Baš kao i sa Vučićem.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


