„Dodik ipak gubi“: Autorski tekst novinara iz Sarajeva za Danas

U odnosu na 300.000 glasova koliko je Dodik osvojio prije tri godine na redovnim izborima za entitetskog predsjednika, njegov kandidat Karan u nedjelju je dobio 217.000 glasova, skoro 30 posto manje. Karanov protukandidat Blanuša dobio je 209.000 glasova.

Predizborni slogan SNSD-a glasio je – glas za Karana glas je za Dodika.

Pobjeda Karana sa razlikom od jedva dva posto nad politički nepoznatim Blanušom, uprkos potpunoj Dodikovoj kontroli javnih resursa Republike Srpske, i uz pretpostavljeni glasački inženjering, gorka je pobjeda u ustima dugogodišnjeg čelnika Republike Srpske.

Opozicioni zastupnik Nebojša Vukanović primijetio je da Karanova i Dodikova “tužna lica” na postizbornoj konferenciji za novinare “sve govore”.

Nedjeljni izbori organizirani su na brzinu, nakon što je Sud Bosne i Hercegovine suspendovao Dodika sa pozicije entitetskog predsjednika. Dodik je to iskoristio pa je u kampanju ušao kao srpski mučenik.

Pojavljivao se na svakom predizbornom skupu. Govorio je umjesto Karana, a Karan govorio u ime Dodika. Predstavljao se kao jedini zaštitnik bosanskih Srba. Svi drugi su srpski izdajnici.

O bošnjacima je govorio jako ružno. Za Sarajevo je rekao da smrdi na pitu, a Bošnjake podrugljivo nazivao Turcima. “Niko ne laže gore i više od Turčina”.

Dok je iza Karana stala ogromna finansijska i infrastrukturna mašinerija, Blanušu je podržala rascjepkana opozicija. Vodeće opozicione stranke – Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa imale su odvojene predizborne strategije.

Dio opozicije je PDP-ovog čelnika Draška Stanivukovića optužila da radi za Dodika. Konačno, odabirom Blanuše za kandidata kao da ni opozicija u Republici Srpskoj nije vjerovala u vlastiti uspjeh. Blanuša, univerzitetski profesor iz Banja Luke, cijenjen u naučnim krugovima ali bez prevelikog političkog kapitala, na izborima 2018. godine osvojio je tek nešto više od 5.600 glasova u utrci za državni Parlament BiH. Izbore je završio kao 14. na SDS-ovoj listi. Poslije tih izbora također nije imao upečatljiv politički angažman.

Pa, šta nakon svega govori Dodikova gorka pobjeda – poslije godina mrcvarenja zemlje i građana, glasači su poslali poruku da im je dosta retrogradne politike. Vanredni izbori u RS-u pokazali su da je Dodik itekako ranjiv, i da na redovnim izborima za 12 mjeseci može pobijediti politika koja građanima ponudi mir i ekonomske reforme.

Režimski narativi su u prošlosti bili zaštićeni javnim resursima i javnim medijskim servisima. Pametni telefoni su razbili te kapije. Vidjelo se to i na primjeru Srbije. To što Radio-televizija Srbije nije izvještavala o stotinama hiljada građana na protestima nakon tragedije u Novom Sadu, ne znači da informacija nije doprla do svakog pedlja Srbije.

Zbog platformi koje prenose informaciju – Facebook, TikTok, Instagram, X šunja javnih servisa odjekuje glasnije od bilo koje vijesti. I ne samo to, rad javnih servisa za interese režima postaje kontraproduktivan. Karanu, na primjer, nije pomoglo to što se na RTRS-u u predizbornoj kampanji pojavio 57, a Blanuša samo dva puta.

Dodikova zbunjenost tokom izborne noći otkriva da je i on sam svjestan problema u kojima se našao. Jedan od najpragmatičnijih bosanskohercegovačkih političara, premda zna dobro glumiti odlučnost, u više navrata je pokazao da nema problem od vlastitog ogledala. Uočava nedostatke i zbog toga ih je dosad uvijek uspijevao pragmatično rješavati. Vidjelo se to i na primjeru američkih sankcija.

Izbori u oktobru sljedeće godine definitivno će odrediti Dodikovu sudbinu. Dodik više nije u prilici da vlast zadrži grubom silom. A, izgubi li kontrolu nad vlastitim narodom, izgubit će i podršku Rusije. U ozbiljnoj politici nema empatije. Autokratski režimi prije ili kasnije dožive isti kraj.

Autor je novinar iz Sarajeva.

Stavovi autora ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.