INTERVJU Bivši obaveštajac Armije BiH Edin Subašić: Vučić nije bio deo Sarajevo safarija, treba da odgovara za druge stvari

Ovako za Danas bivši obaveštajac Armije BiH Edin Subašić počinje priču o „vikend-snajperistima“ o kojima je Tužulaštvo u Milanu pokrenulo istragu. Radi se navodno o imućnim ljudima koji su plaćali srpskim snagama da tokom opsade Sarajeva snajperima ubijaju civile.

„Ni to nije bilo neobično, jer je tada dolazilo dosta stranih plaćenika koji su ratovali na srpskoj strani, ali nikad ranije nisu dolazili Italijani. I onda me šokirala informacija… Na pitanje tog radikala “koliku dnevnicu dobijaju za ratovanje u Sarajevu” jedan od Italijana mu je odgovorio da oni “neće dobiti dnevnicu, nego su oni platili da idu pucati po Sarajevu.” Kako i zašto? Odgovorili su mu da su oni ustvari lovci, a ne vojnici i da “idu u Sarajevo kao na safari… po ljudsku glavu kao trofej”“, naglašava Subašić.

Naravno, dodaje naš sagovornik, ovakve podatke o novom i morbidnom obliku pretnji za civile u Sarajevu moralo se proveriti.

„Prvi korak je bio da obavijestimo italijanske obavještajce u UNPROFOR-u i da tražimo provjeru… upravo od Italijana obzirom da je problem, ako je informacija bila tačna, počinjao o Italiji“, ukazuje Subašić.

Kako se odvijala saradnja sa obaveštajcima iz UNPROFORA?

– Njihovim oficirima dostavili smo informaciju i mogli smo samo čekati njihovu reakciju. Odgovor je stigao nakon 4-5 mjeseci, negdje u aprilu 1994. godine. Talijanska obavještajna služba SISMI obavijestila nas je da je “locirano mjesto odakle se sve organizuje i kreće, da je to mjesto neutralizirano i da se više neće ponavljati.” Kratko i jasno, ali i značajno. Obavijest da je “mjesto pronađeno i neutralizovano” zapravo je bila potvrda da je informacija od zarobljenika bila tačna. Dakle, bogati stranci su tokom rata dolazili u Sarajevo, plaćali srpskim snagama da ih uvedu u svoje borbene linije, a zatim su ubijali Sarajlije iz najnižih poriva – kao divljač u lovu.

Kako se desilo da se o tome nije govorilo skoro pune tri decenije?

– Tada je predmet, kao riješen slučaj, zatvoren… sve do 2022. godine i filma “Sarajevo safari”. Producent Franci Zajc je nekako iskopao tu priču daleko od Sarajeva, istražio je i odlučili su snimiti dokumentarac. Film je podstaknuo gradonačelnicu Sarajeva Benjaminu Karić da podnese krivičnu prijavu u Tužilaštvu BiH protiv N.N. izvršilaca i organizatora ovog morbidnog safarija. Neovisno od te prijave talijanski pisac i novinar Ezio Gavazzeni dao se u potragu za počiniteljima u Italiji, u Milanu i skupio toliko dokaza da je državni tužilac Italije otvorio zvaničnu istragu i zadužio specijalnu jedinicu Karabinjera koji će operativno raditi.

Očekujete li da će istraga pokrenuta u Milanu uroditi plodom? 

– Mislim da hoće. Ta istraga se fokusira na učesnike Italijane i neki su već identificirani. Ispostavilo se da taj fenomen nije bio baš sasvim nepoznat ni talijanskoj javnosti ni vlastima. O tome se pisalo i 1995., ali je tema medijski brzo zataškana i nije procesuirana. Medijska oluja koju je izazvao Gavazzeni svojim istraživanjem i krivičnom prijavom natjerala je tužioca da sada procesuira slučaj i zločin koji, naravno, ne zastarjeva. Mene su iz Italije već kontaktirali i očekujem da ću svjedočiti u milanskoj istrazi.

Nakon medijskih pisanja, očekujete li da će Tužilaštvo BiH pokrenuti ovaj slučaj s obzirom da sa prijavom Benjamine Karić dosad nisu uradili ništa? 

– Prema mojim saznanjima Tužilaštvo BiH ipak radi na ovom slučaju, ali tačno je da je prijava gradonačelnice dugo stajala u fiokama. Zašto? Ključni problem bh. pravosuđa je to što je pod jakim uticajem politike pa dolazi do opstrukcije predmeta koji terete ovu ili onu stranu. Politika se u to stalno miješa. Predmet “Sarajevo safari” je po mnogo čemu specifičan, delikatan i težak za rad. A vidimo i da izaziva burne reakcije u političkim krugovima. Vjerujem da je sada medijski pritisak nagnao i Tužilaštvo BiH da radi po krivičnoj prijavi, kao što se desilo i u Milanu. Siguran sam da ima dovoljno materijala i načina da se dođe do aktera slučaja u BiH. No, sumnjam da su vlasti u Srbiji spremne istražiti dio odgovornosti svojih tadašnjih aktera za safari.

