Foto: FoNet/Aleksandar BardaPrvo, bojim se da i Beogradu i Zagrebu odgovara održavanje uzajamne projekcije o Hrvatima, odnosno Srbima kao mirnodopskim neprijateljima. Otvorena pitanja iz rata poput nestalih ili ratnih zločina kao i politike sjećanja na ratna stradanja tome služe. Jedanput za stranačke potrebe, drugi put za okupiranje nacionalne svijesti tim pitanjima i tim politikama kako se ne bi razvila svijest o nacionalnim realnostima i jednog i drugog naroda, i jedne i druge države, ističe Milorad Pupovac, poslanik u Hrvatskom saboru, na naše pitanje da prkokomentariše odnose Hrvatske i Srbije.
Drugo, dodaje naš sagovornik, veći geopolitički ratovi od našeg kao što je ukrajinski rat na jedan je način obnovio ratno-političke konfrontacije između Hrvatske i Srbije.
“Sa svojim ratnim naslijeđem i različitim pozicioniranjem prema ukrajinskom ratu, njihove se politike ponašaju kao da su i same ponovo u sukobu. Sigurno ima još razloga za takvo stanje odnosa između Srbije i Hrvatske, ali za ovu priliku bi ova dva trebala biti dovoljna za razumijevanje tih odnosa”, ukazuje Pupovac.
* U Hrvatskoj smo imali nekoliko incidenata protiv Srba, kao što su zabrane srpskih kulturnih manifestacija. Zašto se baš sada dešavaju takvi incidenti i da li su, po Vama, hrvatske vlasti reagovale adekvatno i zaštitile Srbe?
– To što se u proteklih godinu i po, a naročito u posljednjih pola godine događa Srbima u Hrvatskoj, njihovim organizacijama, programima i predstavnicima prvenstveno je posljedica višegodišnjeg nedovoljno sankcioniranog političkog govora mržnje kojem su izloženi. Zatim, to je posljedica pojačanog „osjećaja slobode“ kod militantnih mladih i starijih grupacija da mimo zakona a u ime rata i njegovih ciljeva ponovo proganjaju Srbe. Taj „osjećaj slobode“ je značajno potaknut koncertom Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu i odnosom medija i vlasti prema njemu. Vlasti teško mogu adekvatno zaštiti Srbe ukoliko će ta zaštita biti svedena na policijsku zaštitu, ukoliko ne bude snažne i kontinuirane javne osude prijetnji i akata otvorene netolerancije prema slobodama i pravima Srba.
* Da li Srbi u Hrvatskoj imaju dovoljnu podršku srpskih instititucija i predsednika Aleksandra Vučića pošto se čini da zvanični Beograd nije ozbiljno stao u zaštitu Srba kada su se dešavali incidenti?
– Srbija je generalno gledajući zakupljena sobom i svojim unutrašnjim sukobim između vlasti i građana. K tome, u okolnostima u kojima se nalaze srpsko-hrvatski odnosi i u kojem se nalaze same institucije vlasti u Srbiji mislim da s te strane u ovom trenutku nije realno očekivati produktivnu zaštitu prava Srba u Hrvatskoj.
* Kako gledate na porast ustaštva u Hrvatskoj? Na koncertu Tompsona u Zagrebu čuli su se ustaški pokliči, poput Za dom spremni. Kako to ide uz evropske vrednosti kojima Hrvatska navodno pripada kao članica EU?
– Neki članovi ovdašnje vlade su nakon koncerta požurili s ocjenom da su duh tog koncerta i njegove poruke budućnost same EU, njenih budućih vrijednosti. Neki drugi odbijaju prihvati da je širenje ustaškog pozdrava „Za dom spremni“ i agresivno nastupanje mladih obučenih u crno i s maskama preko lica jasno ustašiziranje hrvatake javne, političke sfere. A neki vjerovatno misle da će to proći samo od sebe. Na sreću, još uvijek je značajan dio ljudi protiv toga. A što se tiče sposobnosti EU da na cijelom svojem prostoru zaštiti svoje ustavne vrijednosti sloboda i prava, tu stvari, na žalost, ne stoje tako dobro kao što su stajale nekad. Ipak, postoje interesi zemalja članica za položaj Srba u Hrvatskoj. S ovim događajima on je postao izraženiji.
* U tom smislu, Vučićev režim studente i građane koji traže odgovornost za smrt 16 ljudi u Novom Sadu, često naziva “ustašama” i na režimskim medijima se često može čuti da Hrvatska stoji iza “blokadera”. Otkud, po Vama, takav narativ vladajuće većine?
– Ako su Hrvati i Hrvatska arhineprijatelji, to veći zato što se veće od njih ne smije proizvoditi u takve, onda je njih najlakše osuditi kao odgovorne za studentske i građanske proteste u samoj Srbiji. Što se tiče nazivanja učesnika protesta „ustašama“, od kojih je vjerujem jedan nemali broj njih rod onih koji su stradali od ustaške NDH bilo u Hrvatskoj, BiH ili Sremu, ono pokazuje bešćutnu spremnost da se skrnavi i nepoštuje historijsko stradanje vlastitog naroda. Zato je takvo korištenje naziva „ustaše“ za Srbe u Hrvatskoj koliko uvredljivo toliko I povređujuće, amoralno i tragično antisrpsko.
* Kako generalno vidite odnose u regionu? Crna Gora i Albanija polako ali sigurno idu ka EU, Srbija priličnon zaostaje, BiH je u konstantnim političkim razmiricama…
– Region je uveliko prepušten sam sebi i geopolitičkim silnicama. Postao je ničiji i svačiji. Naročito Srbija i Bosna i Hercegovina. Stavljen je na čekanje bez stvarne ideje što se čeka. U jednom trenutku, su izgleda vodeći ljudi zemalja regije pomisli da je to prilika za njih. Sad se vidi da to ipak nije bila prilika za drugačija rješenja međusobnih odnosa među državama u regiji osim onih koji počivaju na obnovi dijaloga o otvorenim pitanjima, obnovu mira kao pretpostavke uzajamnog pomirenja i obnovi suradnje u jačanju demokracije i stvaranju prosperiteta u svakoj od zemalja regije i regije kao cjeline. Šteta propuštenog vremena i šteta izgubljene pozicije. Prije desetak godina Srbija je bila u prvom redu pristupanja, a sad izgleda da je u tome posljednja među zemljama regije.
* U oktobru prošle godine ste dobili pretnje smrću na društvenim mrežama, nakon čega ste podneli krivičnu prijavu. Šta se dešava sa tim slučajem?
– Još uvijek nema informacije o tome što se dogada u istrazi te prijetnje. Jedino što imamo su informacije da i drugi predstavnici Srba dobivaju i prijavljuju takve ili slične prijetnje policiji. To je znak ustrajnog zastrašivanja i stvaranja osjećaja opasnosti kod ljudi koji vode institucije Srba u Hrvatskoj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
