Foto: EPA/ANDREJ CUKICSrpski vožd Aleksandar Vučić, uveren da je uspeo da uguši jednogodišnju studentsku pobunu, počeo je da „razmišlja“ o povratku sa predsedničkog trona na premijersko mesto, kao da se ništa nije dogodilo, daljem vladanju Srbijom.
Studentski protesti su paralisali Srbiju i u jednom trenutku sugerisali da bi Vučić mogao da padne, ali je ključni trenutak propušten i sada su se utišali i nalaze se u nekoj nejasnoj i neizvesnoj hibernaciji. Vučić je osetio da ima izvesnu prednost jer se pobuna smirila, pa je počeo da razbacuje saopštenja i datume izbora kako nikome nije jasno o kojim izborima govori i kada bi oni zapravo mogli biti održani, piše hrvatski Jutarnji list.
No, dao je naslutiti da neće menjati, kako kaže, Ustav da bi se kandididovao treći put, nego će se, ako bude „imao volje“, ponovno kandididovati za premijera (to je već bio od 2014. do 2017.) koji nije ograničen brojem mandata. Ima oko godinu i po, koliko mu još traje mandat, da sve izračuna, posloži i preparira dodatno srpsko društvo. Osim toga, otkad je predsednik, stalno krši Ustav jer mu on ne daje takve ovlašćenja kojima se on razmeće, a povratkom na poziciju premijera makar bi formalno zadovoljio ustavne stavke.
U svakom slučaju, Vučić je zanimljiv fenomen i teško je poverovati da se – možda – izvukao iz političke krize koju su mu studenti nametnuli u poslednjih godinu dana, posebno što se Srbija nalazi u sve gorem ekonomskom, političkom i socijalnom stanju državne samovolje, otvorene represije i bezobzirnog ponašanja vladajuće politike i paradržavnih batinaških odreda pod zajedničkim imeniteljem Ćacilend. Energetska situacija je na ivici kolapsa (problem NIS-a), postoje stravične korupcijske afere u najvišim ešalonima vlasti, evropske integracije su u ćorsokaku, divlji režimski kerberi otvoreno najavljuju referendum „ili EU ili srpski svet“ (Aleksandar Vulin) a Vučić je optužen da je učesnik u stravičnom „sarajevskom safariju“.
Politička kriza je na vrhuncu, državna represija i medijski lov na svakoga ko se ne uklapa u okvire režima poprimaju zastrašujuće i apsurdne razmere, ali Srbija je očigledno seoski fenomen: uprkos svemu, Vučić preživljava. I ne samo to – on ubedljivo pobeđuje na lokalnim izborima u provincijskim gradovima baš ovih dana.
„Mogu biti premijer, ali za to mi je potrebna podrška javnosti i treba da donesem tu odluku. A to nije lako. Uvek govorim svojim saradnicima, nemojte biti optimistični, ne potcenjujte protivnika. Ali sam umoran i iscrpljen, i voleo bih da neko drugi obavi taj posao u budućnosti“, rekao je Vučić na forumu „Beltalks: Belgrade Economic Talks“, ali to je Vučićeva jadna psihopatološka igra otkako je na vlasti. Nema šanse da ne želi da ostane na vlasti i da se seli iz jedne stolice u drugu, ali kao i svaki autoritarni vladar, voleo bi da ga se moli da to uradi, da to uradi po „željama gledalaca“, a ne, takoreći, po njegovom izboru. Dakle, Vučić je odlučio da ponovo postane premijer i to treba tehnički sprovesti u delo.
Sada je stvar taktike kada će raspisati izbore. Produžio je rok sa maja na decembar 2026. godine, a srpski politikolog Aleksandar Ivković, u intervjuu za beogradski Blic, čak smatra da bi mogao da ga produži sve do marta ili aprila 2027. i da spoji i predsedničke i parlamentarne izbore. Naime, do tada mora da se pripremi i odluči da li će „kandidovati“ kao kandidat SNS-a, koji se mnogo kompromitovao, ili će predvoditi svoj opšti nacionalistički pokret Za narod i državu, što je zapravo kukavičje jaje i SNS 2.0.
Potrebna mu je dalja stratifikacija studentske i opozicione pobune jer, kako je za beogradsko Vreme rekao politikolog Dejan Bursać iz Instituta za filozofiju i društvene teorije, režim procenjuje dalji pad i stratifikaciju pobune. Jedan od velikih problema je što su studentski protesti izgubili naboj kada su se politizovali, odnosno politički artikulisali.
Međutim, to je jednostavno bila nužnost i normalan tok protestnog procesa, ali u tom trenutku su propali jer su ostali nedovršeni. Iako žele samo da se druže sa Vučićem, bez opozicije, još uvek ne znamo kakav je njihov stav o EU, ratu u Ukrajini, sankcijama Rusiji, Kosovu, politici prema regionu, „srpskom svetu“, Crnoj Gori, Hrvatskoj, ratovima 90-ih i svemu o čemu bi trebalo da razgovaraju i diskutuju kada njihovi kandidati uđu u Skupštinu.
I tu je glavni „keč“ – čim konkretizuju stav o bilo kojem od tih pitanja, nužno će izgubiti deo podrške ili se naći na bezočnom udaru vučićevskih medija i javnosti. Zauzeti se za EU ili sankcije Rusiji? Reći da je politika „srpskog sveta“ ratnohuškačka, arhaična i opasna? To je problem koji im je bauk i noćna mora, a Vučiću ide u korist. Sociolog Vladimir Vuletić smatra da će parlamentarni izbori pokazati hoće li doći do promena u politici i oni će biti krucijalni za učinak studentskih protesta, odnosno hoće li oni „izroditi nešto novo i drugačije ili neće“.
„SNS i Vučić se obraćaju onom delu srpskog stanovništva kojeg dobro poznaju i razumeju. S druge strane, imate polovinu Srbije koja nije za SNS, ali to ne mora nužno da znači da je protiv nje. Imate deo uspavanih birača koji nisu zainteresovani za politiku, ali se s vremena na vreme, kao što je bio slučaj sa studentima, probude jer im se čini da je ovo prilika za promenu vlasti. Međutim, u opoziciji ima previše razlika“, kaže Vuletić za Blic. On smatra da u vladajućoj strukturi postoji mnogo frakcija i različitih interesa, ali Aleksandar Vučić ih sve drži ujedinjenim.
Vučić će se svakako kandidovati za izbore u trenutku kada proceni da može da ih dobije „brzo“, a ne da bi njegova pobeda bila marginalna i izazvala nove proteste. Problem na anti-Vučićevoj sceni je što se opozicija dodatno podelila i jedan deo nije našao zajednički jezik sa studentima, koji pripremaju svoju listu za izbore, uz uslov da budu jedini Vučićev protivnik. Procena je da ga u ovoj situaciji može pobediti samo jedna zajednička lista, a ne podeljena opozicija sa mnogo odvojenih lista. Deo opozicije se slaže sa ovim, dok je drugi deo najavio da ne namerava da se povuče i da sve prepusti studentima, govoreći „gde smo mi u tome?“.
I, naravno, potreban mu je njegov kandidat za mesto predsednika, neki novi Đuro Macut, Ana Brnabić ili neko bezličan, marionetskog tipa, kojeg je lako pustiti niz vodu ako zagusti.
Vučić je krenuo u novu igru, a sada su na redu studenti da pokažu imaju li još snage i energije, da spreče Vučićevu očekivanu i vrlo priprostu kombinatoriku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