Istraživački novinar iz Hrvatske Domagoj Margetić i advokat iz Srbije Čedomir Stojković podneli su prijave protiv predsednika Srbije Aleksandra Vučića u vezi sa “Sarajevo safarijem”. Šta Vi mislite o ulozi Vučića u ovome?

– Znate, Vučić je posljednji čovjek na svijetu kojeg bih ja uzeo u odbranu. Ali, on zaista nije bio dio fenomena safari. On treba odgovarati za druge stvari. Dakle, imamo više izjava Šešelja da je mladi radikal Aleksandar Vučić bio dobrovoljac u jedinici četničkog vojvode Slavka Aleksića na položajima na jevrejskom groblju iznad Sarajeva. Sa tih srpskih položaja snajperska vatra po gradu bila je najsmrtonosnija. Međutim, Vučić se ne uklapa u profil safari – lovaca o kojima ovdje govorimo. Ako je i pucao, on sigurno nije plaćao za to, niti je bio dio tih aranžmana. Što se njega tiče, zaista se treba raščistiti nedoumice oko onog video snimaka – stativ od kamere, kišobran ili puška ? Šta mu je u ruci ? Postoje IT i AI programi za prepoznavanje lica i predmeta kojima se može utvrditi šta drži u ruci, ali to mora uraditi neka institucija za provođenje zakona da bi dobili pravno validan dokaz i onda govorili o njegovoj objektivnoj odgovornosti.

Dakle, Margetić i Stojković svojim krivičnim prijavama o Vučiću u safariju zapravo kontaminiraju istrage u Milanu i Sarajevu nepotrebnim optužbama koje je lako pobiti. Vučić jeste za suda i zatvora, ali za druge stvari. Eto, počnimo od nastrešnice u Novom Sadu…

I Amerikanci su najavili da će pokrenuti istragu u vezi sa njihovim državljanima. Koliko je važno da se ova priča izgura do kraja?

– Amerikanci su promptno reagovali, 2-3 dana nakon objave o istrazi u Milanu i detalja da je među “lovcima” bilo i Amerikanaca republikanska kongresmenka Anna Paulina Luna je zatražila istragu o tome. Prema mojim saznanjima osim SAD i Italije postoji interes za istragu učešća njihovih državljana u safariju i u Kanadi, Francuskoj i Njemačkoj. Mene su već kontaktirali iz tih zemalja. Dakle, medijska oluja na ovu temu pokrenula je nekoliko državnih pravosuđa. To je zaista impresivan rezultat medijskog istrajavanja na temi koja izuzetno teško pogađa javnost sa emotivnog, moralnog, civilizacijskog i ljudskog aspekta. Radi se o fenomenu koji nam pokazuje do koje granice se može razviti ljudsko zlo prema drugim ljudima i to u, navodno, civiliziranim sredinama.

Nakon toliko objavljenog materijala o ovom fenomenu ima li još neverice da se to uopšte događalo ?

– Zaista ima i tome je više razloga. Ja sam sa činjenicama i istinotošću priče raščistio onog trenutka kad su nam iz SISMI potvrdili da se safari odvijao. Ali, ja sam bio u poziciji to znati. Obični ljudi ispravnih moralnih načela i uredne mentalne higijene jednostavno ne mogu povjerovati da je toliko zlo uopšte moguće. Naravno da teško prihvataju ideje, motive i tu vrstu morbidnog zadovoljstva koje kreira mozak poremećene, sadističke ličnosti. Druga vrsta “nevjerice” javlja se kod ljudi koji su na neki način povezani sa grupama koje su učestvovale u organizaciji safarija. To je bježanje od odgovornosti. Najprizemniji narativ njihove odbrane je da je priča o safariju “izmišljotina kreirana sa ciljem satanizacije srpskog naroda,” “obaranja predsednika”, “rušenja Srbije”…

Dakle, film su snimili Slovenci koji nemaju baš nikakav motiv za takav odnos prema srpskom narodu. Odgovornost je u ovom zločinu, osim na poremećenim ubicama sa Zapada, samo na grupi organizatora smrtonosnih aranžmana i njihovih pomagača. Nema to veze sa narodom koji nije imao pojma šta se dešava. Zato mislim da je dobro da su pokrenute istrage, zasad u Bosni i Italiji, jer će utvrđene činjenice razriješiti sve dileme o tome šta se događalo i čijom odgovornošću.

Edin Subašić je po profesiji profesor književnosti, ali je pre rata radio u tiražnim sarajevskim Večernjim novinama kao novinar i redaktor. Početkom rata priključio se Armiji RBiH u Sarajevu i bio raspoređen u Vojnu obaveštajnu službu.

Nakon rata još 20 godina radio u toj službi, magistrirao Međunarodne odnose na FPN, radio na projektima o bezbednosnim pitanjima, itd. Od 2016. godine je u penziji. Posledjih godina ponovo piše za bh. portale, a najviše je radio za Al Džaziru Balkan i Radio Sarajevo.